Stenoza aortne valvule

Stenoza aortne valvule je suženje ušća aortne valvule. To suženje povećava otpor protoku krvi iz lijeve klijetke u aortu.

U sjevernoj Americi i zapadnoj Europi stenoza aortne valvule je ponajviše bolest starijih ljudi, a posljedica je otvrdnuća valvule i odlaganja kalcija u listiće aortne valule. Zato stenoza aortne valvule započinje nakon šezdeset godina života, a simptomi se javljaju obično u sedamedesetim i osamdesetim godinama života. Stenoza aortne valvule može također biti i posljedica reumatske vrućice preboljele u djetinjstvu. Ukoliko je uzrok reumatska vrućica stenoza aortne valvule obično se javlja zajedno s oštećenjem mitralne valvule, a može se raditi o mitralnoj stenozi ili regurgitaciji, ili mogu biti prisutne obje promjene.

Urođeni defekt u mlađih ljudi najčešći je uzrok stenoze aortne valvule. Sužena aortna valvula ne mora izazivati probleme u djetinjstvu, ali može postati problem kad osoba počinje rasti. Valvula pritom ostaje iste veličine, a srce se povećava i pokušava pojačanom snagom crpsti krv kroz suženo ušće. Valvula može imati dva listića, umjesto normalno tri, ili može imati nenormalno oblikovan prsten od fibroznog tkiva oko valvule. Nakon više godina otvaranje takove valvule postaje otežano zbog ukrućenosti suženja valvule uslijed nakupljanja kalcija u valvulu.

Simptomi i dijagnoza

Kod stenoze aortne valvule stijenke ventrikula zadebljaju zbog trajno povećanog opterećenja srca koje pokušava istisnuti dovoljnu količinu krvi kroz suženo aortno ušće. Nadalje, proširen srčani mišić zahtijeva povećani dotok krvi iz koronarnih arterija. Katkada taj dotok nije dovoljan pa se u naporu javlja bol u prsnom košu, tj. angina pektoris. (vidi str.121) Nedovoljni dotok krvi može oštetiti srčani mišić u toj mjeri da istisnuta količina krvi postane neadekvatna potrebama tijela. Posljedica toga je zatajenje srca sa zamorom i otežanim disanjem pri fizičkom opterećenju. Bolesnik s težom aortnom stenozom može osjetiti zamor pri fizičkom naporu jer sužena valvula ne dopušta klijetki da istiskuje dovoljno krvi za arterije mišića koje su se u opterećenju raširile da bi mogle primiti više kisikom obogaćene krvi.

Dijagnozu stenoze aortne valvule liječnik postavlja na temelju karakterističnog srčanog šuma koji se nad srcem čuje stetoskopom, prema nenormalnostima pulsa, prema elektrokardiografskim (EKG) promjenama, te na temelju proširenja srčane sjene vidljive na rendgenskom snimku prsnog koša. Ljudima sa stenozom aortne valvule koji imaju anginu pektoris, otežano dišu ili se brzo zamaraju treba učiniti ehokardiografiju (ultrazvuk srca), a možda i kateterizaciju srca kako bi se otkrilo uzrok i težinu srčane mane.

Liječenje

Svakom bolesniku koji se i pri slabijem opterećenju brzo zamara, koji dobiva napadaj angine pektoris ili zaduhu treba kirurškim putem zamijeniti aortnu valvulu prije nego dođe do nepovratnog oštećenja lijeve klijetke. Bolesna se valvula može zamijeniti mehaničkom ili svinjskom valvulom prilagođenom ljudskom organizmu. U cilju sprječavanja infekcije valvule svi bolesnici s umjetnom valvulom trebaju profilaktički uzimati antibiotike prije nego se podvrgnu bilo kojem kirurškom ili stomatološkom zahvatu.

U djece se kirurški zahvat može izvršiti čak i prije pojave simptoma, ukoliko je stenoza teška. Važno je započeti s liječenjem dovoljno rano jer se nagla smrt može dogoditi prije nego se pojave bilo kakovi simptomi. Umjesto kirurške zamjene valvule može se pokušati kirurški proširiti (dilatirati) valvulu, ili se može pokušati s balonskom valvuloplastikom (kateter s balonom postavi se usred valvule pa se balon napuhne te tako proširi suženo aortno ušće). Balonska valvuloplastika se također može primjeniti u starijih bolesnika koji bi teško mogli podnijeti kirurški zahvat, a također i u onih u kojih dođe do ponovnog razvoja stenoze. Kirurška se zamjena valvule općenito uzima kao najbolje liječenje za odrasle svih životnih dobi. Kirurško liječenje pruža i najbolju prognozu.