Krvarenja iz nosa

Krvarenja iz nosa (epistaksa) imaju različite uzroke. Najčešće krv dolazi iz Kiesselbachova područja koje je smješteno na prednjem dijelu nosne pregrade i sadrži mnogo krvnih žila. Krvarenje se obično može zaustaviti međusobnim stiskanjem strana nosa 5 do 10 minuta. Ako ta tehnika ne zaustavi krvarenje, liječnik traži izvor krvarenja. Krvarenje se može privremeno zaustaviti pritiskom unutar nosa komadom vate natopljenim lijekom koji dovodi do stezanja krvnih žila, kao što je fenilefrin i lokalnim anestetikom kao što je lidokain. Nakon što se krvarenje zaustavilo i mjesto je neosjetljivo, liječnik zabrtvi (kauterizira) izvor krvarenja srebrnim nitratom ili elektrokauterom (naprava koja za proizvodnju topline rabi električnu struju).

Ako osoba ima poremećaj koji uzrokuje sklonost krvarenju, izvor krvarenja se ne kauterizira, jer bi mogao opet početi krvariti. Umjesto toga liječnik na izvor krvarenja nježno pritisne gazu natopljenu vazelinom. Nakon što krvarenje prestane, liječnik nastoji pronaći i otkloniti poremećaj.

U ljudi koji imaju suženje arterija (arterioskleroza) i visoki krvni tlak (arterijska hipertenzija), izvor krvarenja je vjerojatno daleko u stražnjem dijelu nosa, gdje je krvarenje teže zaustaviti. Katkada liječnik mora zatvoriti (podvezati) arteriju koja snabdijeva to područje ili tamponirati stražnji dio nosa gazom. Obično se tampon ostavi na mjestu 4 dana, a na usta se daje antibiotik kao što je ampicilin da se spriječi infekcija sinusa ili srednjega uha.

Ljudi koji imaju nasljedne hemoragijske teleangiektazije (bolest u kojoj su krvne žile krivo oblikovane) mogu imati ozbiljnih krvarenja iz nosa, koja dovode do teške, uporne anemije koju nije lako popraviti nadoknadom željeza. Kožni presadak u nosnu pregradu smanjuje broj krvarenja pa se tako može popraviti anemiju.

Ljudi koji imaju jako izraženu bolest jetre uslijed čega je u njih povećana sklonost krvarenju, često imaju teška krvarenja iz nosa. Bolesnik može progutati velike količine krvi koju u crijevima bakterije razgrade u amonijak. Amonijak se može apsorbirati u krvnu struju uslijed čega se osoba osjeća bolesnom ili postaje komatozna pa se u cilju uklanjanja krvi iz crijeva što je prije moguće daju klizme i laksativi. Osim toga, daje se antibiotik poput neomicina da se spriječi razgradnja krvi u amonijak. Ako se izgubi velika količina krvi, može se dati transfuzija krvi.