Prijelom čeljusti

Prelomljena čeljust uzrokuje bol i obično mijenja način na koji su zubi međusobno povezani. Često se usta ne mogu široko otvoriti ili skreću na jednu stranu kada ih se otvori ili zatvori. Većina prijeloma čeljusti se događa u donjoj čeljusti (mandibula). Prijelomi gornje čeljusti (maksila) mogu uzrokovati dvoslike (jer su blizu hvatišta očnih mišića), neosjetljivost kože ispod oka (zbog ozljede živaca) ili nepravilnost lične kosti što se može osjetiti pomicanjem prsta uz ličnu kost.

Svaka ozljeda dovoljno jaka da uzrokuje prijelom čeljusti može ozlijediti i vratnu kralješnicu, pa prije nego se počne liječiti prelomljenu čeljust često se napravi rendgenogram vratne kralješnice da se isključi njeno oštećenje. Udarac dovoljno snažan da prelomi čeljust može uzrokovati potres ili krvarenje u lubanji. Ako osoba sumnja na prijelom čeljusti, čeljust treba nepomično držati na mjestu zajedno sa zubima. Čeljust se može držati rukom ili bolje zavojem omotanim nekoliko puta ispod čeljusti pa preko vrha glave. Osoba koja omotava zavoj mora biti pažljiva da ne prekine disanje. Treba što je prije moguće zatražiti medicinsku pomoć, jer prijelomi mogu uzrokovati unutarnje krvarenje i suženje dišnog puta.

U bolnici se mogu gornja i donja čeljust spojiti žicom; povezane žicom ostaju tijekom 6 tjedana da se omogući zacjeljivanje kosti. Za to vrijeme osoba može piti tekućine samo slamkom. Mnogi prijelomi čeljusti mogu se kirurški popraviti pločicom (komad metala koji se pričvrsti u kost sa svake strane prijeloma); čeljust se imobilizira tijekom samo nekoliko dana, nakon čega se nekoliko tjedana može jesti mekanu hranu. U djece se neki prijelomi čeljusti ne imobiliziraju. Umjesto toga u početku liječenja dopušta se ograničeno pokretanje, a normalna aktivnost za nekoliko tjedana. Osobi sa složenom fraktorom―onom koja se širi preko zuba ili njegova ležišta i otvara u zagađeno područje, kao što su usta―daju se obično antibiotici.