Intrakranijsko krvarenje

Intrakranijsko krvarenje je krvarenje unutar lubanje.

Krvarenje se može pojaviti u mozgu ili oko njega. Krvarenja koja se pojavljuju u mozgu su intracerebralna krvarenja, ona između mozga i subarahnoidnog prostora su subarahnoidna krvarenja, ona između ovojnica koje pokrivaju mozak (meninge) su subduralna krvarenja, a ona između lubanje i ovojnica mozga su epiduralna krvarenja. Bez obzira gdje se krvarenje pojavi, moždane su stanice uništene. Isto tako, zbog činjenice da je u lubanji mali prostor za širenje tkiva, krvarenje u njemu ubrzo opasno poveća tlak.

Uzroci

Ozljeda glave je najčešći uzrok intrakranijskog krvarenje u osoba ispod 50 godina . Drugi uzrok je arteriovenska mana, anatomska nenormalnost arterija ili vena u ili oko mozga. Arteriovenska mana može postojati od rođenja, ali se prepozna samo kad se razviju simptomi. Krvarenje iz arteriovenske mane može uzrokovati nagli gubitak svijesti i smrt, a ima sklonost da pogodi osobe između 13. i 19. godine i mlade odrasle osobe.

Katkada stijenka krvne žile postane slaba pa se izboči; takva slaba krvna žila zove se aneurizma. Tanka stijenka aneurizme može prsnuti i uzrokovati krvarenje iz krvne žile. Aneurizma u mozgu je drugi uzrok intrakranijskog krvarenja koje dovodi do moždanog udara uslijed krvarenja.

INTRACEREBRALNO KRVARENJE

Intracerebralno krvarenje―vrsta moždanog udara―uzrokovano je krvarenjem u moždano tkivo.

Mjesta krvarenja u mozak

Simptomi i dijagnoza

Intracerebralno krvarenje počinje naglo s glavoboljom koju slijede znakovi postojanog povećavanja neuroloških gubitaka kao što su slabost, nemogućnost pokretanja (paraliza), neosjetljivost, gubitak govora ili vida i zbunjenost. Česti su mučnina, povraćanje, epileptični napadaji i gubitak svijesti, a mogu se pojaviti unutar nekoliko minuta.

Liječnici često postave dijagnozu intracerebralnog krvarenja a da ne zatraže nikakvu pretragu, dok se kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MRI) općenito rade kad liječnici posumnjaju da se radi o moždanom udaru. Oba slikovna prikaza mogu pomoći liječnicima u razlikovanju ishemičnog moždanog udara od udara zbog krvarenja. Skenovi mogu osim toga ukazati na opseg oštećenja moždanog tkiva i je li povišen tlak u drugim područjima mozga.

Lumbalna punkcija se obično ne radi osim ako liječnik ne pomisli da bolesnik ima meningitis ili neku drugu infekciju, a slikovne pretrage mozga ili nisu dohvatljive ili nisu ukazale na bilo kakav problem.

Prognoza i liječenje

Liječenje hemoragičnog (uslijed krvarenja) moždanog udara je slično liječenju ishemičnog udara s dvije važne razlike: pri krvarenju se ne daju sredstva protiv zgrušavanja krvi (antikoagulansi) i kirurški zahvat može spasiti bolesniku život, ali često ostavlja bolesnika s teškim neurološkim nesposobnostima. Cilj je operacije u takvim slučajevima ukloniti krv koja se nakupila u mozgu i sniziti povišeni intrakranijski tlak.

Od svih oblika moždanog udara najopasnije je intracerebralno krvarenje. Udar je obično velik i katastrofičan, naročito ako je osoba imala visoki krvni tlak. Više od polovice osoba koje imaju velika krvarenja umire unutar nekoliko dana. Oni koji prežive obično oporave svijest i neke moždane funkcije čim tijelo apsorbira iscijeđenu krv. Problem ima sklonost da ostane, ali se mnogi ljudi s malim krvarenjima u znatnom stupnju oporave.

SUBARAHNOIDNO KRVARENJE

Subarahnoidno krvarenje je iznenadno krvarenje u prostor (subarahnoidni prostor) između mozga i njegovih ovojnica (meninga) .

Uobičajeni izvor krvarenja je slaba krvna žila (ili arteriovenska mana ili neka aneurizma) koja iznenadno pukne. Katkada krvnu žilu ošteti ateroskleroza ili infekcija uzrokujući njeno puknuće. Puknuća (prsnuća ili rupture) se mogu pojaviti u ljudi bilo koje dobi ali su najčešća u dobi između 25 i 50 godina. Rijeko subarahnoidno krvarenje nastane nakon ozljede glave.

Simptomi

Aneurizme koje uzrokuju subarahnoidno krvarenje obično ne stvaraju simptome prije puknuća. Međutim, katkada aneurizme pritišću na živac ili propuštaju male količine krvi prije većeg puknuća pa zbog toga dovode do znakova upozorenja, kao što su glavobolja, bol u licu, dvoslike ili drugi problemi vida. Znakovi upozorenja se mogu pojaviti tijekom nekoliko minuta ili tjedana prije puknuća. Na takve simptome treba brzo upozoriti liječnika, jer se mogu poduzeti koraci da se spriječi masivno krvarenje.

Puknuće obično izazove naglu i tešku glavobolju, često uz popratni kratkotrajni gubitak svijesti. Neki ljudi ostaju u komi, ali se češće probude osjećajući se zbunjenima i pospanima. Krv i cerebrospinalna tekućina oko mozga nadražuju okolne membrane (meninge) dovodeći do glavobolje, povraćanja i vrtoglavice. Isto tako se često pojavljuju kolebanja srčanih otkucaja i brzine disanja, katkada uz popratne epileptične napadaje. Za nekoliko sati ili čak minuta osoba može opet postati pospana i zbunjena. Oko 25% ljudi ima neurološke probleme, obično paralizu jedne strane tijela.

Dijagnoza

Dijagnoza subarahnoidnog krvarenja se obično može postaviti kompjutoriziranom tomografijom (CT) koja točno pokazuje mjesto krvarenja. Ako je potrebno, lumbalna punkcija može otkriti krv u cerebrospinalnoj tekućini. Unutar 72 sata obično se napravi angiografija radi potvrde dijagnoze i planiranja kirurškog zahvata, ako je nužan.

Prognoza

Oko jedne trećine ljudi koji imaju subarahnoidno krvarenje umire tijekom prve epizode zbog opsežnog oštećenja mozga. Drugih 15% umire unutar nekoliko tjedana od idućeg krvarenja. Katkada se malo mjesto krvarenja koje se već samo zatvorilo ne prikaže na angiogramu, pa je u tom slučaju ishod vrlo dobar. Inače, ako se aneurizma kirurški ne riješi, ljudi koji prežive 6 mjeseci imaju 5%tnu vjerojatnost za iduću epizodu krvarenja svake godine.

Mnogi ljudi nakon subarahnoidnog krvarenja oporave većinu ili sve duševne i fizičke funkcije. Međutim, katkada zaostanu neurološki problemi.

Liječenje

Osobu koja bi mogla imati subarahnoidno krvarenje treba odmah smjestiti u bolnicu i uputiti je da izbjegava napore. Radi suzbijanja jake glavobolje daju se analgetici. Ponekad se u mozak smjesti cijev za drenažu kako bi se smanjio intrakranijski tlak.

Kirurški zahvat koji izolira, blokira ili ojača stijenke slabe arterije smanjuje opasnost od kasnijeg smrtnog krvarenja. Taj je zahvat težak i bez obzira na primijenjen kirurški postupak, smrtnost je visoka, naročito u ljudi koji su pred komom ili u komi. Najbolje vrijeme za operaciju je donekle proturječno i treba se za njega odlučiti na temelju pojedinačnih čimbenika. Većina neurokirurga preporučuje operaciju unutar 3 dana od početka simptoma. Odgađanje operacije za 10 ili više dana smanjuje rizike zahvata, ali u međuvremenu povećava mogućnosti ponovnog krvarenja.