Influenca

Influenca (gripa) je virusna infekcija koja uzrokuje vrućicu, curenje iz nosa, kašalj, glavobolju, osjećaj bolesti (smalaksalost) i upalu sluznice nosa i dišnih putova.

Svake se godine u kasnu jeseni i početak zime javljaju jako proširene epidemije respiratorne bolesti koju uzrokuje influenca. Bolest se javlja po cijelom svijetu (pandemija). Premda simptome influence mogu uzrokovati mnogi dišni virusi, virus influence A i virus influence B obično su uzročnici epidemije u kasnu jesen i zimu.

Virus se širi udisanjem zaraznih kapljica koje je zaražena osoba iskašljala ili iskihala ili izravnim dodirom s lučevinama zaražene osobe. Nekada uzrok može biti rukovanje sa zaraženim kućanskim predmetima.

Simptomi

Influenca se razlikuje od obične prehlade. Simptomi počinju 24 do 48 sati nakon infekcije i mogu nastati iznenada. Tresavica i osjećaj grozničavosti mogu biti početni pokazatelj influence. Tijekom prvih nekoliko dana vrućica je česta i temperatura se može povisiti na 38,8o C do 39,4o C. Većina ljudi se osjeća dovoljno bolesno pa ostanu ležati u krevetu; imaju bolove i muku po čitavom tijelu, najviše izražene u leđima i nogama. Glavobolja je često jaka s bolovima oko očiju i iza njih. Pri jakom svjetlu glavobolja može biti jača.

U početku dišni simptomi mogu biti relativno blagi s grebenjem u bolnom ždrijelu, osjećajem pečenja u prsima, suhim kašljem i curenjem iz nosa. Kasnije kašalj može postati jak i produktivan pa bolesnik može početi iskašljavati. Koža može biti topla i užarena, naročito na licu. Usta i ždrijelo mogu se zacrvenjeti, oči suziti, a bjeloočnice mogu biti lagano upaljene. Bolesna osoba, naročito dijete, može imati mučninu i povraćanje.

Nakon 2 do 3 dana većina simptoma naglo nestane i vrućica obično prestane, premda katkada traje do 5 dana. Međutim, bronhitis i kašljanje mogu potrajati 10 dana ili dulje, a do potpunog nestajanja promjena u dišnim putovima može proći 6 do 8 tjedana. Slabost i umor mogu potrajati nekoliko dana ili ponekad tjednima.

Dijagnoza

Budući da većina ljudi prepozna simptome influence i budući da se influenca pojavljuje u epidemijama, često je ispravno dijagnosticira osoba koja je ima ili članovi obitelji. Ozbiljnost bolesti i visoka temperatura čine razliku između influence i obične prehlade. Pretragom krvi može se dijagnosticirati zaraza influencom, premda nije uvijek potrebna i raspoloživa. Čak je bolje za utvrđivanje dijagnoze influence pronalaženje virusa u kulturi dišnih lučevina.

Sprječavanje

Osoba izložena virusu influence stvara protutijela koja štite od ponovne infekcije tim određenim virusom. Međutim, cijepljenje protiv influence svake godine je najbolji način zaštite od dobivanja influence. Cjepiva protiv influence sadrže inaktivirane (ili “ubijene”) sojeve virusa influence ili virusne čestice. Cjepivo može biti jednovaljano (jedan soj) ili viševaljano (obično tri soja). Jednovaljano cjepivo dopušta primjenu veće doze protiv novoga soja virusa, a viševaljano cjepivo ojačava otpornost protiv više sojeva. Svake se godine uvodi različito cjepivo a priređuje se na temelju predviđanja koji će sojevi najvjerojatnije uzrokovati influencu. Predviđanja uzimaju u obzir soj virusa koji je bio najviše zastupljen prilikom prethodne epidemije influence i soj koji je već izoliran u drugim dijelovima svijeta u sadašnjoj predsezoni.

Cijepljenje je posebno važno za one koji će se vjerojatno jako razboljeti, ako se zaraze. U Sjedinjenim Državama cijepljenje bi trebalo obaviti tijekom jeseni, tako da razina protutijela bude najviša u mjesecima kada se influenca najviše javlja―od studenog do ožujka. Većini je ljudi potrebno oko 2 tjedna da se cijepljenjem stvori zaštita. Međutim, djeca i drugi ljudi koji nisu bili izloženi virusu influence moraju da bi razvili zadovoljavajuću imunost primiti dvije doze cjepiva s razmakom od jednog mjeseca.

Amantadin ili rimantadin su dva protuvirusna lijeka, koja mogu osobu zaštititi od influence A, ali ne od influence B. Primjenjuju se prilikom epidemija influence A da bi zaštitili one koji su u dodiru sa zaraženim ljudima i necijepljene osobe u kojih postoji visoki rizik da se zaraze i obole. Lijek se može ukinuti 2 do 3 tjedna nakon što se osoba cijepila. Ako se ne može dati cjepivo amantadin ili rimantadin se uzimaju tijekom cijelog razdoblja epidemije, obično 6 do 8 tjedana. Ti lijekovi mogu uzrokovati nervozu, nesanicu i druge nuspojave, naročito u starijih i u onih s bolešću mozga ili bubrega. Čini se da rimantadin uzrokuje manje nuspojava nego amantadin.

TABLICA 186-2

Komplikacije influence

Premda je influenca (gripa) za svakoga ozbiljna bolest, većina ljudi osjeća se nakon 7 do 10 dana opet dobro. Komplikacije influence mogu otežati bolest. Vrlo mladi, vrlo stari ljudi i ljudi s bolestima srca, pluća ili živčanog sustava posebno su rizična skupina za nastanak komplikacija i smrti.

Rijetki slučajevi influence dovode do teške upale dišnih putova s krvavim lučevinama (hemoragični bronhitis). Najteža je komplikacija virusna upala pluća; ona se može naglo proširiti i uzrokovati smrt već za 48 sati. Nije sigurno što određuje hoće li doći do upale pluća, ali je najvjerojatnije da će se pojaviti u epidemiji uzrokovanoj sojem influence A za koji imunost posjeduje malo ljudi pa pogađa ljude s najvećim rizikom. Influencu može komplicirati i bakterijska upala pluća, jer je oštećena sposobnost pluća da ukloni ili spriječi rast bakterija u dišnom sustavu.

Virus influence je vrlo rijetko povezan s upalom mozga (encefalitis), srca (miokarditis) ili mišića (miozitis). Encefalitis može uzrokovati pospanost, zbunjenost ili čak komu. Miokarditis može prouzročiti nastanak šumova na srcu ili zatajenje srca.

Reyeov sindrom je teška i moguće smrtna komplikacija koja se najčešće javlja u djece za vrijeme epidemija influence B, naročito ako su dobivali acetilsalicilnu kiselinu (aspirin) ili lijek koji sadrži acetilsalicilnu kiselinu.

Liječenje

Influenca se najučinkovitije liječi mirovanjem u krevetu, održavanjem dovoljne količine vode u organizmu (hidracija) i izbjegavanjem napora, najbolje od početka simptoma pa 24 do 48 sati nakon što se tjelesna temperatura vrati na normalu. Ljudi s teškim simptomima, ali bez komplikacija, mogu uzeti paracetamol, acetilsalicilnu kiselinu (aspirin), ibuprofen ili naproksen. Zbog opasnosti od dobivanja Reyeova sindroma djeci se ne bi smjelo davati acetilsalicilnu kiselinu (aspirin). Paracetamol se, međutim, može davati djeci, ukoliko je potrebno. Druge mjere, već nabrojene za običnu prehladu (hunjavicu), mogu olakšati simptome, npr. sredstva protiv nabreknutosti nosne sluznice (nosni dekongestivi) i inhalatori (udisanje pare).

Ako se počnu uzimati u ranom stadiju nekomplicirane infekcije influencom A, amantadin ili rimantadin, smanjuju trajanje i težinu vrućice i simptoma sa strane dišnog sustava. Nijedan ne smanjuje težinu virusne upale pluća, ali se jedan ili drugi mogu dati za brži oporavak. Pokazalo se da ribavirin, koji se može udisati kao aerosol ili uzeti u obliku tablete, skraćuje trajanje vrućice i utječe na razmnožavanje virusa, ali njegova je uporaba još pokusna. Ribavirin se, međutim, može dati kako bi se ublažilo simptome virusne pneumonije.

Sekundarna bakterijska infekcija se liječi antibioticima. Bakterijsku pneumoniju koju uzrokuje jedan od tipova pneumokoka, može spriječiti viševaljano cjepivo koje sadrži uobičajene tipove pneumokoka. Međutim, cjepivo se ne daje nekome tko već ima influencu.

Zarazne bolesti uzrokovane virusom herpesa

Dva glavna tipa virusa herpesa koji uzrokuju infekcije uključujući mjehure na koži su herpes simpleks i herpes zoster. Drugi virus herpesa, EpsteinBarrov virus, uzrokuje infektivnu mononukleozu. Citomegalovirus, još jedan od virusa herpesa, može uzrokovati bolest koju se ne može razlikovati od infektivne mononukleoze. Nedavno otkriveni virus herpesa (virus herpesa 6) uzrokuje u dječjoj dobi bolest poznatu kao roseola infantum. Ljudski virus herpesa 7 još nije definitivno povezan s bilo kojom bolešću. U nekim se proučavanjima tumačilo da je virus herpesa 8 uzrok Kaposijeva sarkoma u ljudi s AIDSom.