Infekcija citomegalovirusom

Infekcija citomegalovirusom je virusna infekcija koju se može steći prije rođenja ili u bilo kojoj dobi nakon rođenja.

Citomegalovirus se nalazi svuda. Aktivno zaraženi ljudi mogu mjesecima izbacivati virus mokraćom ili slinom. Virus se izlučuje i u sluzi grlića maternice, sjemenu, stolici i majčinim mlijekom. Djeca u ustanovama kao što su škole i dnevni centri za skrb često šire virus jedno drugome. Virus se također širi među homoseksualacima koji nemaju zaštitu pri seksualnom odnosu. Infekcija citomegalovirusom može se razviti u ljudi koji prime zaraženu krv ili zaraženi presađeni organ, npr. bubreg.

Kada citomegalovirus uđe u tijelo, može ali ne mora uzrokovati aktivnu bolest. Kada je jednom u tijelu virus može biti neaktivan godinama, ali može se aktivirati bilo kada i izazvati bolest. Infekciju citomegalovirusom jednom je imalo ili ima između 60% i 90% odraslih, premda obično nemaju simptoma. Obično je infekcija teška u ljudi s oštećenim imunološkim sustavom―npr. onih kojima je presađena koštana srž ili onih s AIDSom.

Simptomi

Infekcija citomegalovirusom prije rođenja može dovesti do pobačaja, preranog rođenja ili rođenja mrtvog čeda. Smrt uzrokuje krvarenje, anemija ili opsežno oštećenje jetre ili mozga.

Velika većina ljudi koji steku infekciju nakon rođenja i gaje virus, nemaju simptoma. Međutim, zdrava osoba koja se inficira može se osjećati bolesnom i imati vrućicu. Ako osoba primi transfuziju krvi koja sadrži citomegalovirus, simptomi mogu početi 2 do 4 tjedna kasnije. Ti simptomi uključuju vrućicu koja traje 2 do 3 tjedna i katkada upalu jetre (hepatitis), moguće sa žuticom. Broj limfocita, vrste bijelih krvnih stanica, se može povećati. Ponekad se razvije osip.

U osobe s oštećenim imunološkim sustava, a koja je zaražena citomegalovirusom, naročito često razvije se teška infekcija; takva osoba se može jako razboljeti i umrijeti. U ljudi s AIDSom citomegalovirus često zarazi mrežnicu oka uzrokujući sljepoću. Mogu se razviti i infekcija mozga (encefalitis) ili vrijedovi crijeva ili jednjaka. Ljudi kojima je presađen organ zaražen citmegalovirusom izloženi su velikom riziku od smrti, jer kao dio postupka presađivanja primaju lijekove koji potiskuju (suprimiraju) njihov imunološki sustav.

Dijagnoza i liječenje

Infekcija citomegalovirusom se može razviti postupno i ne mora je se odmah prepoznati. Pokazatelji koji su korisni za postavljanje dijagnoze su simptomi osobe i oštećen imunološki sustav. Kada se posumnja na infekciju citomegalovirusom rade se pretrage za otkrivanje virusa u mokraći i u drugim tjelesnim tekućinama ili tkivima. Kako se virus može mjesecima ili godinama izbacivati nakon što je infekcija iščezla, otkrivanje citomegalovirusa ne dokazuje da virus uzrokuje aktivnu infekciju. Povećanje razine protutijela protiv virusa (razina protutijela protiv virusa se određuje u nekoliko uzoraka krvi koji se uzimaju od bolesnika svakih nekoliko dana) u krvi jako ukazuje da virus uzrokuje infekciju.

U osobe s infekcijom oka na njegovu stražnjem dijelu ili na mrežnici (retinitis), liječnik može oftalmoskopom (instrument koji omogućuje promatranje unutarnjih tkiva oka) vidjeti nenormalnosti. U novorođenčadi, dijagnoza se obično postavi kultiviranjem mokraće u prva tri tjedna života.

Blagu infekciju citomegalovirusom obično se ne liječi pa prođe sama od sebe. Kada je infekcija po život opasna ili prijeti vidu, može se uzeti protuvirusni lijek ganciklovir ili foskarnet. Međutim, ti lijekovi imaju ozbiljne nuspojave. Osim toga mogu biti i neučinkoviti na infekciju. Međutim, liječenjem se često usporava napredovanje bolesti.