Dišna insuficijencija

Dišna insuficijencija je stanje u kojem razina kisika u krvi postaje opasno niska odnosno razina ugljikova dioksida opasno visoka.

Dišna insuficijencija nastaje zbog neodgovarajuće izmjene kisika i ugljikova dioksida između pluća i krvi ili zbog neodgovarajućeg kretanja zraka (ventilacija) u pluća i iz njih.

Do dišne insuficijencije može dovesti gotovo svako stanje koje utječe na disanje odnosno pluća. Prekomjerna doza narkotika ili alkohola može uzrokovati tako duboku pospanost da osoba prestane disati i trpi od dišne insuficijencije. Općeniti su uzroci začepljenje dišnih putova, ozljeda plućnog tkiva, oštećenje kostiju i tkiva oko pluća kao i slabost mišića koji normalno napuhuju pluća. Dišna insuficijencija može nastati ako protok krvi kroz pluća postane nenormalan kao što se događa pri plućnoj emboliji. Taj poremećaj ne sprječava kretanje zraka u pluća i iz njih, ali bez protoka krvi (cirkulacije) u tom dijelu pluća ne može se odvijati odgovarajuća izmjena plinova (kisik se ne može izdvojiti iz zraka i prijeći u krv, a ugljikov dioksid ne može prijeći iz krvi u zrak). Do dišne insuficijencije mogu dovesti i drugi uzroci nenormalnog krvnog protoka kao što su prirođeni poremećaji koji šalju krv izravno u druge dijelove tijela a da krv prije toga nije prošla kroz pluća.

Prepoznavanje batićastih prstiju

Batićasti prsti se očituju povećanjem (zadebljanjem) vrhova prstiju i nestajanjem normalnog kuta u ležištu nokta.

MSD medicinski priručnik za pacijente

Simptomi i dijagnoza

Neki simptomi dišne insuficijencije razlikuju se s obzirom na uzrok. Međutim, niske razine kisika uzrokuju cijanozu (plavo obojenje kože), a visoke razine ugljikova dioksida smetenost i pospanost. Osoba sa začepljenim dišnim putovima može dahtati i boriti se za dah. Netko tko je otrovan ili slab mirno će upasti u komu. Bez obzira na uzrok dišne insuficijencije, niske razine kisika konačno dovode do poremećaja funkcije mozga i srca s pogoršanjem svijesti i nenormalnim srčanim ritmom (aritmije), što može dovesti do smrti. Nagomilavanje ugljikova dioksida dovede do kiselosti krvi što dalje zahvaća sve organe, posebno srce i mozak. Tijelo se nastoji riješiti ugljikova dioksida dubokim, brzim disanjem, ali ako pluća ne funkcioniraju normalno, takvo disanje neće pomoći.

TABLICA 31-2

Što uzrokuje zatajenje disanja?

Temeljni razlog

Uzrok

Suženje dišnog puta

Kronični bronhitis, emfizem, bronhijektazije, cistična fibroza, astma, bronhiolitis, udahnute čestice

Slabo disanje

Debljina, apneja pri spavanju, otrovanje lijekom

Mišićna slabost

Miastenija gravis, mišićna distrofija, poliomijelitis, GuillainBarreov sindrom, polimiozitis, moždani udar, amiotrofična lateralna skleroza, ozljeda kralješnične moždine

Nenormalnosti plućnog tkiva

Sindrom akutnog dišnog distresa (ARDS), reakcija na lijekove, plućna fibroza, fibrozirajući alveolitis, rasprostranjeni tumori, zračenje, sarkoidoza, opekline

Nenormalnosti prsnog koša

Kifoskolioza, ozljeda prsnog koša

Ako se dišna insuficijencija razvija polagano, povećava se tlak u krvnim žilama pluća što se naziva plućna hipertenzija. Ako se to stanje ne liječi, dolazi do oštećenja krvnih žila, daljnjeg pogoršanja prijelaza kisika u krv, stresa za srce, s posljedicom srčane insuficijencije.

Liječenje

Gotovo uvijek se u početku daje kisik. Obično se daje više nego što je potrebno, osim ako osoba nema kroničnu dišnu insuficijenciju. Takvi ljudi usporavaju disanje ako im se daje previše kisika.

Treba liječiti temeljni razlog. Za borbu protiv infekcije daju se antibiotici, a za otvaranje dišnih putova sredstva koja šire bronhe. Mogu se dati i drugi lijekovi da se smanji upala i spriječi stvaranje krvnih ugrušaka.

Neki vrlo teški bolesnici da im se olakša disanje trebaju mehaničku ventilaciju. U traheju se kroz nos ili usta smjesti plastična cijev koja se priključi na stroj koji tjera zrak u pluća. Izdisanje nastaje pasivno zbog elastičnosti pluća. Ovisno o temeljnoj bolesti mogu se koristiti mnogi tipovi ventilatora i mnogi načini primjene. Ako pluća ne funkcioniraju dobro, preko ventilatora se može dati dodatni kisik. Kadgod bolesnik ne može dovoditi dovoljno zraka u pluća i izbacivati ga iz njih, mehanička ventilacija može spasiti život.

Da se pojača funkcija srca i pluća mora se pomno pratiti i usklađivati količina tekućine u tijelu. Kiselost krvi mora se uravnotežiti i usklađivanjem brzine disanja i davanjem sredstava koja neutraliziraju kiselost. Sredstva za umirenje daju se s namjerom da se osobi smanji potreba za kisikom i olakša disanje.

Kada je plućno tkivo jako oštećeno kao što je to u sindromu akutnog dišnog distresa, liječnici često uzimaju u obzir davanje kortikosteroida, lijekova koji smanjuju upalu. Ipak, rutinska uporaba takvih lijekova nije opravdana. Kortikosteroidi mogu uzrokovati mnoge komplikacije uključujući gubitak mišićne snage. Općenito, oni su najučinkovitiji za stanja koja dovode do upale pluća ili dišnih putova kao što su vaskulitis, astma i alergijske reakcije.

Dišna terapija

Terapeuti dišnog sustava rabe nekoliko različitih tehnika kao pomoć u liječenju plućnih bolesti uključujući položajnu drenažu, usisavanje (sukciju), vježbe disanja i disanje stisnutih usana. Izbor liječenja ovisi o uzročnoj bolesti i općem stanju bolesnika.

Položajna drenaža

Kod položajne drenaže osoba je nagnuta ili propeta pod kutom da se omogući odlijevanje lučevina iz pluća. Prsa ili leđa pri tome se mogu pljeskati stisnutom šakom da se pomogne smekšati lučevine―tehnika koja se zove perkusija prsiju. Kao zamjenu terapeut može rabiti mehanički vibrator.

Te se tehnike rabe u određenim razmacima na bolesnicima sa stanjima koja stvaraju velike količine iskašljaja, kao kod cistične fibroze, bronhiektazija i gnojenja pluća. Te se tehnike mogu rabiti i kada osoba ne može učinkovito kašljati što se može dogoditi kod starijih ljudi, osoba s mišićnom slabosti i onih koji se oporavljaju nakon kirurških zahvata, ozljede ili teške bolesti.

Usisavanje (sukcija)

Dišni terapeuti i medicinske sestre mogu rabiti usisavanje da pomognu uklanjanje lučevina iz dišnih putova. Za izvedbu usisavanja obično se u zračni put do nekoliko centimetara kroz nos uvuče mala plastična cijev. Lučevina koja se ne može iskašljati crpi se blagim vakuumom. Usisavanje se rabi i za uklanjanje lučevina u osoba s traheostomijom ili dišnom cijevi smještenom kroz nos ili usta u traheju.

Vježbe disanja

Vježbe disanja mogu dovesti do dobrog osjećanja, poboljšati kakvoću života i pomoći u jačanju dišnih mišića, ali one ne poboljšavaju neposredno plućnu funkciju. Ipak, vježbe disanja smanjuju mogućnost plućnih komplikacija nakon kirurških zahvata kod teških pušača i ostalih s plućnom bolešću.

Te su vježbe osobito korisne za ljude sjedećih zanimanja koji imaju kroničnu opstruktivnu plućnu bolest ili koji su stavljeni na ventilator.

Često te vježbe uključuju i uporabu aparata zvanog “poticajni spirometar”. Osoba siše najjače što može iz cijevi pričvršćene na plastični uređaj. Uređaj je kućište za lopticu i svaki je usisaj podiže. Ti se uređaji rabe rutinski u bolnicama prije i nakon operacije. Međutim, duboke vježbe disanja uz pomoć medicinskih sestara ili dišnih terapeuta mogu biti učinkovitije od vježbi disanja s poticajnim spirometrom.

Disanje stisnutih usana

Ta tehnika može pomoći ljudima s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću koji za vrijeme napada suženja dišnih putova, panike ili vježbanja prenapuhuju pluća. Disanje stisnutih usana osigurava i dodatno vježbanje disanja ljudima koji su podvrgnuti vježbanju disanja.

Osobu se poduči da izdiše protiv djelomično zatvorenih, stisnutih usana kao da se sprema na zviždanje. To poveća tlak u zračnim putovima i pomaže im u sprječavanju splasnuća. Vježba ne šteti, a neki je ljudi nauče bez uputa.