Procjenjivanje boli

Bol može biti oštra ili tupa, isprekidana ili stalna, kucajuća ili postojana, na jednom mjestu ili posvuda. Neke je boli teško opisati riječima. Jačina može biti različita―od male boli do neizdržljive. Nijedna laboratorijska pretraga ne može dokazati postojanje ili težinu boli.

Liječnik pita anamnezu boli da bi mogao u potpunosti razumjeti njene značajke. Katkada se rabi ljestvica od 0 (nema boli) do 10 (jaka bol) da bi se pomoglo opisati bol. U istu svrhu kod djece služe crteži lica―od smijanja do mrštenja i plakanja. Liječnici uvijek nastoje odrediti i fizičke i psihološke uzroke boli. Bol uzrokuju mnogi kronični (kao što su rak, artritis ili anemija srpastih stanica) i akutni poremećaji (kao što su rane, opekline, rascjepi mišića, slomljene kosti, nategnuti ligamenti, apendicitis, bubrežni kamenci ili srčani napadaj). Ipak i psihološka bolest (kao što su depresija i tjeskoba) može uzrokovati bol, koja se zove psihogena bol. Psihološki čimbenici mogu također učiniti da je bol uzrokovana fizičkom ozljedom slabija ili jača. Sve to liječnik mora uzeti u obzir.

Liječnici isto tako uzimaju u obzir je li bol akutna ili kronična. Akutna bol je bol koja počinje naglo i obično ne traje dugo. Kada je jaka, može uzrokovati ubrzani srčani rad, ubrzano disanje, povišenje krvnog tlaka, znojenje i proširenje zjenica. Kronična bol je bol koja traje tjednima ili mjesecima; izraz obično opisuje bol koja traje više od jednog mjeseca nakon uobičajenog toka bolesti ili ozljede, bol koja se vraća i prolazi mjesecima ili godinama ili bol koja je povezana s dugotrajnom bolešću, kao što je rak. Kronična bol obično ne utječe na rad srca, disanje, krvni tlak ili zjenice, ali može smetati snu, smanjiti apetit i uzrokovati zatvor stolice, gubitak težine, gubljenje interesa za spolnu aktivnost i depresiju.