Hipertireoza

Hipertireozastanje u kojem je štitnjača preaktivnarazvija se kada štitnjača proizvodi previše hormona.

Hipertireoza ima nekoliko uzroka, uključujući imunološke reakcije (za koje se vjeruje da su uzrok Gravesove bolesti). Ljudi s tireoiditisom, upalom štitnjače, tipično prolaze kroz stadije hipertireoze. Međutim, upala može oštetiti štitnjaču pa je njena početna prevelika aktivnost predigra bilo prolaznoj (što je češće) ili trajnoj smanjenoj aktivnosti (hipotireoza).

Toksični tireoidni čvorići (adenomi), područja nenormalnog tkivnog rasta unutar štitnjače, katkada izbjegnu mehanizmima koji normalno kontroliraju štitnjaču i proizvode tireoidne hormone u velikim količinama. Osoba može imati jedan čvorić ili više. Toksična višečvorasta guša (Plummerova bolest), poremećaj u kojem ima mnogo čvorića, nije čest u osoba u razvoju i mladih osoba, već ima sklonost da se sve češće javlja sa starenjem.

TABLICA 145-1

Simptomi bolesti štitne žlijezde

Hipertireoza (previše hormona štitnjače)

Hipotireoza (premalo hormona štitnjače)

Ubrzan rad srca (lupanje srca)

Usporen puls

Visoki krvni tlak

Promukao glas

Vlažna koža i pojačano znojenje

Usporen govor

Tresavica i drhtanje

Podbulo lice

Nervoza

Gubitak obrva

Povećani apetit s gubitkom težine

Viseće vjeđe

Poteškoće sa spavanjem

Nepodnošenje hladnoće

Česte stolice i proljev

Zatvor stolice

Slabost

Dobivanje na težini

Suvišak i zadebljanje koža na potkoljenici

Rijetka, gruba, suha kosa

Otečene, zacrvenjene, izbočene oči (egzoftalmus)

Suha, ljuskava, gruba koža; suvišak i zadebljanje kože na potkoljenici

Osjetljivost očiju na svjetlo

Sindrom karpalnog tunela

Stalno zurenje

Zbunjenost

Zbunjenost

Depresija

Demencija

U hipertireozi, bez obzira na uzrok, tjelesne se funkcije ubrzavaju. Srce udara, kuca brže i može razviti nenormalan ritam pri čemu je čovjek svjestan kucanja srca (palpitacije). Obično se povisi krvni tlak. Mnogi ljudi s hipertireozom osjećaju toplinu čak u hladnoj prostoriji. Njihova koža može postati vlažnom pa su skloni jakom znojenju, a promatranjem ruku zapaža se njihovo fino drhtanje (tremor). Mnogi se ljudi osjećaju nervoznima, umornima i slabima, a ipak imaju povećanu razinu aktivnosti; imaju povećani apetit, a ipak gube na težini; loše spavaju i imaju česte stolice, ponekad proljev.

Stariji ljudi s hipertireozom ne moraju razviti te znakovite simptome, ali imaju ono što se katkada naziva apatetička ili maskirana hipertireoza. Oni jednostavno postanu slabi, pospani, zbunjeni, povučeni i depresivni. Međutim, srčani problemi, posebno nenormalni srčani ritmovi (aritmije), vide se češće u starijih ljudi s hipertireozom.

Hipertireoza može uzrokovati promjene na očima: podbulost oko očiju, povećano stvaranje suza, nadražaj i neuobičajena osjetljivost na svjetlo. Čini se da osoba zuri. Ti očni simptomi nestaju ubrzo nakon što se lučenje tireoidnog hormona obuzda, osim u ljudi s Gravesovom bolešću koja uzrokuje posebne probleme s očima.

Hipertireoza može imati oblik Gravesove bolesti, toksične čvoraste guše ili sekundarne hipertireoze.

GRAVESOVA BOLEST

Vjeruje se da Gravesovu bolest (toksičnu difuznu gušu) uzrokuje protutijelo koje potiče štitnjaču da stvara previše tireoidnog hormona. Ljudi s Gravesovom bolešću imaju tipične znakove hipertireoze i tri odvojena dodatna simptoma. Kako je poticana čitava žlijezda, može postati znatno povećana uzrokujući nabreklinu u vratu (gušu). Ljudi s Gravesovom bolešću mogu imati izbočene oči (egzoftalmus) i, rjeđe, izdignuta područja kože iznad potkoljenica.

Oči se izbočuju prema van zbog tvari koja se razvija u očnoj duplji (orbiti). To izbočenje se pojavljuje uz jako zurenje i druge očne promjene uslijed hipertireoze. Mišići koji pokreću oko postaju nesposobni pravilno funkcionirati što čini teškim ili nemogućim normalno pokretanje očiju ili usklađivanje očnih pokreta, pa dovodi do dvoslika. Vjeđe se ne mogu potpuno zatvoriti, pa su oči izložene ozljedi zbog stranih čestica i suhoće. Te očne promjene mogu početi godinama prije pojave bilo kojih drugih simptoma hipertireoze, dajući rano uporište Gravesovoj bolesti ili se ne moraju pojaviti sve dok se ne primijete drugi simptomi. Očni simptomi se mogu čak pojaviti ili pogoršati nakon što se prekomjerno lučenje tireoidnog hormona liječilo i nadziralo.

Očni se simptomi može ublažiti podizanjem uzglavlja kreveta, primjenom kapi za oči, spavanjem s pričvršćenim zatvorenim vjeđama i ponekad uzimanjem diuretika. Dvoslike se mogu smanjiti nošenjem naočala s prizmama. Konačno mogu biti potrebni kortikosteroidni lijekovi u obliku tableta, rendgensko liječenje očnih duplji ili operacija oka.

Kod Gravesove bolesti tvar slična onoj koja se odlaže iza očiju može se odložiti na kožu, obično iznad potkoljenica. Zadebljalo područje može svrbiti i biti crveno, a na pritisak prstom osjeća se tvrdim. Kao i s naslagama iza očiju, taj problem može započeti prije ili nakon što su primijećeni drugi simptomi hipertireoze. Svrbež i tvrdoću mogu olakšati kortikosteroidne kreme ili masti. Često problem nestaje bez liječenja iz nejasnih razloga nakon nekoliko mjeseci ili godina.

TOKSIČNA ČVORASTA GUŠA

Pri toksičnoj čvorastoj guši, jedan ili više čvorića u štitnjači stvara previše tireoidnog hormona a nisu pod nadzorom hormona koji potiče štitnjaču (TSH). Čvorići su zapravo benigni tumori štitnjače koji prekomjerno funkcioniraju i nisu povezani s izbočenim očima i kožnim problemima Gravesove bolesti.

SEKUNDARNA HIPERTIREOZA

Hipertireoza može (rijetko) biti posljedica tumora hipofize koji luči previše hormona koji potiče štitnjaču (TSH), što opet potiče štitnjaču da prekomjerno proizvodi hormone štitnjače. Drugi rijetki uzrok hipertireoze je otpornost (rezistencija ili neosjetljivost) hipofize prema tireoidnom hormonu uslijed čega hipofiza luči previše hormona koji potiče štitnjaču (TSH).

Žene s hidatiformnom molom mogu isto imati hipertireozu zbog toga što štitnjaču prekomjerno potiču visoke razine korionskog gonadotropina u krvi. Hipertireoza nestane nakon što molarna trudnoća završi i humani korionski gonadotropin nestane iz krvi.

Komplikacije

Tireoidna oluja (tireotoksikoza), iznenadna vrlo jaka prekomjerna aktivnost štitnjače, može izazvati povišenu temperaturu, veoma jaku slabost i gubitak mišića, nemir, promjene raspoloženja, zbunjenost, promijenjenu svijest (čak komu) i povećanje jetre s blagom žuticom. Tireoidna oluja je po život opasno hitno stanje koje zahtijeva liječenje bez oklijevanja. Teško opterećenje srca može ugroziti i sam život uslijed opasnog nepravilnog rada srca (aritmija) i šoka.

Tireoidnu oluju općenito uzrokuje neliječena ili neodgovarajuće liječena hipertireoza, a mogu je potaknuti infekcija, trauma, kirurški zahvat, slabo kontrolirana šećerna bolest, strah, trudnoća ili trudovi, prekid uzimanja tireoidnih lijekova ili drugi stresovi. U djece je rijetka.

Liječenje

Hipertireoza se obično može liječiti medikamentima (lijekovima), ali druge mogućnosti uključuju kirurško uklanjanje štitnjače ili njeno liječenje radioaktivnim jodom. Svako liječenje ima prednosti i nedostatke.

Za ispravni rad štitnjača treba malu količinu joda, dok velika količina joda smanjuje količinu hormona koji žlijezda proizvodi i sprječava je da otpušta višak tireoidnog hormona. Zbog toga liječnici mogu primjenjivati velike doze joda da zaustave prekomjerno lučenje tireoidnog hormona iz štitne žlijezde. Liječenje jodom je naročito korisno kada liječnici moraju brzo kontrolirati hipertireozu, kao za vrijeme tireoidne oluje (tireotoksikoze) ili prije hitnog kirurškog zahvata. Međutim, jod se ne rabi za rutinsko ili dugotrajno liječenje hipertireoze.

Propiltiouracil ili metimazol, lijekovi koji se najčešće rabe za liječenje hipertireoze, usporavaju funkciju štitnjače smanjujući proizvodnju tireoidnog hormona u samoj žlijezdi. Oba se lijeka uzimaju na usta, u početku u visokim dozama koje se kasnije usklađuju prema rezultatima pretraga tireoidnog hormona u krvi. Ti lijekovi mogu obično kontrolirati funkciju štitnjače od 6 tjedana do 3 mjeseca, ali veće doze lijekova mogu je brže dovesti pod nadzor―uz povećanu opasnost od štetnih učinaka. Ti štetni učinci uključuju alergijske reakcije (najčešće osipe po koži), mučninu, gubitak okusa, i u rijetkim prilikama, potisnutu (smanjenu) sintezu krvnih stanica u koštanoj srži (moždini). Potiskivanje koštane srži može iscrpiti broj bijelih krvnih stanica (leukocita) stvarajući po život prijeteću situaciju u kojoj je osoba osjetljiva na infekciju. Dok su ta dva lijeka usporediva u većini prilika, propiltiouracil može biti sigurniji od metimazola ako ga uzimaju trudnice, jer ga manje dođe do ploda. Karbimazol, lijek koji se naširoko rabi u Europi, pretvara se u tijelu u metimazol.

Betablokatori kao što je propranolol, pomažu kontrolirati neke od simptoma hipertireoze. Ti su lijekovi učinkoviti u usporavanju brze frekvencije srca (smanjuju tahikardiju), u smanjivanju drhtanja (tremora) i suzbijanju tjeskobe. Liječnici zato smatraju betablokatore posebno korisnima u ljudi s tireoidnom olujom (tireotoksikozom) i u ljudi s neugodnim i opasnim simptomima u kojih se hipertireoza još nije stavila pod kontrolu drugim vrstama liječenja. Međutim, betablokatori ne kontroliraju nenormalnu funkciju štitnjače.

Hipertireoza se može liječiti i radioaktivnim jodom, koji uništava štitnjaču. Radioaktivni jod uzet na usta unosi u cijelosti vrlo malo radioaktivnosti u tijelo, već najvećim dijelom u štitnjaču. Liječnici nastoje uskladiti dozu radioaktivnog joda za toliko uništenje štitnjače koliko je dovoljno da se njena proizvodnja hormona vrati na normalu, a da se previše ne smanji njena funkcija. Međutim, pretežno liječenje radioaktivnim jodom konačno dovodi do hipotireoze (preslabo aktivna štitnjača), do stanja koje zahtijeva nadomjesno liječenje tireoidnim hormonom. Ljudi koji trebaju liječenje nadomještanjem tireoidnog hormona uzimaju tabletu tireoidnog hormona svakodnevno do kraja svog života da nadoknade prirodni hormon koji se više ne proizvodi u dovoljnim količinama. Oko 25% ljudi dobiju hipotireozu jednu godinu nakon liječenja radioaktivnim jodom, ali se postotak naglo povećava nakon 20 godina ili više. Nikad se nije potvrdilo da radioaktivni jod može uzrokovati rak. Radioaktivni jod se ne daje trudnicama, jer prolazi kroz posteljicu i može uništiti štitnjaču ploda.

Prilikom tireoidektomije, štitnjača se uklanja kirurški. Kirurški zahvat je jedan od izbora, naročito za mlade ljude s hipertireozom. Kirurški zahvat je jedan od izbora i za ljude koji imaju vrlo veliku gušu, kao i za ljude koji su alergični na lijekove protiv hipertireoze ili koji na njih razviju teške nuspojave. Hipertireoza se trajno kontrolira u više od 90% onih koji izaberu operaciju. U nekih se ljudi može nakon kirurškog zahvata razviti određeni stupanj hipotireoze, pa oni zato moraju uzimati nadomjestak za hormon štitnjače do kraja života. Rijetke komplikacije uključuju paralizu glasiljki i oštećenje paratireoidnih žlijezda (sitne žlijezde iza štitnjače koje kontroliraju razinu kalcija u krvi).