Tumori kralješnične moždine
Tumori kralješnične moždine su mase novo naraslog benignog ili malignog tkiva u kralješničnoj moždini.
Tumori u kralješničnoj moždini mogu biti ili primarni (proizišli iz kralješnične moždine) ili sekundarni (metastaze raka koje su potekle iz nekog drugog mjesta u tijelu). Tumori kralješnične moždine su mnogo rjeđi od tumora mozga, a rijetki su u djece.
Samo oko 10% primarnih tumora kralješnične moždine potječe iz živčanih stanica unutar kralješnične moždine. Dvije trećine njih su meningeomi (potječu iz stanica meninga koje oblažu mozak i kralješničnu moždinu) i švanomi (potječu iz Schwannovih stanica koje obavijaju živce). I meningeomi i švanomi su benigne (nekancerogene) tvorbe. Maligne (kancerogene) tvorbe uključuju gliome, koji potječu iz drugih stanica unutar kralješnične moždine, i sarkome koji potječu iz vezivnog tkiva u kralješničnoj moždini. Neurofibromi, vrsta švanoma u kojima se Schwannove stanice razvijaju u tumore, mogu također potjecati iz kralješnične moždine kao dio von Recklinghaunsenove bolesti.
Metastaze se u kralješničnu moždinu ili u njena susjedna tkiva šire iz primarnog raka drugih dijelova tijela, najčešće iz pluća, dojke, prostate, bubrega ili štitnjače. U kralješničnu moždinu se mogu širiti i limfomi.
Simptomi
Tumori kralješnične moždine obično uzrokuju simptome zbog pritiska na živce. Pritisak na živčane korijene, dijelove živaca koji izlaze iz kralješnične moždine, može uzrokovati bol, neosjetljivost, trnce i slabost. Pritisak na samu kralješničnu moždinu uzrokuje grčenje, slabost, slabu usklađenost pokreta i smanjene ili nenormalne osjete. Tumor može uzrokovati i poteškoću pri mokrenju, gubitak kontrole nad mokraćnim mjehurom ili zatvor stolice (opstipacija).
Dijagnoza
Liječnici razmatraju mogućnost tumora kralješnične moždine u ljudi koji imaju neke vrste raka u drugim dijelovima tijela, koji zadobiju bol u nekom specifičnom području kralješnične moždine i koji pate od slabosti, trnjenja ili slabe usklađenosti pokreta. Zbog načina na koji su živci kralješnične moždine raspoređeni (smješteni) liječnik može utvrditi sijelo (mjesto) tumora ako dovede u vezu dijelove tijela koji ne funkcioniraju normalno s pripadajućim živcima.
Liječnici moraju isključiti druge poremećaje koji mogu zahvatiti funkciju kralješnične moždne, kao što su bolni mišići leđa, koštani podljevi i nedostatna opskrba krvlju kralješnične moždine, lomovi kralješaka te hernije diskova, kao i bolesti poput sifilisa, virusnih infekcija, multiple skleroze i amiotrofične lateralne skleroze.
U cilju postavljanja dijagnoze tumora kralješnične moždine rabi se nekoliko postupaka. Premda rendgenogrami kralješnice mogu pokazati promjene u kostima, obično ne pokazuju tumore koji još nisu zahvatili kost. Magnetska rezonancija (MRI) smatra se najboljom tehnikom za ispitivanje svih struktura kralješnične moždine i kralješnice. Za dijagnosticiranje točno određene vrste tumora (patohistološka dijagnoza) potrebna je biopsija (uzimanje uzorka tumora za ispitivanje pod mikroskopom).
Liječenje
Mnogi se tumori kralješnične moždine i kralješnice mogu odstraniti kirurški. Drugi se mogu liječiti zračenjem ili kirurški pa zračenjem. Kada tumor pritišće kralješničnu moždinu i njene susjedne strukture mogu se dati kortikosteroidi da se smanji oteknuće (edem) i sačuva živčana funkcija dok se tumor ne ukloni.
Prognoza
Oporavak općenito ovisi o tome koliko je štete već napravljeno i koliko je duboko u kralješničnu moždinu tumor urastao. U oko polovice ljudi s tumorima kralješnične moždine simptomi nakon liječenja nestaju. Uklanjanje meningeoma, neurofibroma i nekih primarnih tumora može dovesti do izlječenja.