Disekcija aorte

Disekcija aorte (disecirajuća aneurizma, disecirajući hematom) je vrlo ozbiljno stanje, često smrtno, u kojem dolazi do rascijepa unutarnje ovojnice aortne stijenke (endotel aorte), dok vanjska ovojnica ostaje netaknuta. Krv prodire u aortnu stijenku kroz rascjep, cijepa dalje srednju ovojnicu i stvara novi kanal u stijenci aorte.

Oštećenje aortne stijenke u najvećem broju slučajeva odgovorno je za nastanak aortne disekcije. Najčešći uzrok takvog oštećenja je visoki krvni tlak, a ustanovljen je u više od dvije trećine bolesnika u kojih se dogodi aortna disekcija. Drugi su uzroci nasljedni (hereditarni) poremećaji vezivnog tkiva, a posebno Marfanov i EhlerDunlosov sindrom. Daljnji uzroci su urođeni defekti srca i krvnih žila kao što je koarktacija aorte, otvoren duktus arteriozus, defekti aortne valvule , arterioskleroza i povreda (trauma). U rijetkim se slučajevima disekcija događa slučajno, prilikom kateterizacije kad liječnik postavlja kateter u arteriju (aortografija, angiografija) ili za vrijeme operacije srca i krvnih žila.

Simptomi

Načelno, svaka osoba koja doživi aortnu disekciju osjeti bol koja je, tipično, nagla i razdiruća. Ljudi najčešće opisuju bol kao cijepanje ili trganje u grudima. Bol se redovito javlja u leđima između lopatica, a često se širi u smjeru u kojem se disekcija širi uzduž aorte.

Ako disekcija napreduje može zatvoriti jednu ili više arterija koje izlaze iz aorte. Ovisno o tomu koje su arterije blokirane posljedice mogu biti: moždani udar, srčani udar (infarkt miokarda), nagla trbušna bol, a oštećenje živca može uzrokovati trnjenje ili onemogućiti pomicanje ruke ili noge.

Dijagnoza

Liječnik postavlja dijagnozu aortne disekcije na temelju karakterističnih simptoma. U dvije trećine bolesnika s aortnom disekcijom može se naći oslabljen puls na arterijama ruku i nogu. Disekcija koja se širi prema natrag, iza srca, može izazvati šum koji liječnik može čuti pomoću stetoskopa. Krv se može nakupljati u prsnom košu. Isto tako, krv uslijed disekcije može istjecati iz srca i nakupljati se u srčanoj vreći (perikardu) oko srca i sprječavati normalan rad srca. To se stanje zove tamponada srca, a ugrožava i sam život.

Rendgenski snimak prsnog koša pokazuje proširenje aorte u 90% bolesnika s aortnom disekcijom. Ultrazvučni pregled obično potvrđuje dijagnozu čak i u slučajevima kad aorta nije proširena. Kompjutorizirana tomografija (CT) s primjenom kontrasta vjerodostojna je za postavljanje dijagnoze, ali treba je obaviti brzo jer je to vrlo važno u tom hitnom stanju.

Liječenje

Bolesnike s aortnom disekcijom treba primiti u jedinicu intenzivnog liječenja, gdje se pažljivo prate i mjere vitalni znaci (puls, krvni tlak i frekvencija disanja). Smrtni ishod može se dogoditi nekoliko sati nakon što započne disekcija aorte. Zato liječnici što je prije moguće daju lijekove za usporavanje srčane frekvencije i sniženje krvnog tlaka na što niže vrijednosti, a da se ipak osigura dovoljan protok krvi u mozak, srce i bubrege. Ubrzo nakon početnih terapijskih mjera liječnik treba odlučiti hoće li se poduzeti hitan kirurški zahvat ili će liječenje nastaviti samo lijekovima.

Liječnici gotovo uvijek preporučuju operaciju za disekcije koje zahvaćaju prvih nekoliko centimetara aorte odmah nakon njenog izlaska iz srca, ukoliko komplikacije disekcije nisu tako velike da operacija predstavlja preveliki rizik. Ako je disekcija udaljenija od srca obično se nastavlja liječiti lijekovima, izuzev ako se radi o disekciji koja vodi do prijeteće rupture (prsnuće) aorte, ili ukoliko se radi o disekciji u sklopu Marfanova sindroma. U navedenim slučajevima potrebna je operacija.

Prilikom operacije kirurg uklanja što je moguće veći odsječak rascijepljene (raslojene ili disecirane) stijenke aorte i na taj način otklanja mogućnost ulaska krvi u lažni aortni kanal, te zamjenjuje odrezani odsječak aorte sintetičkim presatkom (graftom).

Ukoliko je došlo do propuštanja (regurgitacije) aortne valvule kirurg je popravlja ili zamjenjuje.

Prognoza

Oko 75% bolesnika s disekcijom aorte umire u prva dva tjedna ukoliko se ne liječe. Nasuprot tomu, 60% bolesnika koji su liječeni i prožive prva dva tjedna mogu doživjeti najmanje 5 godina nakon disekcije aorte, a 40% njih živi najmanje 10 godina. Od ljudi koji umru unutar prva dva tjedna približno jedna trećina umre od komplikacija disekcije, dok druge dvije trećine umru radi drugih bolesti.

Rizik smrti od operacije aortne disekcije u specijaliziranim velikim centrima iznosi danas oko 15% za disekcije koje su blizu srca, a nešto više za one koje su udaljenije od srca. Svim bolesnicima koji su preživjeli aortnu disekciju, uključujući i one koji su operirani, liječnici daju dugotrajnu terapiju za održavanje niskog krvnoga tlak, smanjujući tako udar krvne struje na aortu.

Razumijevanje aortne disekcije

Pri aortnoj disekciji dolazi do rascijepa unutarnje ovojnice aortne stijenke, a krv prodire kroz rascjep, dolazi do disekcije (cijepanja) srednje ovojnice i do stvaranja novog kanala u stijenci aorte.

MSD medicinski priručnik za pacijente

Liječnici također trebaju pratiti bolesnika radi mogućeg razvoja kasnih komplikacija od kojih su tri najvažnije: pojava nove disekcije, razvoj aneurizme u oslabljenoj aorti i postupno sve veće propuštanje (regurgitacija) aortne valvule. Sve ove komplikacije mogu zahtijevati kirurško liječenje.

U ovom poglavlju: