Regurgitacija mitralne valvule

Regurgitacija mitralne valvule (mitralna insuficijencija, nedovoljno zatvaranje mitralne valvule) je stanje pri kojemu dolazi do propuštanja krvi prema natrag kroz mitralnu valvulu za vrijeme svake kontrakcije lijeve klijetke.

Tumačenje stenoze i regurgitacije

Srčani zalisci mogu loše vršiti svoju funkciju zbog dva osnovna uzroka: uslijed nedovoljnog otvaranja (stenoza ili suženo ušće) ili nedovoljnog zatvaranja (regurgitacija ili vraćanje krvi unatrag).

Ove slike prikazuju ta dva problema na mitralnom ušću (mitralna valvula); međutim, to se može dogoditi i na svakom drugom srčanom ušću (valvuli).

funkcioniranje normalnih zalisaka

MSD medicinski priručnik za pacijente

Normalno se u zdravom srcu odmah nakon što završi kontrakcija lijeve klijetke zatvore aortni zalisci, otvore se mitralni zalisci i krv iz lijeve pretklijetke počinje teći u lijevu klijetku. Zatim dolazi do kontrakcije lijeve pretklijetke koja istisne preostalu krv u lijevu klijetku.

MSD medicinski priručnik za pacijente

U trenutku kada se lijeva klijetka počne kontrahirati zatvore se mitralni zalisci, otvore se aortni zalisci i krv se istisne u aortu.

stenoza mitralnih zalisaka

MSD medicinski priručnik za pacijente

Pri stenozi mitralnih zalisaka, mitralni se zalisci (valvula) ne mogu otvoriti dovoljno široko te dolazi do djelomičnog ograničenja protoka krvi iz lijeve pretklijetke u lijevu klijetku.

regurgitacija mitralnih zalisaka

MSD medicinski priručnik za pacijente

Pri regurgitaciji mitralnih zalisaka, mitralni zalisci (valvula) propuštaju u trenutku kontrakcije lijeve klijetke te se dio krvi vraća natrag u lijevu pretklijetku.

Napomena: Valvula (mitralna i aortna) predstavlja jednosmjerni ventil; mitralna valvula je građena od dva tanka listića ili zaliska, a aortna valvula se sastoji od tri zaliska.

Kako lijevi klijetka istiskuje krv iz srca u aortu, određena količina krvi se pri tom poremećaju vraća u lijevu pretklijetku te u njoj povećava krvni tlak i volumen. To pak povećava krvni tlak u krvnim žilama koje dovode krv iz pluća u srce, uslijed čega tekućina izlazi iz plućnih krvnih žila i nakuplja se u plućima (kongestija).

Najčešći uzrok regurgitacije mitralne valvule je reumatska vrućica. Ipak, danas je reumatska vrućica rijetka u zemljama koje imaju dobru preventivnu medicinu. U Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi uporaba antibiotika u liječenju streptokokne upale ždrijela uvelike je spriječila nastanak reumatske vrućice. U tim je zemljama reumatska vrućica česti uzrok mitralne regurgitacije samo među starijim ljudima, koji nisu imali koristi od antibiotske terapije u svojoj mladosti. U zemljama koje imaju slabiju preventivnu medicinu reumatska vrućica još je uvijek česta, pa je često i uzrok regurgitacije mitralne valvule.

U Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi najčešći uzrok regurgitacije mitralne valvule je srčani udar (infarkt miokarda), koji može oštetiti strukture mitralne valvule. Drugi česti uzrok je miksomatozna degeneracija (to je stanje pri kojem valvula postupno postaje sve mekša).

Simptomi

Regurgitacija mitralne valvule blagog stupnja ne mora uzrokovati simptome. Problem se može ustanoviti samo ako liječnik pažljivo sluša srce stetoskopom. Pri tomu se može čuti određeni srčani šum uzrokovan vraćanjem krvi unatrag u lijevu pretklijetku u trenutku kontrakcije lijeve klijetke.

Zbog toga što lijeva klijetka mora istiskivati više krvi i zbog toga što, osim normalno usmjerene krvi prema aorti, istiskuje i dodatnu količinu krvi prema lijevoj pretklijetki, dolazi do postupnog proširenja stijenki ventrikula da bi se povećanom snagom mogla istisnuti sva krv. Proširena lijeva klijetka može uzrokovati palpitacije (biti svjestan vlastitih srčanih otkucaja), osobito ako osoba leži na lijevom boku.

Lijeva se pretklijetka postupno također proširuje radi prilagodbe povećanoj količini krvi koja se vratila iz lijeve klijetke. Znatno proširena lijeva pretklijetka često odašilje brze i nepravilne i neorganizirane električne impulse koji izazivaju treperenje atrija (fibrilacija atrija), koji smanjuju učinkovitost srčane crpne funkcije. Atriji koji fibriliraju praktično miruju i nemaju crpnu funkciju, a pomanjkanje adekvatne cirkulacije u njima može izazvati stvaranje krvnih ugrušaka. Ugrušci se mogu razlomiti pa ih krvna struja može odnijeti do malih arterija koje ti ugrušci tada začepe, te uzrokuju tako moždani udar ili oštećenje u nekom drugom organu.

Ukoliko je regurgitacija jače izražena, ona smanjuje protok krvi prema naprijed (prema aorti) pa može izazvati zatajenje srca koje se očituje suhim kašljem, otežanim disanjem u naporu i otokom nogu.

Dijagnoza

Liječnici obično postave dijagnozu regurgitacije mitralne valvule na temelju karakterističnog šuma koji se javlja u vremenu kada dolazi do kontrakcije klijetki. Elektrokardiogram (EKG) i rendgenska snimka prsnog koša pokazuju proširenje lijeve klijetke. Najviše se podataka može dobiti od ehokardiografije, slikovne tehnike koja koristi ultrazvučne valove. Tom se tehnikom može dobiti slika oštećene valvule kao i ocijeniti stupanj problema.

Liječenje

Ukoliko je regurgitacija težeg stupnja valvulu treba popraviti ili zamijeniti prije nego dođe do nepopravljivog oštećenja ventrikula. Kirurškim se zahvatom valvula može popraviti (valvuloplastika), ili zamijeniti mehaničkom valvulom ili valvulom s drugog organizma (obično od svinje). Popravkom valvule uklanja se regurgitacija ili se smanjuje u tolikom stupnju da simptomi postanu podnošljivi, a smanjuje se i daljnje oštećenje srca. Svaki tip umjetne valvule ima određene prednosti i mane. Premda su mehaničke valvule obično vrlo učinkovite, one povećavaju rizik od nastanka krvnih ugrušaka pa je stoga nužna trajna antikoagulanta terapija kako bi se taj rizik smanjio. Svinjske valvule dobro funkcioniraju i ne nose rizik od stvaranja krvnih ugrušaka, ali je njihov vijek trajanja znatno manji nego mehaničkih valvula. Kada dođe do disfunkcije valvule odmah je treba zamijeniti drugom.

Fibrilacija atrija može također zahtijevati liječenje. Lijekovi kao što su betablokatori, digoksin i verapamil mogu usporiti srčanu frekvenciju i pomoći u kontroli fibrilacije atrija.

Površina oštećene valvule prijemljiva je za nastanak ozbiljnih infekcija. Sve osobe s oštećenom ili ugrađenom umjetnom valvulom trebaju preventivno uzimati antibiotike prije svakog zahvata u usnoj šupljini (kod zubara) ili prije svake operacije da bi se izbjegla infekcija.