Autoimune reakcije

Katkada imunološki sustav tijela funkcionira loše i razara vlastite stanice, jer ih krivo prepoznaje kao strane tvari (autoimuna reakcija). Kada je autoimuna reakcija usmjerena protiv crvenih krvnih stanica, rezultat je nastajanje autoimune hemolitične anemije (imunološki posredovana anemija). Autoimuna hemolitična anemija ima mnogo uzroka, ali je u većine ljudi uzrok nepoznat (idiopatska).

Autoimuna hemolitična anemija se dijagnosticira kada se laboratorijskim pretragama prepoznaju protutijela (autoprotutijela) u krvi koja se vežu i reagiraju protiv vlastitih tjelesnih crvenih krvnih stanica.

Autoimune hemolitične anemije se klasificiraju u dvije glavne vrste: hemolitična anemija s toplim protutijelima, što je najčešća vrsta i hemolitična anemija s hladnim protutijelima.

HEMOLITIČNA ANEMIJA S TOPLIM PROTUTIJELIMA

Hemolitična anemija s toplim protutijelima je stanje u kojem tijelo razvija autoprotutijela koja reagiraju protiv crvenih krvnih stanica pri tjelesnoj temperaturi.

Ta autoprotutijela oblažu crvene krvne stanice, koje se zatim prepoznaju kao strane i uništavaju ih stanice čistačice u slezeni ili katkada u jetri i koštanoj srži. To je stanje češće u žena nego u muškaraca. Oko jedne trećine ljudi koji imaju tu vrstu anemije imaju neku uzročnu bolest, kao što je limfom, leukemija ili bolest vezivnoga tkiva (naročito sistemski lupus eritematodes) ili su bili izloženi nekim lijekovima, u prvom redu metildopi.

Simptomi su često gori no što bi se očekivalo od težine anemije, vjerojatno stoga što se anemija naglo razvija. Budući da se obično poveća slezena, gornji lijevi dio trbuha može biti bolno osjetljiv i bolesnik se može tužiti na osjećaj nelagode.

Liječenje ovisi o tome je li otkriven uzrok. Liječnici najprije nastoje liječiti ili ukloniti uzrok. Ako se uzrok ne otkrije, često se u velikim dozama daje kortikosteroid, npr. prednizon, najprije intravenski, a zatim na usta. Oko jedne trećine ljudi dobro odgovara na taj lijek, koji se tada postupno smanjuje i prekida. U druge dvije trećine može biti potrebo kirurško uklanjanje slezene (splenektomija) da bi se zaustavilo razaranje crvenih krvnih stanica prevučenih autoprotutijelima u slezeni. Uklanjanje slezene obuzdava anemiju u oko polovice ljudi. Ako ta liječenja ne uspiju, pokušava se s lijekovima koji potiskuju imunološki sustav kao što su ciklosporin i ciklofosfamid.

Transfuzije krvi mogu uzrokovati probleme ljudima koji imaju autoimunu hemolitičnu anemiju. U krvnoj banci može biti nemoguće pronaći krv koja ne reagira s autoprotutijelima, a transfuzije same po sebi mogu poticati stvaranje više autoprotutijela.

HEMOLITIČNA ANEMIJA S HLADNIM PROTUTIJELIMA

Hemolitična anemija s hladnim protutijelima je stanje pri kojem se u tijelu razvijaju autoprotutijela koja reagiraju protiv crvenih krvnih stanica pri sobnoj temperaturi ili niskim temperaturama.

Ta vrsta anemije može biti akutna ili kronična. Akutan oblik se često razvije u ljudi koji imaju akutne infekcije, naročito neke upale pluća ili infekcijsku mononukleozu. Akutni oblik obično ne traje dugo, relativno je blag i iščezava bez liječenja. Kronični oblik je najčešći u žena, posebno onih iznad 40 godina koje imaju reumatizam ili artritis.

Premda kronični oblik općenito postoji kroz cijeli život, anemija je obično blaga i izaziva malo simptoma, ako ih uopće izaziva. Međutim, izloženost hladnoći povećava razaranje crvenih krvnih stanica, može pogoršati bolove u zglobu i može izazvati simptome kao što su umor i plavo obojenje ruku i šaka. Kao što bi se moglo očekivati, ljudi koji imaju taj poremećaj i žive u hladnim klimama imaju stvarno više simptoma nego oni koji žive u toplim podnebljima.

Hemolitična anemija s hladnim protutijelima dijagnosticira se pretragama koje otkrivaju protutijela na površini crvenih krvnih stanica koja su aktivnija pri temperaturama ispod tjelesne temperature. Ne postoji određeni tretman pa je liječenje usmjereno na ublažavanje simptoma. Akutni oblik povezan s infekcijama lakše prolazi sam od sebe i rijetko uzrokuje teške simptome. Kronični se oblik obuzdava izbjegavanjem izloženosti hladnoći.