Specifične ozljede glave

Ljudi mogu pretrpjeti mnoge vrste ozljede glave uključujući frakture lubanje, potrese mozga, nagnječenja mozga i razderotine te intrakranijske hematome.

Frakture lubanje

Fraktura lubanje je lom lubanjske kosti.

Lomovi lubanje mogu oštetiti arterije i vene koje tada krvare u prostore oko moždanog tkiva. Lomovi, posebno na bazi lubanje, mogu potrgati meninge, tkivne ovojnice koje oblažu mozak. Cerebrospinalna tekućina, tekućina koja kruži između mozga i meninga, može se cijediti kroz nos ili uho. Katkada kroz te lomove u lubanju uđu bakterije uzrokujući infekciju i teško oštećenje mozga.

Većina lomova lubanje ne zahtijevaju kirurški zahvat, ukoliko koštani dijelovi ne pritišću mozak ili ukoliko lubanjske kosti nisu pomaknute iz svog položaja.

Potres mozga

Potres mozga je kratak gubitak svijesti i katkada pamćenja nakon ozljede mozga koja nije prouzročila očito fizičko oštećenje.

Potresi mozga uzrokuju poremećaj funkcije mozga, ali nemaju za posljedicu vidljivo oštećenje tkiva. Mogu nastati čak i nakon manje ozljede glave ovisno o tome koliko je mozak unutar lubanje uzdrman. Potres mozga može osobu učiniti na neki način zbunjenom, s glavoboljom i nenormalno pospanom; većina ljudi se potpuno oporavi unutar nekoliko sati ili dana.

Neki ljudi razviju vrtoglavicu, poteškoće u koncentraciji, zaboravljivost, depresiju, pomanjkanje osjećaja ili emocija i tjeskobu. Ti simptomi mogu trajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana, a rijetko dulje. U međuvremenu osoba može imati poteškoće pri radu, učenju i društvenom životu. Taj se sindrom zove sindrom nakon potresa mozga.

Sindrom nakon potresa mozga je zagonetan; zašto se ti simptomi obično jave nakon blage ozljede glave je nepoznato. Stručnjaci se ne slažu o tome je li simptome uzrokuju mikroskopske ozljede ili psihološki čimbenici. Nekim ljudima sa sindromom nakon potresa mozga, ali ne svima, pomaže liječenje lijekovima i psihijatrijsko liječenje.

Činjenica koja još više zabrinjava od sindroma nakon potresa mozga je da se ozbiljniji simptomi mogu razviti satima ili katkada čak danima nakon same ozljede. Sve jače glavobolje, zbunjenost i pojačana pospanost ukazuju na hitnu potrebu medicinske pažnje.

Općenito, jednom kada je liječnik utvrdio da nije došlo do težeg oštećenja, liječenje nije potrebno. Ipak, sve ljude koji imaju ozljedu glave se upozna sa znakovima upozorenja na pogoršanje funkcije mozga. Roditeljima male djece se kaže kako da satima nakon ozljede promatraju djecu s obzirom na te promjene. Tako dugo dok se simptomi ne pogoršaju protiv bolova se može rabiti paracetamol. Ako ozljeda nije teška nakon prvih 3 do 4 dana može se uzeti acetilsalicilna kiselina (aspirin).

Nagnječenja i razderotine mozga

Nagnječenja mozga su podljevi u mozgu, obično uzrokovani neposrednim jakim udarcem u glavu. Razderotine mozga su rastrgano moždano tkivo koje često prati vidljive rane glave i lomove lubanje.

Nagnječenja mozga i razderotine su ozbiljnije nego potresi mozga. Magnetska rezonancija (MRI) pokazuje fizikalno oštećenje mozga koje može biti vrlo malo ili koje može uzrokovati slabost jedne strane tijela uz zbunjenost ili čak komu. Ako mozak natiče, moždano se tkivo može još više oštetiti; vrlo jako nateknuće može dovesti do hernijacije mozga. Kao što je često slučaj, liječenje postaje složenije, ako su teške ozljede mozga praćene drugim ozljedama, naročito ozljedama prsnog koša.

Intrakranijski hematomi

Intrakranijski hematomi su nakupine krvi unutar mozga ili između mozga i lubanje.

Intrakranijski hematomi se mogu pojaviti nakon ozljede ili udara . Intrakranijski hematomi koji su u vezi s ozljedom obično nastaju ili unutar vanjske ovojnice mozga (subduralni hematom) ili između vanjske ovojnice i lubanje (epiduralni hematom) . Oba se tipa hematoma obično prikazuju na kompjutoriziranoj tomografiji (CT) ili magnetskoj rezonanciji (MRI). Većina hematoma se razvije naglo i stvara simptome unutar minuta. Kronični hematomi, koji su češći u odraslih, povećavaju se polako, stvarajući simptome tek nakon sati ili dana.

Veliki hematomi pritišću mozak, uzrokuju nateknuće i konačno razaraju moždano tkivo. Mogu uzrokovati i hernijaciju gornjeg dijela mozga i moždanog debla. Osoba s intrakranijskim hematomom može izgubiti svijest, pasti u komu, postati paralizirana na jednoj ili obje strane tijela, imati smetnje s disanjem ili probleme sa srcem ili čak umrijeti. Hematomi mogu izazvati i zbunjenost i gubitak pamćenja, naročito u starijih osoba.

Epiduralni hematom potječe od krvarenja iz arterije koja leži između meninga (ovojnice koje oblažu i štite mozak) i lubanje. Većina epiduralnih hematoma nastaje kada se prilikom loma kostiju lubanje prereže arterija. Kako je krv u arterijama pod većim tlakom nego u venama, ona iz arterija brže izlazi. Simptomi katkada počinju odmah, obično kao teška glavobolja, ali mogu biti odgođeni i nekoliko sati. Glavobolja katkada nestane, ali se, jača nego prije, javi nekoliko sati kasnije. Nakon toga može brzo doći do zbunjenosti, pospanosti, paralize, kolapsa i duboke kome.

Ključno je rano postaviti točnu dijagnozu, a to obično ovisi o hitnom CTu. Epiduralni hematomi se liječe odmah čim ih se prepozna. U lubanji se napravi rupa da se izlije višak krvi, a kirurg traži izvor (mjesto) krvarenja i zaustavlja ga.

Subduralni hematomi potječu od krvarenja iz vena oko mozga. Krvarenje može početi naglo nakon teške ozljede ili polaganije nakon lakše ozljede glave. Subduralni hematomi koji se polako povećavaju češći su u starijih ljudi jer su njihove vene krhke i u alkoholičara koji mogu zanemariti blage do umjerene ozljede glave. U oba se slučaja početni simptomi mogu pričiniti neznatnima: simptomi mogu biti neprimjetljivi tijekom nekoliko tjedana. Međutim, MRI ili CT mogu otkriti nakupljenu krv, što je posljedica ozljede. Subduralni hematom u malog djeteta može povećati glavu, jer je lubanja meka i prilagodljiva; barem iz kozmetičkih razloga liječnici obično hematom kirurški dreniraju.

Mali subduralni hematomi u odraslih često se spontano resorbiraju. Veliki subduralni hematomi koji uzrokuju neurološke simptome obično se kirurški dreniraju. Indikacije za drenažu uključuju postojanu glavobolju, nestalnu mamurnost, zbunjenost, promjene pamćenja i blagu paralizu na suprotnoj strani tijela.