Tumori mozga

Benigni tumor mozga je nenormalan, ali nekancerogeni, rast tkiva u mozgu. Maligni tumor mozga je bilo koji rak u mozgu koji ima moć prožimanja i uništavanja susjednog tkiva ili koji se od bilo kuda širi (metastazira) putem krvotoka u mozak.

U mozgu može rasti nekoliko vrsta benignih tumora. Nazivaju se po specifičnim stanicama ili tkivima iz kojih proizlaze: švanomi proizlaze iz Schwannovih stanica koje obavijaju živce; ependimomi iz stanica koje oblažu unutarnju površinu mozga; meningeomi, u meningama, iz tkiva koje oblaže vanjsku površinu mozga; adenomi iz žljezdanih stanica; osteomi iz koštanih tvorbi lubanje; i hemangioblastomi iz krvnih žila. Neki benigni moždani tumori (kao što su kraniofaringeomi, hordomi, germinomi, teratomi, dermoidne ciste i angiomi) mogu biti prisutni čak pri rođenju.

Meningeomi su obično benigni, ali se nakon uklanjanja mogu vratiti. Ti se tumori javljaju češće u žena i obično nastaju između 40. i 60. godine, mogu početi rasti u dječjoj dobi, ali isto tako i kasnije u životu. Simptomi i opasnosti koje mogu proisteći od tih tumora ovise o njihovoj veličini i smještaju u mozgu. Ako postanu preveliki, mogu dovesti do duševnog pogoršanja vrlo sličnog demenciji.

Najčešći maligni tumori mozga su metastaze raka koji je započeo na nekom drugom dijelu tijela. Rak dojke i pluća, maligni melanom i rak krvnih stanica, kao što su leukemija i limfom―svi se mogu širiti u mozak. Metastaze mogu rasti u jednom području mozga ili u nekoliko različitih dijelova.

Primarni tumori mozga proizlaze iz mozga. Najčešće su primarni tumori mozga gliomi, koji rastu iz tkiva koja okružuju i podupiru živčane stanice. Nekoliko vrsta glioma je maligno; multiformni glioblastom je najčešća vrsta. Drugi uključuju angioplastične astrocitome koji brzo rastu, astrocitome koji rastu polaganije i oligodendrogliome. Meduloblastomi koji nisu česti, obično zahvaćaju djecu prije puberteta. Sarkomi i adenokarcinomi su rjeđi oblici raka koji rastu iz drugih tkiva, a ne iz moždanih stanica.

Učestalost tumora mozga jednaka je u muškaraca i žena, ali neke su vrste češće u muškaraca a druge su česte u žena. Iz nepoznatih razloga češće se pojavljuju limfomi mozga, , naročito u ljudi koji imaju AIDS.

Simptomi

Simptomi nastanu kada je moždano tkivo razoreno i kada je mozak izložen pritisku (tlaku); ti se simptomi javljaju bio tumor benigan ili maligan. Međutim, kada je tumor mozga zapravo metastaza (presadnica) udaljenog raka, osoba može imati i simptome koji se odnose na taj rak. Na primjer, rak pluća može izazvati kašalj s iskašljavanjem krvave sluzi, a rak dojke može dovesti do stvaranja kvržice (čvorića) u dojci.

Simptomi tumora mozga ovise o njegovoj veličini, brzini rasta i smještaju. Tumori u nekim dijelovima mozga mogu narasti do znatne veličine prije nego se pojave bilo kakvi simptomi; u drugim dijelovima čak i malen tumor može imati uništavajuće učinke.

Često je prvi simptom glavobolja, premda je većina glavobolja posljedica drugih uzroka, a ne tumora mozga. Glavobolja izazvana tumorom mozga obično se učestalo ponavlja ili je stalna i ne popušta, često je jaka, može početi u nekoga tko prije nije imao glavobolje, pojavljuje se noću i prisutna je pri buđenju. Drugi česti rani simptomi tumora mozga uključuju slabu ravnotežu i neusklađenost pokreta, vrtoglavicu i dvoslike. Kasniji simptomi mogu uključiti mučninu i povraćanje, povremeno povišenu temperaturu i nenormalno brzi (tahikardija) ili polagani puls (bradikardija) i disanje. Tik prije smrti mogu se pojaviti krajnja kolebanja krvnog tlaka.

Neki moždani tumori uzrokuju epileptične napadaje. Epileptični napadaji su češći pri benignim tumorima mozga, meningeomima i spororastućim oblicima raka, kao što je astrocitom, nego pri brzorastućim oblicima raka, kao što je multiformni glioblastom. Tumor može uzrokovati slabost ili paralizu ruke ili noge na jednoj strani tijela, a može utjecati na sposobnost osjeta za toplo, hladno, tlak, lagani dodir ili za oštre predmete. Tumori mogu zahvatiti sluh, vid i osjet mirisa. Pritisak na mozak može uzrokovati promjene osobnosti i može učiniti da se osoba osjeća pospanom, zbunjenom i nije u stanju misliti. Takvi su simptomi krajnje ozbiljni i zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju.

Dijagnoza

Liječnik posumnja na moždani tumor kada osoba ima bilo koji od znakovitih simptoma. Premda liječnik može često otkriti nenormalnu funkciju mozga fizikalnim pregledom, za postavljanje dijagnoze poduzimaju su drugi postupci.

Obični rendgenogram lubanje i mozga pruža malu pomoć u dijagnosticiranju moždanih tumora (katkada s iznimkom meningeoma ili adenoma hipofize). Sve vrste moždanih tumora obično se prikažu na kompjutoriziranoj tomografiji (CT) ili magnetskoj rezonanciji (MRI) pa se može izmjeriti veličina tumora i točni smještaj. Nakon otkrivanja tumora mozga CTom ili MRIom da bi se utvrdila vrsta (tip) tumora potrebno je izvršiti još niz pretraga.

Tumori hipofize općenito se otkriju kada pritišću živce pa zahvate oči. Pretrage krvi pokazuju nenormalne razine hormona hipofize, a tumor se obično može dijagnosticirati CTom ili MRIom.

I neki drugi tumori mogu izazvati nenormalne razine hormona u krvi, ali većina ne. U cilju određivanja vrste tumora i dokazivanja njegovog maligniteta može se napraviti biopsija tumora (uzme se uzorak i ispita pod mikroskopom).

Ponekad mikroskopski pregled cerebrospinalne tekućine, dobivene lumbalnom punkcijom, pokazuje stanice raka. Lumbalna se punkcija ne može napraviti ukoliko postoji bilo koji znak povećanog tlaka unutar lubanje, jer bi nagla promjena tlaka mogla uzrokovati hernijaciju, jednu od najopasnijih mogućih komplikacija tumora mozga. Prilikom hernijacije povećani tlak unutar lubanje gura moždano tkivo prema dolje kroz uski otvor na bazi lubanje i na taj način pritišće donji dio mozga (moždano stablo). Posljedica toga je poremećaj funkcija od životne važnosti koje nadgleda moždano deblo―disanja, srčanog rada i krvnog tlaka. Ukoliko se ne dijagnosticira i rano ne liječi, hernijacija u konačnici dovede do kome i smrti.

Tijekom kirurškog zahvata kojim se uklanja čitav tumor ili njegov dio obično se može napraviti biopsija. Katkada tumori u dubokim dijelovima mozga nisu dohvatljivi i ne može im se prići sigurno i neposredno. U takvim se slučajevima biopsija može napraviti trodimenzionalnim smještajem igle, tehnika pri kojoj se igla navodi u tumor pomoću posebnog uređaja koji daje slikovni prikaza tumora, a kad je igla na pravom mjestu tumorske stanice se uvlače u iglu.

Liječenje

Liječenje tumora mozga ovisi o njegovu smještaju i vrsti. Kada je moguće tumor se uklanja kirurškim putem. Mnogi se tumori mozga mogu ukloniti uz malo oštećenje ili potpuno bez oštećenja mozga. Međutim, neki tumori rastu u području kojem je kirurški teško ili nemoguće pristupiti bez oštećenja/uništenja bitnih struktura mozga. Operacija katkada dovede do oštećenja mozga što može uzrokovati djelomičnu paralizu, promjene u osjetu, slabost i oštećenje intelekta. Ipak, uklanjanje tumora je bitno ako njegov rast ugrožava važne mozgovne strukture. Čak i kad operacija ne može izliječiti rak, može koristiti da smanji veličinu tumora, ublaži simptome i pomogne liječniku odrediti specifični tip (vrstu) tumora na temelju čega se donosi odluka jesu li opravdane druge vrste liječenja, npr. zračenje (radioterapija).

Neki se benigni tumori moraju kirurški ukloniti jer njihov daljnji rast u ograničenom prostoru može uzrokovati teško oštećenje ili smrt. Meningeome se obično uklanja, ako je uopće moguće, a uklanjanje se može općenito obaviti sigurno i potpuno. Međutim, vrlo mali meningeomi i oni u starijih ljudi mogu se ostaviti na svom mjestu. Slično se liječi većinu drugih benignih tumora, kao što su švanomi i epoendimomi. Katkada se nakon kirurškog zahvata primjenjuje zračenje (radioterapija) da uništi sve preostale tumorske stanice.

Većina tumora mozga, osobito onih malignih, liječi se nekom od kombinacija operacije, zračenja i kemoterapije. Nakon uklanjanja što je više moguće tumora, provodi se terapija zračenjem. Zračenje rijetko izliječi moždani tumor, ali ga može smanjiti u dovoljnoj mjeri da ga se tijekom mnogo mjeseci ili čak godina drži pod kontrolom. Kemoterapija se rabi za liječenje nekih oblika raka mozga. Na kemoterapiju mogu reagirati i metastatski i neki primarni oblici moždanog raka.

Povišeni tlak u glavi (i pritisak na mozak) je krajnje ozbiljan i zahtijeva odmah medicinsku pozornost. Lijekovi kao manitol i kortikosteroidi daju se obično injekcijom da se smanji tlak (pritisak) i spriječi hernijacija. Ponekad se ispod kože glave ugradi mala naprava za mjerenje tlaka u glavi (zbog pritiska na mozak) pa se prema tome može usklađivati liječenje.

Liječenje metastaza u mozak uvelike ovisi o mjestu odakle rak potječe. Terapija zračenjem se često primjenjuje u slučaju rasta raka u mozgu. Kirurško uklanjanje može pomoći osobi koja ima samo jednu metastazu. Osim tradicionalnog liječenja pokušavalo se i s nekim eksperimentalnim terapijama koje uključuju kemoterapiju, radioaktivne presatke u tumor i radiokirurgiju.

Prognoza

Unatoč liječenju nakon 2 godine živo je još samo oko 25% ljudi s rakom mozga. Ishod je nešto bolji kod nekih vrsta tumora kao što su astrocitomi i oligodendrogliomi u kojih se rak obično ne vraća 3 do 5 godina nakon liječenja. Oko 50% svih ljudi liječenih zbog meduloblastoma preživi dulje od 5 godina.

Liječenje raka mozga je vjerojatnije učinkovito u ljudi ispod 45 godina, u ljudi s anaplastičnim astrocitomom bolje nego s multiformnim glioblastomom, te u onih u kojih se većina tumora ili čak čitav tumor može ukloniti kirurški.