Insomnija
Insomnija je poteškoća usnivanja ili ostajanje budnim ili poremećaj spavanja koji čini da ljudi kada se probude osjećaju kao da se nisu dostatno naspavali.
Insomnija nije bolest―to je simptom koji ima mnogo različitih uzroka uključujući emocionalne i fizičke poremećaje i uporabu lijekova. Poteškoća uspavljivanja je česta i među mladima i starima; često se javlja s emocionalnim smetnjama kao što su tjeskoba, nervoza, depresija ili strah. Katkada ljudi teško zaspu jednostavno stoga što im nisu umorni ni tijelo ni mozak.
Kako ljudi stare, manje spavaju. I stadiji spavanja se mijenjaju: stadij 4. spavanja postaje kraći i konačno nestane, a tijekom svih stadija javlja se više buđenja. Te promjene, premda normalne, često su razlogom da stari ljudi misle kako nisu dosta spavali. Međutim, nema dokaza da zdravi stariji ljudi trebaju toliko sna kao mlađi ili da trebaju lijekove za spavanje da poboljšaju te normalne promjene povezane s dobi.
TABLICA 64-1
Prosječna dnevna potreba za spavanjem
Dob | Ukupan broj sati | REM spavanje (postotak ukupnog sna) | Stadij 4. spavanja (postotak ukupnog sna) |
Novorođenče | 13 do 17 | 50% | 25% |
2 godine | 9 do 13 | 30% do 35% | 25% |
10 godina | 10 do 11 | 25% | 25% do 30% |
16 do 65 godina | 6 do 9 | 25% | 25% |
Preko 65 godina | 6 do 8 | 20% do 25% | 0% do 10% |
TABLICA 64-2
Lijekovi za spavanje Ne treba ih olako uzimati
Hipnotici (sedativi, blaža sredstva za smirivanje, lijekovi protiv tjeskobe) su među najčešće rabljenim lijekovima. Većina je posve neopasna, ali svi mogu izgubiti svoju učinkovitost kada se osoba na njih navikne. Hipnotici mogu izazvati i apstinencijske simptome (simptome ustezanja) kada se prestanu uzimati. Nakon uzimanja dužeg od nekoliko dana ustezanje lijeka (prestanak uzimanja hipnotika) može dovesti do pogoršanja početnih problema sa spavanjem (povratna insomnija), te može pojačati tjeskobu. Liječnici preporučuju polagano smanjivanje doze; potpuni prestanak uzimanja može potrajati nekoliko tjedana. |
Većinu hipnotika mora propisati liječnik jer mogu stvoriti naviku ili ovisnost, a moguće je i predoziranje. Hipnotici su posebno opasni za starije osobe i za ljude s dišnim problemima, jer mogu potiskivati područja mozga koja kontroliraju disanje. Osim toga, hipnotici dovode do slabljenja refleksa, pa je osoba za vozilom ili strojem u opasnosti. Hipnotici su posebno opasni kada se uzimaju s alkoholom, drugim hipnoticima, narkoticima, antihistaminicima i sredstvima protiv depresije. Svi ti lijekovi uzrokuju pospanost i mogu potiskivati disanje, a ti učinci zajedno su još opasniji. |
Najčešće primjenjivani i najsigurniji hipnotici su benzodiazepini. Budući da oni ne smanjuju ukupnu “količinu” REM spavanja, ne “smanjuju” snove. Neki benzodiazepini ostaju u tijelu dulje nego drugi; stoga su starije osobe, kojima metabolizam i izlučivanje lijekova nije kao u mlađih, pospane, nejasno govore i padaju. Zbog toga liječnici izbjegavaju propisivanje dugodjelujućih benzodiazepina kao što su flurazepam, klordiazepoksid i diazepam. |
Barbiturati, ranije najčešće propisivani hipnotici, i meprobamat nisu bezopasni kao benzodiazepini. Kloral hidrat je relativno bezopasan, ali se rjeđe rabi nego benzodiazepini. |
Neki lijekovi protiv depresije, npr. amitriptilin, mogu olakšati depresiju povezanu s insomnijom ili rano jutarnje buđenje uzrokovano napadajima panike, ali problem mogu biti neželjeni učinci, naročito u starijih osoba. |
Difenhidramin i dimenhidrinat su dva jeftina lijeka u slobodnoj prodaji (bez recepta) koji mogu olakšati blage ili povremene probleme spavanja, ali se u prvom redu ne koriste kao sedativi i imaju moguće štetne učinke, naročito u starijih ljudi. |
Rano jutarnje buđenje je u starijih češće. Neki ljudi zaspu normalno, ali se bude nekoliko sati kasnije i ne mogu opet lako zaspati. Katkada ulaze i izlaze iz nemirnog, nezadovoljavajućeg sna. Rano jutarnje buđenje u bilo kojoj dobi može biti znak depresije.
Ljudi čiji je način spavanja bio prekinut mogu imati obrat ritma spavanja. Oni zaspu u neodgovarajuće vrijeme i tada ne mogu spavati kada bi trebali. Ti obrati se često događaju nakon dužeg putovanja avionom i posljedica su vremenske razlike (“jet lag”) (naročito kad se putuje od istoka na zapad), kada rade nepravilne noćne smjene, kada često mijenjaju radne sate ili kada prekomjerno uživaju alkohol. Katkada su nuspojave uzimanja lijekova. Oštećenje u mozak ugrađenog sata (npr. uzrokovano encefalitisom, moždanim udarom ili Alzheimerovom bolešću) može također razbiti načine spavanja.
Dijagnoza
Da postavi dijagnozu insomnije liječnik ocjenjuje način spavanja osobe, uporabu lijekova, alkohola i zabranjenih lijekova, stupanj psihološkog stresa, anamnezu i razinu fizičke aktivnosti. Neki ljudi trebaju manje sna nego drugi, pa se dijagnoza insomnije temelji na individualnim potrebama osobe. Liječnici mogu klasificirati insomniju kao primarnu, dugotrajno stanje s malom ili neuočljivom povezanošću s bilo kojim stresom ili životnim događajem ili sekundarnu insomniju, stanje uzrokovano boli, tjeskobom, uporabom lijekova, depresijom ili vrlo jakim stresom.
Liječenje
Liječenje insomnije ovisi o njenom uzroku i težini. Stariji ljudi, koji imaju promjene spavanja u vezi s dobi, obično ne trebaju liječenje, jer su promjene normalne. Budući da se s dobi ukupno vrijeme spavanja smanjuje, starijim ljudima može pomoći kasnije odlaženje u krevet ili ranije ustajanje. Ljudima s insomnijom može pomoći da jedan sat prije spavanja budu mirni i opušteni kao i pravljenje atmosfere u spavaćoj sobi takvom da pridonosi spavanju. Potrebni su blago osvjetljenje, najmanja moguća buka i ugodna sobna temperatura.
Ako insomniju uzrokuje emocionalni stres, nastojanje ublaživanja stresa je korisnije nego uzimanje sredstava za spavanje. Kada se insomnija pojavi s depresijom, liječnik treba depresiju pomno ispitati i liječiti. San mogu popraviti neki lijekovi protiv depresije, jer imaju umirujuća svojstva.
Kada poremećaji spavanja ometaju normalne aktivnosti osobe i osjećaj dobrog stanja može pomoći povremeno uzimanje lijekova za spavanje (sedativi, hipnotici).