Oštećenje tjemenog režnja

Tjemeni režnjevi moždane kore stapaju utiske o obliku, građi i težini u opća opažanja. Vještina matematike i vještina govora potječu donekle iz tog područja, ali specifičnije iz susjednih područja sljepoočnih režnjeva. Tjemeni režnjevi također pomažu ljudima da se snađu u prostoru i osjećaju položaj dijelova svog tijela.

Mali manjkovi u prednjem dijelu tjemenih režnjeva uzrokuju neosjetljivost na suprotnoj strani tijela. Ljudi s većim ozljedama mogu izgubiti sposobnost izvođenja zadaća u nizu (stanje koje se zove apraksija) i otkrivanja orijentacije desnolijevo. Veliki manjkovi mogu zahvatiti sposobnost osobe da prepozna dijelove tijela ili prostor oko svog tijela ili čak može smetati sjećanju na nekad dobro znane oblike kao što su satovi ili kocke. Kao posljedica toga, nagla ozljeda nekih dijelova tjemenog režnja može uzrokovati da se ljudi ne obaziru na ozbiljnu narav svog stanja i da zanemare ili čak niječu paralizu koja zahvaća stranu tijela suprotno ozljedi mozga. Mogu biti zbunjeni ili u deliriju i nisu se u stanju obući ili izvoditi ostale uobičajene zadaće.

Oštećenje sljepoočnog režnja

Sljepoočni režnjevi prerađuju (pretvaraju) neposredne događaje u sadašnje i dugotrajno sjećanje. Oni shvaćaju zvukove i slike, pohranjuju i prizivaju sjećanje i stvaraju emocionalne putove. Ozljeda desnog sljepoočnog režnja ima sklonost oštećivanju pamćenja zvukova i oblika. Ozljeda lijevog sljepoočnog režnja drastično smeta razumijevanje govora koji dolazi iz unutarnjih i vanjskih izvora i tipično sprječava osobu da se izrazi govorom. Ljudi s nedominantnim desnim sljepoočnim režnjem mogu dobiti promjene ličnosti kao što su nesmisao za humor, neuobičajena razina pobožnosti, obuzetost i gubitak libida.

Poremećaji uzrokovani ozljedom glave

Neki od specifičnih poremećaja uzrokovanih ozljedom glave uključuju posttraumatsku epilepsiju, afaziju, apraksiju, agnoziju i amneziju.

Posttraumatska epilepsija

Posttraumatska epilepsija je poremećaj pri kojem se napadaji javljaju neko vrijeme nakon ozljede mozga izazvane udarcem u glavu.

Epileptični napadaji su odgovor na nenormalna električna pražnjenja u mozgu . Nastaju u oko 10% ljudi koji su zadobili teške ozljede glave ali bez oštećenja kostiju lubanje i bez komunikacije s mozgom, te u 40% onih koji imaju otvorenu ranu i komunikaciju s moždanim tkivom. Napadaji se ne moraju pojaviti i do nekoliko godina nakon ozljede. Nastali simptomi često ovise o tome odakle u mozgu napadaji potječu. Posttraumatsku epilepsiju obično mogu obuzdati lijekovi protiv konvulzija (antikonvulzivi ili antiepileptici), kao što su fenitoin, karbamazepin ili valproat. U stvari, neki liječnici propisuju takve lijekove nakon teške ozljede glave da bi spriječili epileptične napadaje, premda većina stručnjaka ne preporučuje takav postupak. Ako počnu napadaji, liječenje se često nastavlja tijekom nekoliko godina ili doživotno.

Afazija

Afazija je gubitak sposobnosti govora zbog ozljede područja za govor u mozgu.

Ljudi s afazijom su djelomično ili potpuno nesposobni razumjeti ili izraziti riječi. U većini ljudi funkciju govora nadziru lijevi sljepoočni režanj i obližnje područje čeonog režnja. Oštećenje bilo kojeg dijela tog malog područja moždanim udarom, tumorom, ozljedom glave ili infekcijom smeta barem neki dio funkcije govora.

Problemi govora imaju različite oblike. Različitost mogućih učinaka odražava složenu prirodu funkcije govora. Neka osoba može samo izgubiti mogućnost razumijevanja napisanih riječi (aleksija), dok druga može samo izgubiti mogućnost prisjećanja ili izricanja imena predmeta (anomija). Neki ljudi s anomijom ne mogu se uopće sjetiti prave riječi; drugi mogu imati riječ u pameti, ali su je nesposobni izreći. Dizartrija je nesposobnost odgovarajućeg izgovaranja riječi. Premda se čini da je problem govora, dizartrija je uzrokovana oštećenjem dijela mozga koji nadgleda mišiće koji se rabe za stvaranje glasova ili usklađuju pokrete glasovnog aparata.

Ljudi s Wernickeovom afazijom, stanjem koje može nastati nakon oštećenja sljepoočnog režnja, čini se da glatko govore, ali rečenice izlaze kao iskrivljeni, zbrkani nizovi riječi (katkad ih se opisuje kao salatu od riječi). Ljudi s Brocovom afazijom (ekspresivna afazija) uvelike shvaćaju značenje riječi i znaju kako žele odgovoriti, ali imaju problema u izričaju riječi. Njihove riječi izlaze polako i s velikim naporom, često prekidane umetnutim riječima (uzvicima, kletvama).

Oštećenje i lijevog sljepoočnog i čeonog režnja može u početku osobu učiniti gotovo potpuno nijemom. Za vrijeme oporavka od takve potpune (globalne) afazije, osoba ima poremećen govor (disfazija), pisanje (agrafija ili disgrafija) i moć shvaćanja riječi.

Terapeuti govora mogu često pomoći ljudima s afazijom nakon moždanog udara, ozljede glave ili nekog drugog uzroka oštećenja govora. Općenito, liječenje započinje čim to dopušta medicinsko stanje osobe.

Apraksija

Apraksija je nesposobnost izvršenja zadataka koji zahtijevaju prisjećanje na oblike ili slijed pokreta.

Apraksija je rijetka nesposobnost koju obično uzrokuje oštećenje tjemenog ili čeonog režnja. Čini se da je pri apraksiji izbrisano sjećanje na slijed pokreta potreban za složene zadatke koji zahtijevaju vještinu. Ruke i noge nemaju fizikalnu manu koja bi protumačila zašto se zadaću ne može izvršiti. Na primjer, zakapčanje dugmeta se zapravo sastoji od niza koraka. Ljudi s apraksijom ne mogu izvesti takav slijed.

Neki oblici apraksije zahvaćaju samo pojedine vrste zadataka. Na primjer, osoba može izgubiti sposobnost narisati sliku, napisati bilješku, zakopčati kaput, zavezati cipele, podignuti telefonsku slušalicu ili svirati na muzičkom instrumentu. Liječenje je usmjereno na poremećaj koji je uzrokovao poremećenu funkciju mozga.

Agnozija

Agnozija je rijetki poremećaj u kojem osoba može vidjeti i osjetiti predmete ali ih ne može povezati s njihovom uobičajenom ulogom ili funkcijom.

Ljudi s nekim oblicima agnozije ne mogu prepoznati poznata lica ili obične predmete kao što je žlica ili olovka, iako mogu vidjeti i opisati te stvari. Agnoziju uzrokuje poremećaj funkcije tjemenog i sljepoočnog moždanog režnja gdje su pohranjena sjećanja na uporabu i važnost poznatih predmeta i prizora. Agnozija često nastupa iznenada nakon ozljede mozga ili moždanog udara. Stanje se nekih ljudi s agnozijom spontano poboljša ili oporavi; drugi ljudi moraju naučiti svladati svoju čudnu nesposobnost. Ne postoji specifično liječenje.

Amnezija

Amnezija je potpuna ili djelomična nesposobnost prisjećanja na iskustva iz nedavne ili daleke prošlosti.

Uzroci amnezije su samo djelomično protumačeni. Ozljeda mozga može dovesti do gubitka sjećanja na događaje koji su se zbili tik prije (retrogradna amnezija) ili odmah nakon (posttraumatska amnezija) ozljede. Ovisno o težini ozljede, većina amnezija traje nekoliko minuta ili sati i nestaje bez liječenja. Ali pri teškoj ozljedi mozga, amnezija može biti stalnom.

Učenje zahtijeva pamćenje. Sjećanja stečena u djetinjstvu pamte se više nego ona iz doba odrastanja, možda zbog toga što mladi mozgovi imaju posebne sposobnosti učenja. Mehanizmi mozga za primanje podataka i izvlačenja (prizivanja) istih iz sjećanja smješteni su u prvom redu u zatiljnom, tjemenom i sljepoočnom režnju. Emocije koje proizlaze iz limbičkog sustava mozga mogu utjecati i na pohranjivanje sjećanja i na njihovo dozivanje. Limbički sustav je usko povezan s područjima odgovornima za budnost i svijest. Budući da sjećanje uključuje mnogo isprepletenih moždanih funkcija, praktički bilo koji tip oštećenja mozga može dovesti do gubitka pamćenja.

Prolazna globalna amnezija opisuje iznenadni, teški, zaboravljivi napadaj zbunjenosti za vrijeme, mjesto i druge ljude. Mnogi ljudi s prolaznom globalnom amnezijom nemaju više od jednog napadaja u životu; drugi mogu imati ponavljane napadaje. Napadaji mogu trajati od 30 minuta do oko 12 sati ili slično. Male arterije u mozgu vjerojatno postanu isprekidano začepljene kao rezultat ateroskleroze. U mladih ljudi prolaznu globalnu amneziju mogu uzrokovati migrenske glavobolje koje privremeno smanjuju krvni protok mozgu. Jako pijenje ili uzimanje prekomjernih količina sredstava za umirenje, kao što su barbiturati i benzodiazepinski lijekovi mogu također uzrokovati kratke napadaje. Amnezija može djelovati da osoba potpuno izgubi orijentaciju i blokirati sjećanje na događaje koji su se dogodili prethodnih nekoliko godina. Nakon napadaja, zbunjenost se brzo razbistri i u pravilu dolazi do potpunog oporavka.

Alkoholičari i drugi slabo ishranjeni ljudi mogu razviti neobični oblik amnezije zvan WernickeKorsakoffljev sindrom. Taj sindrom se sastoji od kombinacije dvaju poremećaja: akutnog stanja zbunjenosti (vrsta encefalopatije) i amnezije koja traje dulje vremena. Oba poremećaja nastaju zbog poremećaja funkcije mozga uzrokovanog nedostatkom tiamina (vitamina B₁). Pijenje velikih količina alkohola bez jedenja hrane koja sadrži tiamin, smanjuje opskrbu mozga tim vitaminom. Pijenje velikih količina drugih tekućina ili primanje velikih količina tekućina intravenski nakon kirurškog zahvata također može uzrokovati Wernickeovu encefalopatiju u osobe koja je prethodno bila slabo hranjena.

Ljudi koji razviju akutnu Wernickeovu encefalopatiju imaju sklonost teturanju, dobiju očne probleme (kao što je paraliza pokretanja oka, dvoslike ili nistagmus) i postanu zbunjeni i mamurni. Gubitak pamćenja im je težak. Problem obično popravlja intravensko davanje tiamina.

Ako se ne liječi, akutna Wernickeova encefalopatija može završiti smrtno. Zbog toga ako neki alkoholičar dobije neuobičajene neurološke simptome ili postane zbunjen, obično se odmah započne liječenjem tiaminom.

Korsakoffljeva amnezija prati akutnu Wernickeovu encefalopatiju i može biti trajna, ako dolazi nakon teških ili ponavljanih napadaja encefalopatije ili prestanka uzimanja alkohola. Teški gubitak pamćenja obično prate prekomjeran nemir i delirij. Pri kroničnoj Korsakoffljevoj amneziji neposredno pamćenje je zadržano, ali pamćenje novih i relativno dugotrajnih događaja je izgubljeno. Davno sjećanje, međutim, katkada ostaje sačuvano. Ljudi s Korsakoffljevom amnezijom mogu međusobno društveno komunicirati i održavati suvislo sporazumijevanje čak i ako su u nemogućnosti sjetiti se bilo čega što se dogodilo u prethodnih nekoliko dana, mjeseci ili godina ili čak u prethodnih nekoliko minuta. Zbunjeni gubitkom pamćenja skloni su radije izmišljati stvari nego priznati da se ne mogu sjetiti.

Premda se Korsakoffljeva amnezija najčešće javlja s manjkom tiamina, slična slika amnezije može nastati nakon ozljede glave, prestanka rada srca ili akutnog encefalitisa. U alkoholičara se davanjem izgubljenog tiamina popravlja Wernickeova encefalopatija, ali se ne popravlja uvijek Korsakoffljeva amnezija. Ako se izbjegava alkohol i ako se ostale bolesti koje doprinose poremećaju liječe, katkada poremećaji postupno nestaju sami od sebe.