Vrste boli

Ljudi trpe od mnogih različitih boli. Neke od glavnih vrsta uključuju neuropatsku bol, bol nakon kirurškog zahvata, bol zbog raka i bol koja se odnosi na psihološke poremećaje. Kronična bol je također glavno obličje mnogih bolesti, kao što su artritis, anemija srpastih stanica, upalne crijevne bolesti i AIDS.

Neuropatska bol

Neuropatsku bol uzrokuje neka nenormalnost bilo gdje na živčanom putu. Nenormalnost prekine živčane signale koje onda mozak krivo tumači. Neuropatska bol može uzrokovati duboku bol ili osjet pečenja i druge osjete, kao što je preosjetljivost na dodir.

Infekcije kao što je herpes zoster mogu upaliti živce i izazvati postherpetičku neuralgiju, kroničnu, neuropatsku bol koja se osjeća kao pečenje, a koja se nastavlja u području inficiranom virusom.

Refleksna simpatička distrofija je vrsta neuropatske boli pri kojoj je bol praćena oteknućem i znojenjem ili promjenama lokalnog protoka krvi ili promjenama tkiva kao što su atrofija ili osteoporoza. Ukočenost (kontrakture) zglobova onemogućuje ih da se u potpunosti svinu ili izravnaju. Sličan refleksnoj simpatičkoj distrofiji je sindrom koji se zove kauzalgija, koji može nastati nakon ozljede ili bolesti važnijeg živca. Kao i pri refleksnoj simpatičkoj distrofiji, kauzalgija dovodi do teške boli koja peče, uz oteknuće, znojenje, promjene u krvnom protoku i druge učinke. Dijagnoza refleksne simpatičke distrofije ili kauzalgije je važna zbog toga što će nekim ljudima dramatski pomoći liječenje posebnim živčanim blokom, koji se zove simpatički živčani blok. To liječenje za druge bolesti obično ne dolazi u obzir.

Bol nakon kirurškog zahvata

Gotovo svatko ima bol nakon operacije. Bol je često i stalna i povremena, pojačava se pomicanjem osobe, kašljanjem, smijanjem ili dubokim disanjem ili kada se mijenjaju zavoji kirurške rane.

Obično se nakon operacije propisuju opioidni (narkotički) analgetici. Oni su najučinkovitiji ako se uzmu svakih nekoliko sati prije nego što bol postane jaka. Doza se može povisiti ili se može dodati drugi lijek, ako se bol povremeno pogoršava, ako osoba mora vježbati, ili ako baš treba promijeniti zavoj na rani. Prečesto pretjerana briga oko mogućnosti da davanje opioida dovede do navikavanja ima za posljedicu da se bol preslabo liječi, ali prema potrebi treba dati odgovarajuće doze.

Medicinsko osoblje i članovi obitelji moraju paziti na nuspojave opioida, kao što su mučnina, smirivanje i zbunjenost. Kad se bol smanji, liječnici smanje dozu i propišu neopioidne analgetike, npr. paracetamol.

Bol kod raka

Bol kod raka nastaje na nekoliko načina. Tumor može rasti u kosti, živce i druge organe uzrokujući blagu nelagodu ili tešku nepopustljivu bol. Neke vrste liječenja raka, kao što su kirurški zahvat i zračenje, također mogu uzrokovati bol. Ljudi s rakom se često boje boli pa ipak bolesnici i liječnici prečesto izbjegavaju odgovarajuće doze analgetika zbog neosnovanog straha od navikavanja. Bol zbog raka se može i mora suzbiti.

Kada je god moguće, bol je najbolje olakšati liječenjem raka. Bol se može smanjiti kada se tumor ukloni kirurškim putem ili ga se smanji zračenjem. Međutim, općenito je potrebno drugo olakšanje boli.

Često su učinkoviti neopioidni lijekovi, kao što su paracetamol ili nesteroidni protuupalni lijekovi. Ako nisu, liječnik može propisati opioidni analgetik. Češće se propisuju opioidi duljeg djelovanja, jer između doza daju više sati olakšanja i općenito omogućuju bolji noćni san.

Kada je to moguće, opioide se daje na usta. Neki ljudi, poput onih koji ne mogu podnijeti lijekove na usta, dobivaju opioide drugim putem, kao što su preko kože ili vene. Injekcije se mogu davati svakih nekoliko sati, ali ponavljane injekcije mogu postati smetnja. Mnogobrojne ubode iglom može se izbjeći uporabom stalne infuzijske pumpe, koja je povezana s kateterom stavljenim u venu ili ispod kože. Stalnoj infuziji mogu se dodati, kad je potrebno, posebne doze. U neuobičajenim situacijama opioidi se mogu primijeniti izravno u kralješničnu (spinalnu) tekućinu preko pumpe što mozgu osigurava visoke koncentracije lijeka.

Vremenom neki ljudi, da bi spriječili bol, trebaju povećane doze opioida, jer rak naraste veći ili jer razviju otpornost na lijek. Ipak, ljudi s rakom se ne bi trebali bojati da će lijek prestati djelovati. Oni se ne bi trebali bojati ni navikavanja. Ako se rak izliječi, većina ljudi će bez većih poteškoća moći prekinuti s opioidima. Ako se rak ne može izliječiti, bitno je otkloniti bol.

Bol u vezi s psihološkim poremećajima

Bolest obično uzrokuje bol pa liječnici najprije traže uzrok koji se može liječiti. Neki ljudi imaju stalnu bol bez postojanja bolesti koja bi mogla uzrokovati bol. Mnogi drugi imaju stupanj boli i onesposobljenosti u većoj mjeri nego većina ljudi sa sličnom ozljedom ili bolešću. Psihološkim procesima često se pripisuje barem dio tih smetnji. Zamjetljiva bol može po svom porijeklu biti pretežno psihogena ili je može uzrokovati fizikalni poremećaj, a povećava se zbog psiholoških stresova u stupnju ili trajanju. Najčešće se psihološki stvorena bol očituje glavoboljom, boli u donjem dijelu leđa, boli u licu, boli u trbuhu ili zdjelici.

Činjenica da bol (djelomično ili potpuno) proizlazi iz psiholoških uzroka ne znači da nije stvarna. Psihogena bol zahtijeva liječenje, katkada psihijatra. Kao i ostale vrste liječenja kronične boli, liječenje te vrste boli razlikuje se od osobe do osobe, pa će liječnik nastojati uskladiti liječenje bolesnikovim potrebama. Neki ljudi se liječe terapijom koja naglašava rehabilitaciju i psihološku potporu. Drugim se ljudima daju različite vrste lijekova ili drugi postupci.

Druge vrste boli

Neke bolesti, kao što je AIDS, mogu uzrokovati tako jaku i nepopustljivu bol kao rak. Liječenje boli koja je u vezi s tim bolestima je isto kao kod raka.

Drugi poremećaji mogu ili ne moraju napredovati, a imati bol kao najveći problem. Artritis, koji može uzrokovati trošenje i deranje zglobova (osteoartritis) ili nekom specifičnom bolešću (kao što je reumatoidni artritis) je jedan od najčešćih tipova boli. Liječnik može nastojati olakšati bol od artritisa lijekovima, vježbanjem ili drugim pristupima za vrijeme liječenja uzročne bolesti.

Ako liječnici ne nalaze dokaz bilo bolesti ili psihološkog uzroka, bol se zove idiopatskom, što znači da joj je uzrok nepoznat.