Prolazne ishemične atake

Prolazna ishemična ataka (TIA–od engl. Transient Ischemic Attack) je poremećaj funkcije mozga koji nastaje zbog privremene manjkave opskrbe mozga krvlju.

Uzroci

Mali komadi masnog materijala i kalcija koji se ugrađuju (odlažu) u arterijsku stijenku (zvani ateromi) mogu se razbiti i smjestiti u malim krvnim žilama koje vode u mozak, privremeno blokirajući krvnu opskrbu i uzrokujući TIA. Grumeni krvnih pločica ili krvni ugrušci mogu također začepiti krvnu žilu dovodeći do TIA. Rizik od TIA se povećava ako osoba ima visoki krvni tlak, aterosklerozu, srčanu bolest (naročito kad su nenormalni srčani zalisci ili srčani ritam), šećernu bolest ili prekomjernu količinu crvenih krvnih stanica (policitemija). Prolazne ishemične atake su češće u srednjoj dobi i sve se više javljaju s povećanjem dobi. Katkada se prolazne ishemične atake jave u mladih odraslih osoba i djece koja imaju srčanu bolest ili kakav poremećaj krvi.

Simptomi

TIA počinje iznenada i obično traje 2 do 30 minuta. Rijetko kada traje dulje od 1 do 2 sata. Simptomi su različiti, ovisno o tome koji je dio mozga ostao bez krvi i kisika. Kada su zahvaćene arterije koje se granaju od karotidne arterije, najčešći su sljepilo na jednom oku ili nenormalnosti osjeta i slabost. Kada su zahvaćene arterije koje se granaju od vertebralnih arterija na stražnjem dijelu mozga, češće su vrtoglavica, dvoslike i opća slabost. Međutim, može se pojaviti mnogo različitih simptoma, kako što su ovi:

• Gubitak ili nenormalni osjeti u ruci ili nozi ili na jednoj strani tijela

• Slabost ili paraliza jedne ruke ili noge ili jedne strane tijela

• Djelomični gubitak vida ili sluha

• Dvoslike

• Vrtoglavica

• Nerazgovijetan govor

• Poteškoća u dosjećanju odgovarajuće riječi ili izgovoru

• Nemogućnost prepoznavanja dijelova tijela

• Neuobičajeni pokreti

• Gubitak kontrole nad mokraćnim mjehurom

• Neravnoteža i padanje

• Gubljenje svijesti

Put krvi u mozak

Krv dospijeva u mozak preko dva para velikih arterija: karotidnih arterija i vertebralnih arterija. Karotidne arterije dovode krv iz srca prednjom stranom vrata, a vertebralne arterije dovode krv iz srca uzduž stražnje strane vrata unutar kralješnice. Te se velike arterije ulijevaju u krug drugih arterija, iz kojega se manje arterije odvajaju kao odvojci ceste s kružnog toka. Novonastale grane dovode krv u sve dijelove mozga.

Premda su simptomi slični onima pri moždanom udaru, oni su privremeni i povratni. Međutim, prolazne ishemične atake imaju sklonost vraćanju. Osoba ih može imati nekoliko u jednom danu ili samo dvije do tri u nekoliko godina. U oko jedne trećine slučajeva nakon TIA slijedi moždani udar. Ugrubo, oko polovice takvih moždanih udara pojavljuje se unutar jedne godine od TIA.

Dijagnoza

Iznenadni, prolazni neurološki simptomi koji upućuju na poremećaj funkcije određenog područja mozga liječnikovi su prvi dijagnostički oslonci. Međutim, drugi poremećaji, uključujući epileptične napadaje, tumore, migrenske glavobolje ili nenormalnu razinu šećera u krvi, imaju slične simptome pa je potrebna daljnja obrada. Budući da oštećenje mozga nije upadljivo, liječnik ne može doći do dijagnoze kompjutoriziranom tomografijom (CT) ili magnetskom rezonancijom (MRI), pretragama kojima se može utvrditi moždani udar.

Za procjenu mogućeg začepljenja jedne ili obje karotidne arterije liječnici rabe nekoliko pretraga. Nejednoličan krvni protok stvara zvukove koji se zovu šumovi, a koje se može čuti stetoskopom. Međutim, šumovi mogu postojati i bez značajnog začepljenja. Idući korak je obično ultrazvuk i proučavanje protoka dopplerom, dvije pretrage koje se rade istodobno da se izmjeri veličina začepljenja i količina krvi koja može oko njega teći. Ako su karotidne arterije jako sužene, liječnik može uraditi MRI arterija ili napraviti cerebralnu angiografiju da odredi veličinu i smještaj začepljenja. Prilikom angiografije u arteriju se injicira kontrast koji se može vidjeti na rendgenogramu, te se napravi rendgenogram glave i vrata .

Za razliku od procjene karotidnih arterija, ultrazvuk i dopplersko ispitivanje su od manje pomoći u procjenjivanju vertebralnih arterija. MRI ili angiografija je jedini siguran put za dokazivanje oboljenja vertebralne arterije. Međutim, začepljenje u vertebralnim arterijama može biti neuklonjivo jer je kirurški zahvat teži u vertebralnim nego u karotidnim arterijama.

Liječenje

Liječenje prolaznih ishemičnih ataka pomaže u sprječavanju moždanog udara. Najveći rizični čimbenici moždanog udara su visoki krvni tlak, visoka razina kolesterola, pušenje i šećerna bolest; a prvi korak u sprječavanju moždanog udara je prepoznati i/ili otkloniti te rizične čimbenike kadgod je moguće. Kako bi se smanjila sklonost krvnih pločica (trombocita) da stvaraju ugruške, najveći uzrok moždanog udara, mogu se uzimati lijekovi. Jedan od najučinkovitijih lijekova protiv stvaranja trombocitnih ugrušaka (takvi se lijekovi zovu antitrombotici) je acetilsalicilna kiselina (aspirin), koja se odraslima obično propisuje u dozi od 1 do 3 tablete na dan. Ponekad se propisuje dipiridamol, ali u većine ljudi nije djelotvoran. Tiklopidin se može dati ljudima koji ne podnose acetilsalicilnu kiselinu (aspirin). Kada su potrebni jači lijekovi, liječnik može propisati sredstva protiv zgrušavanja krvi (antikoagulansi), npr. heparin ili varfarin.

Izbor liječenja ovisi o stupanju začepljenja karotidnih arterija. Ako je začepljeno više od 70% krvne žile i osoba je posljednjih 6 mjeseci imala simptome nalik na moždani udar, može biti potrebno kirurško uklanjanje začepljenja da se spriječi moždani udar. Manja se suženja obično uklanjaju samo kad dovode do daljnjih prolaznih ishemičnih ataka ili moždanog udara. Pri uobičajenoj operaciji―endarterektomiji―kirurg uklanja masne naslage (aterome) u karotidnoj arteriji. Međutim, ta operacija nosi 1 do 2% rizika od moždanog udara. U slučaju malih začepljenja koja nisu dovela ni do kakvih simptoma, čini se da operacija predstavlja veći rizik nego da se ne poduzme ništa.