Periferna neuropatija

Periferna neuropatija (oštećenje perifernih živaca) je loša funkcija perifernih živaca.

Periferna neuropatija može prekinuti osjet, mišićnu aktivnost ili funkciju unutarnjih organa. Simptomi se mogu pojaviti pojedinačno ili u kombinaciji. Na primjer, mišići koje opskrbljuje oštećeni živac mogu oslabiti i zakržljati. U različitim dijelovima tijela mogu se razviti bol, neosjetljivost, trnci, oteknuće i crvenilo. Učinci mogu nastati nakon oštećenja pojedinog živca (mononeuropatija) ili dva ili više živaca (višestruka mononeuropatija) ili istodobno mnogih živaca po tijelu (polineuropatija).

MONONEUROPATIJA

Mononeuropatija se pojavljuje pri oštećenju jednog perifernog živca.

Najčešći uzrok mononeuropatije je fizikalna ozljeda. Često ozljedu uzrokuje produljeni pritisak na živac koji prolazi blizu površine tijela u blizini koštane izbočine, kao što su lakat, rame, ručni zglob ili koljeno. Pritisak tijekom čvrstog sna može biti dovoljno dug da ošteti živac―naročito u ljudi pod anestezijom ili pijanih osoba, starijih osoba vezanih uz krevet ili onih koji se zbog paralize ne mogu pokretati ili okretati. Neuobičajeniji uzroci produljenog pritiska su nepravilno stavljen sadreni zavoj, neispravna uporaba štaka i produljena razdoblja u čučećem položaju, kao pri radovima u vrtu ili kartanju s laktovima naslonjenima na stol. Živce se može oštetiti i prilikom napornih aktivnosti, u nezgodi, produljenoj izloženosti hladnoći ili vrućini ili zračenju zbog liječenja raka.

Mononeuropatiju mogu uzrokovati infekcije uništavanjem živca. U nekim zemljama, katkada je uzrok neuropatije guba.

Neki su periferni živci češće oštećeni nego drugi, jer se nalaze na povredivom mjestu. To vrijedi za živac medijanus u ručnom zglobu (posljedica je sindrom karpalnog tunela), živac ulnaris u laktu, živac radijalis u nadlaktici i peroneus u potkoljenici.

Sindrom karpalnog tunela: Sindrom karpalnog tunela nastaje zbog pritiska živca medijanusa koji ide kroz ručni zglob opskrbljujući palčanu stranu šake. Taj pritisak uzrokuje čudne osjete, neosjetljivost, trnce i bol u prva tri prsta i na palčanoj strani šake. Katkada dolazi do boli i parestezija (osjet pečenja ili trnjenja) u ruci i ramenu. Bol može biti jača za vrijeme spavanja s obzirom na položaj šake. Vremenom mišići šake na palčanoj strani oslabe i zakržljaju.

Sindrom karpalnog tunela je čest―posebice u žena―i može zahvatiti jednu ili obje šake. Naročito su osjetljivi ljudi čiji rad zahtijeva ponavljane snažne pokrete s ispruženim ručnim zglobom kao pri uporabi odvijača. Produljenu uporabu kompjutorske tastature se također okrivljavalo da uzrokuje sindrom karpalnog tunela. Trudnice i ljudi sa šećernom bolesti ili smanjenom funkcijom štitnjače u povećanoj su opasnosti od dobivanja sindroma karpalnog tunela.

Poremećaj je najbolje liječiti izbjegavanjem položaja koji isteže ručni zglob i pojačava pritisak na živac medijanus. Mogu pomoći udlage za ručni zglob i mjere usklađivanja kuta kompjutorske tastature. Prolazno poboljšanje katkada donose injekcije kortikosteroida u živac. Ako je bol jaka ili mišić zakržlja ili oslabi, kirurški zahvat je najbolji način da se smanji pritisak na živac. Kirurg oslobađa tračke vezivnog tkiva koji pritišću na živac medijanus. Prije zahvata liječnik mora najprije napraviti pretrage brzine provodljivosti živca da dokaže kako se radi o sindromu karpalnog tunela.

Paraliza živca ulnarisa: Živac ulnaris prolazi na laktu blizu površine kože i lako ga se može ozlijediti ponavljanim naslanjanjem na lakat ili katkada nenormalnim rastom kosti u tom području. Posljedica je paraliza ulnarisa, čudni osjeti i slabost šake. Teška, kronična paraliza ulnarisa može dovesti do zakržljanja mišića i deformiranosti ruke poput pandže. U određivanju mjesta oštećenja mogu pomoći proučavanja provodljivosti živca. Kako je kirurško popravljanje često neuspješno, poremećaj se obično liječi fizikalnom terapijom i izbjegavanjem pritiska na lakat.

Paraliza živca radijalisa: Produljeni pritisak živca radijalisa koji prolazi uzduž donje strane kosti nadlaktice dovodi do paralize radijalisa. Taj se poremećaj katkada zove “paraliza subotnje noći”, jer se pojavljuje u ljudi koji jako piju i tada čvrsto zaspu s rukom prebačenom preko naslona stolice ili ispod glave. Oštećenje živca oslabi ručni zglob i prste pa ručni zglob može pasti u svinuti položaj sa zavinutim prstima (viseći ručni zglob). Katkada hrbat šake izgubi osjet. Obično se prestankom pritiska paraliza radijalisa popravlja.

Paraliza živca peroneusa: Pritiskanje peroneusa koji leži blizu površine kože u mekim naborima na vrhu potkoljenice iza koljena ima za posljedicu paralizu peroneusa. To oslabi mišiće koji podižu stopalo uzrokujući da stopalo visi. Najčešće je u mršavih ljudi koji su vezani uz krevet, u ljudi koji nisu dobro pričvršćeni uz invalidska kolica ili u ljudi koji iz navike drže prekrižene noge tijekom duljeg vremenskog razdoblja.

POLINEUROPATIJA

Polineuropatija je istodobna loša funkcija mnogih perifernih živaca po tijelu.

Uzroci

Polineuropatija ima mnogo različitih uzroka. Polineuropatiju može uzrokovati infekcija, katkada otrovom koji stvaraju neke bakterije (kao kod difterije) ili zbog autoimune reakcije (kao kod GuillainBarréova sindroma vidi str. 338). Otrovni čimbenici mogu oštetiti periferne živce i uzrokovati polineuropatiju ili, mnogo rjeđe, mononeuropatiju. Rak može uzrokovati polineuropatiju bilo neposrednim prožimanjem ili pritiskom živaca ili stvaranjem otrovnih tvari.

Polineuropatiju mogu uzrokovati prehrambeni manjkovi i metabolički poremećaji. Na primjer, periferne živce po tijelu zahvaća manjak vitamina B. Međutim, neuropatije povezane s prehrambenim manjkovima su u Sjedinjenim Državama rijetke.

Poremećaji koji mogu uzrokovati kroničnu polineuropatiju uključuju šećernu bolest, zatajenje bubrega i tešku lošu ishranjenost (malnutricija). Kronična polineuropatija pokazuje sklonost polaganog razvijanja, često mjesecima i godinama i obično počinje u stopalima ili katkada u šakama. Slaba kontrola razine šećera u krvi kod šećerne bolesti uzrokuje nekoliko oblika polineuropatije. Najčešći oblik je dijabetična neuropatija, distalna polineuropatija koja uzrokuje bolne trnce ili osjet pečenja u šakama i stopalima . Šećerna bolest može uzrokovati mononeuropatiju ili mnogostruku mononeuropatiju što dovodi do slabosti, tipično očnih i bedrenih mišića.

Simptomi

Istaknuti simptomi kronične polineuropatije su trnci, neosjetljivost, bol koja peče, nemogućnost osjeta vibracije ili položaja ruku, nogu i zglobova. Bol je često jača po noći i mogu je pojačati dodirivanje osjetljivog područja ili promjene temperature. Budući da ne mogu osjetiti temperaturu i bol, ljudi s kroničnom polineuropatijom se često opeku i dobiju otvorene rane (kožne vrijedove) zbog produljenog pritiska ili drugih ozljeda. Bez boli kao znaka upozorenja za preveliki stres, predmet ozljeda su zglobovi (Charcotovi zglobovi). Nesposobnost da osjećaju položaj zglobova dovodi do nesigurnog hoda i čak stajanja. Konačno mišići mogu oslabiti i zakržljati.

Mnogi ljudi s perifernom neuropatijom razviju i nenormalnosti u autonomnom živčanom sustavu koji nadgleda autonomne funkcije u tijelu kao što su kucanje srca, funkcija crijeva, kontrola nad mokraćnim mjehurom i krvni tlak. Kada periferna neuropatija zahvati autonomne živce tipični su učinci proljev ili zatvor stolice, nemogućnost kontroliranja crijeva i mokraćnog mjehura, impotencija i niski ili visoki krvni tlak, najuočljivije niski krvni tlak pri ustajanju. Koža može postati bljeđa i suša, a znojenje izvanredno jako.

Dijagnoza

Liječnik lako prepoznaje kroničnu polineuropatiju po njenim simptomima. Dodatne podatke mogu pružiti fizikalni pregled i posebne pretrage kao što su elektromiografija i testovi brzine provodljivosti živaca . Međutim dijagnoza polineuropatije je samo početak; treba tražiti uzrok. Ako je uzrok metabolički poremećaj prije nego neka fizikalna ozljeda, uzročni čimbenik mogu otkriti pretrage krvi. Na primjer, pretrage krvi mogu ukazati na pernicioznu anemiju (manjak vitamina B₁₂) ili otrovanje olovom. Povišene razine šećera u krvi ukazuju na slabo kontroliranu šećernu bolest, a povišene razine kreatinina na zatajenje bubrega. Pretrage mokraće mogu otkriti otrovanje teškim metalom ili multipli mijelom. U nekih se ljudi mogu upotrijebiti testovi za određivanje funkcije štitnjače ili za mjerenje razina B vitamina. Biopsija živca je rijetko potrebna.

Liječenje i prognoza

I liječenje i ishod kronične polineuropatije ovisi o uzroku. Kada je polineuropatija povezana sa šećernom bolesti, brižni nadzor nad razinom šećera u krvi može zaustaviti napredovanje i poboljšati simptome, ali oporavak je spor. Oporavak može ubrzati i liječenje multiplog mijeloma i zatajenja bubrega. Ljudi s oštećenjem živca zbog ozljede i pritiska mogu trebati kirurški zahvat. Težinu mišićnih spazama ili slabost katkada smanji fizikalna terapija.