Česte sportske ozljede

Česte sportske ozljede su stres frakture, ozljede mišića potkoljenice, tendinitisi, trkačko koljeno, ozljede tetiva koljena, leđa dizača utega, teniski lakat, ozljede glave i ozljede stopala. Različite aktivnosti mogu uzrokovati ove ozljede.

Stres fraktura stopala

Stres frakture su male napukline u kostima koje često nastaju zbog ponavljanih jakih udaraca.

U trkača su kosti sredine stopala (kosti donožja, metetarzalne kosti) naročito sklone ovakvim ozljedama. Najčešće stradaju metatarzalne kosti za tri srednja prsta. Metatarzalna kost za palac je relativno otporna na ozljede zbog svoje veličine i čvrstoće, a metatarzalna kost za mali prst je obično zaštićena jer je najveća sila udarca usmjerena na palac i prst do njega.

Rizični faktori za stres frakture su visoko podignuti svod stopala, neodgovarajuća obuća za trčanje koja nedovoljno ublažava opterećenje i naglo povećanje jačine ili dužine vježbanja. Žene u menopauzi mogu zbog osteoporoze biti naročito sklone stres frakturama.

Prvi simptom je bol koja se javlja u prednjem dijelu stopala, obično nakon dužeg ili napornijeg rada. U početku bol se povlači nekoliko sekundi nakon prestanka vježbanja. Ako se vježbanje ipak nastavi, bol se javlja ranije prilikom vježbanja i traje duže nakon prestanka vježbanja. Vremenom, bol može postati tako jaka da onemogući trčanje, a traje čak i za vrijeme odmora. Područje oko frakture može oteći.

Liječnik postavlja dijagnozu na temelju anamneze i pregleda stopala. Mjesto frakture je bolno na dodir. Stres frakture su obično tako nježne da se ne mogu odmah otkriti na rendgenskoj snimci, ali se nakon 2 do 3 tjedna vidi kalus (zadebljanje kosti) koji se stvori kad kosti počnu cijeliti. Dijagnoza se ranije može postaviti snimanjem kostiju, ali je to rijetko potrebno.

Stres frakture (prijelomi) stopala

Stres fraktura, mala napuklina uzrokovana ponavljanim udarcima, obično se javlja u kostima srednjeg dijela stopala kostima donožja (metatarzalnim kostima).

MSD medicinski priručnik za pacijente

Osoba ne smije trčati dok stres fraktura ne zacijeli, ali može raditi zamjenske vježbe. Nakon izlječenja je potrebno nositi obuću koja odgovarajuće apsorbira opterećenja, trčati po travi ili drugim mekim površinama čime se sprječava ponovo ozljeđivanje. Udlage su rijetko potrebne. Ako se upotrijebe, potrebno ih je skinuti nakon tjedan ili dva da ne bi došlo do slabljenja mišića. Općenito je za liječenje potrebno 3 do 12 tjedana, a u starijih i bolesnih i duže.

Ozljede mišića potkoljenice

Ozljede mišića uz goljeničnu kost uzrokuju bol u potkoljenici.

Najčešći uzrok je dugo stajanje i ponavljani stres potkoljenice. Dvije skupine mišića u potkoljenici su podložne ovoj ozljedi. Mjesto boli ovisi o mišićnoj skupini koja je zahvaćena.

Ozljeda prednjepostranične skupine zahvaća mišiće koji se nalaze s prednje (anteriorne) i s vanjske (lateralne) strane potkoljenice. Ova ozljeda nastaje zbog normalne neravnoteže mišića oprečnog djelovanja. Mišići s prednje strane potkoljenice podižu prednji dio stopala, a jača i veća stražnja mišićna skupina potkoljenice (mišići lista) povlači stopalo prema dolje svaki put kad peta dotakne tlo pri hodanju ili trčanju. Mišići lista potkoljenice imaju veliku snagu tako da mogu ozlijediti prednju skupinu mišića.

Glavni simptom ozljede prednjepostranične skupine mišića je bol uzduž prednje i postranične strane potkoljenice. U početku se bol javlja samo kad peta udari o tlo pri trčanju. Ako se trčanje nastavlja, bol se javlja pri svakom koraku, čak i bez prestanka. U vrijeme kad je osoba došla liječniku, bol se javlja već pri dodiru potkoljenice.

Liječenje uključuje privremeni prestanak trčanja i svakog drugog vježbanja. Vježbe istezanja mišića listova mogu pomoći. Kako ozlijeđeni mišići zacjeljuju, mogu se raditi vježbe koje ih jačaju 3 do 10 serija svaki drugi dan.

Ozljeda stražnjeunutrašnje skupine zahvaća mišiće na stražnjoj (posteriornoj) i unutrašnjoj (medijalnoj) strani potkoljenice koji podižu petu pri hodanju. Ove ozljede često nastaju prilikom trčanja na kosom ili neravnom terenu, a mogu se pogoršati okretanjem stopala prema unutra ili nošenjem obuće koja neprimjereno sprječava uvrtanje stopala prema unutra.

Bol koju uzrokuje ova ozljeda obično počinje s unutrašnje strane potkoljenice, i to 2 do 20 cm iznad gležnja, a pogoršava se pri svakom uspinjanju na prste ili okretanju stopala prema unutra. Ako osoba nastavi trčati bol se pomiče prema naprijed, zahvaća medijalni gležanj pa se može uspeti na 5 do 10 cm od koljena. Jakost boli se povećava s napredovanjem ozljede. U početku su upaljene i bolne samo tetive, ali ako se nastavi trčati bol i upala zahvati i mišiće. Ponekad se na kraju uslijed napetosti upaljena tetiva može otrgnuti sa svog hvatišta za kost pa može doći do krvarenja i daljnje upale. Moguće je da se pri tome odlomi komadić goljenične kosti na koji je bila učvršćena tetiva.

Potrebno je prekinuti trčanje te provoditi drugi tip vježbi sve dok se pri trčanju više ne osjeća bol. Pomaže nošenje obuće s čvrstim dijelom za petu i s posebnim ulošcima koji podupiru svodove stopala i sprječavaju uvrtanje stopala. Izbjegavanje trčanja po kosim stazama može spriječiti ponovno ozljeđivanje. Korisne su vježbe istezanja ozlijeđenih mišića. U slučajevima ozljede goljenične kosti potreban je kirurški zahvat, nakon kojeg osoba dugo ne smije trčati. Kod eksperimentalnog liječenja slučajeva koji nisu pozitivno reagirali na navedenu terapiju, dnevno se injicira kalcitonin (hormon koji sudjeluje u izgradnji kostiju) ili se oralno (na usta) daje alendronat (lijek koji smanjuje gubitak koštanog tkiva). U nekim slučajevima ništa od navedenog ne može pomoći te je potrebno trajno odustati od trčanja.

Poplitealni tendinitis

Poplitealni tendinitis je ozljeda poplitealne tetive, koja se pruža od vanjske strane donjeg kraja bedrene kosti (femur), dijagonalno preko koljena do unutrašnje strane gornjeg kraja goljenične kosti (tibia).

Poplitealna tetiva sprječava da se prilikom trčanja potkoljenica pomakne prema van. Prekomjerno uvrtanje stopala (pronacija), kao i trčanje nizbrdo preopterećuju ovu tetivu te se ona može rastrgati.

Bol i osjetljivost, naročito pri trčanju nizbrdo, javljaju se duž vanjske strane koljena. Osoba ne smije trčati dok je god područje bolno, a još najmanje 3 dodatna tjedna ne smije trčati nizbrdo. Za vrijeme zacjeljivanja korisna je vožnja biciklom. Ulošci u cipelama, naročito klinasti postavljeni ispred pete, mogu pomoći da se stopalo ne uvrće.

Tendinitis Ahilove tetive

Tendinitis Ahilove tetive je upala Ahilove tetive, čvrste tetive koja učvršćuje mišiće lista za petu.

Mišići lista i Ahilova tetiva spuštaju prednji dio stopala nakon što peta dotakne tlo i podižu petu dok se prsti odvajaju od tla, netom prije nego se zagazi drugim stopalom.

Ozljede mišića potkoljenice

Ozljede mišića potkoljenice mogu se javiti u mišićima prednje i vanjske strane potkoljenice (prednjepostranične ozljede) ili u mišićima na stražnjoj i unutarnjoj strani potkoljenice (stražnje unutarnje ozljede). Bol se javlja u različitom području, ovisno o tome koji su mišići zahvaćeni.

MSD medicinski priručnik za pacijente

TABLICA 57-1

Vježbe za jačanje mišića potkoljenice

Vježba s vjedrom

Omotajte ručnik oko ručke praznog vjedra. Sjednite na stol koji je dovoljno visok da stopala ne dodiruju tlo. Dršku vjedra stavite preko prednje strane cipele. Polagano podižite prednji dio stopala, kretnjom savijanja u gležnju, a zatim polako ispružajte stopalo. Ponovite ovo 10 puta, a zatim se odmorite nekoliko sekundi. Napravite 2 serije od po 10 puta. Da bi se povećalo opterećenje, dodajte vodu u vjedro, ali ne toliko da vježba postane bolna.

Dizanje na prste

Ustanite. Polako se podignite na prste, a onda polagano spustite pete na pod. Ponovite 10 puta i onda se odmorite 1 minutu. Napravite 2 serije od po 10 puta. Kad vježba postane lagana, pri izvođenju vježbe uzmite sve teže utege u ruke.

Odizanje pete

Ustanite. Polako okrećite gležanj prema van, tako da je unutrašnji dio tabana podignut od tla. Vratite taban na tlo. Napravite 3 serije po 10 vježbi.

Tendinitis Ahilove tetive nastaje kad je stres na tetivu veći od njene snage. Trčanje nizbrdo povećava stres na Ahilovu tetivu, jer prednji dio stopala prelazi veći put prije nego dodirne tlo. Trčanje uzbrdo također dodatno opterećuje tetivu jer mišići lista moraju razviti veću silu da podignu petu.

Meki petni dio cipele dozvoljava pretjerane kretnje pete, čime se opterećuje Ahilova tetiva i povećava mogućnost njene ozljede.

Obuća koja ima čvrsti dio za ispod stopala ne prianja dobro na mjestima gdje se zglabaju prsti sa stopalom i tako opterećuje Ahilovu tetivu neposredno prije nego se u hodu prsti odignu od tla.

Različiti biomehanički čimbenici dodatno opterećuju tetivu. To su pretjerano uvrtanje stopala (pronacija), navika predugog gaženja na petu (provjera dna trkače obuće ukazuje gdje je najveće opterećenje na peti), zategnuti mišići stražnje strane natkoljenice i mišići lista, visoki lukovi stopala, zategnuta Ahilova tetiva i deformacije pete.

Bol je glavni simptom, obično je jaka kad osoba nakon sjedenja ili ležanja počne hodati ili trčati. Tijekom kontinuiranog hodanja ili trčanja, bol i ukočenost obično popuštaju. Ahilova tetiva je zaštićena ovojnicom; između tetive i ovojnice nalazi se tanak sloj masnog tkiva, koje dozvoljava da se tetiva slobodno kreće. Kad se tetiva ozljedi, ožiljak između tetive i ovojnice uzrokuje povlačenje tetive prema ovojnici pri svakom pokretu, što izaziva bol. Hodanje ili trčanje ublažava bol jer povećavaju toplinu ovojnice, što je čini popustljivijom, tako da se tetiva slobodnije pokreće. Pritisak na tetivu obično je bolan.

Ako osoba zanemaruje bol i nastavlja trčati, tvrdi ožiljak zamjenjuje elastično tetivno tkivo pa je za vrijeme vježbanja tetiva uvijek bolna, bez mogućnosti izlječenja.

Važan dio terapije su suzdržavanje od trčanja i vožnja biciklom toliko dugo dok se javlja bol. Ostale mjere ovise o mogućem uzroku nastanka ozljede i predisponirajućim stanjima a uključuju korištenje uložaka u cipelama za trčanje, čime se smanjuje napetost tetive i učvršćuje peta. Vježbe istezanja mišića potkoljenice potrebno je započeti čim bol popusti. Vježbe jačanja Ahilove tetive, poput vježbe podizanja prstiju, također su korisne. Kad se osoba vrati aktivnom trčanju, ne smije trčati nizbrdo ni uzbrdo sve dok tetiva potpuno ne zacijeli, što može trajati tjednima i godinama kasnije.

Trkačko koljeno

Trkačko koljeno (sindrom patelofemoralnog stresa) je stanje u kojem iver (patela) struže o donji dio bedrene kosti (femur) pri pomicanju koljena.

Iver je okruglasta kost koja se hvata za ligamente i tetive oko koljena. Iver se pri trčanju normalno pokreće prema gore i prema dolje, bez dodira s bedrenom kosti.

Trkačko koljeno može nastati zbog strukturnog deformiteta, kao što je previsoki položaj ivera u koljenu (patela alta), ili zbog prečvrstih koljenskih ligamenata i prečvrste Ahilove tetive, a preslabih bedrenih mišića koji normalno pomažu u stabilizaciji koljena. Najčešći uzrok je pretjerano uvrtanje stopala (pronacija) pri hodanju ili trčanju kad prednji bedreni mišić (kvadriceps) povlači iver prema van. Bol i povremeno oticanje obično se javljaju početkom trčanja i najviše su izraženi ispod ivera. U početku je bolno samo trčanje nizbrdo, a kasnije svako trčanje, pa čak i drugi pokreti noge.

Trkačko koljeno

Normalno se patela pomiče blago prema gore i prema dolje bez doticanja bedrene kosti. Ako se stopalo pretjerano uvrće, potkoljenica se okre će prema unutra i povlači iver u svom smjeru, dok ga kvadriceps povlači prema van. Tako suprotna djelovanja uzrokuju pomicanje ivera prema nazad, tj. prema bedrenoj kosti.

Ovako nastalo struganje ivera o bedrenu kost uzrokuje bol.

MSD medicinski priručnik za pacijente

Trčanje treba prekinuti sve dok se bolovi ne povuku. Druge vježbe, kao što su vožnja biciklom (ako ne izaziva bol), veslanje i plivanje su preporučljivi. Također mogu biti od pomoći vježbe istezanja mišića natkoljenice kao i jačanje dijela prednjeg mišića (vastus medijalis) koji povlači iver prema unutra. Komercijalni ulošci u cipelama za hodanje i za vježbanje su korisni. Ponekad je potrebno izraditi uloške po mjeri.

Ozljeda stražnjeg mišića natkoljenice

Ozljeda stražnjeg mišića natkoljenice ili istegnuće posterofemoralnog mišića je ozljeda mišića koji se nalazi iza bedrene kosti.

Mišići stražnje strane natkoljenice, koji ispružaju kuk i savijaju koljeno, slabiji su od mišića prednje strane natkoljenice (kvadriceps). Ako je snaga stražnjih mišića manja od 60% snage kvadricepsa, onda snažnim djelovanjem kvadricepsa može doći do otrgnuća i ozljede stražnje skupine.

Ozljeda stražnje skupine uzrokuje naglu bol na stražnjoj strani bedra kad se mišić kontrahira iznenadno i snažno.

TABLICA 57-2

Vježbe za jačanje mišića natkoljenice

1. Ustanite s ispruženim koljenima. Stegnite kvadriceps (mišić na prednjoj strani natkoljenice) podižući iver. Ovaj položaj zadržite dok nabrojite do 10, onda opustite mišiće. Često ponavljajte ovu vježbu tijekom dana.

2. Sjednite na pod s ispruženim koljenima i razmaknutim nogama. Okrenite nogu prema van, tako da prsti budu usmjereni postranično što je moguće više. Polako podižite i spuštajte ozlijeđenu nogu u kuku, zadržavajući koljeno ispruženo. Napravite 3 serije po 10 vježbi svaki drugi dan.

3. Sjednite na pod i pod koljena postavite dva ili više jastuka, tako da su koljena savinuta pod kutom od 135o. Stavite uteg od 2 kg na gležanj. Polako podignite stopalo uz pokret ispružanja koljena, i onda polako spustite nogu. Napravite 3 serije od po 10 vježbi. Napredak se postiže povećavanjem mase utega, a ne većim brojem vježbi.

Liječenje uključuje odmor, hlađenje (led), zavijanje i podizanje noge. Osoba ne smije trčati ili skakati, ali može trčkarati u mjestu, rolati ili plivati―ako te akivnosti ne izazivaju bol―sve dok mišić ne zacijeli. Nakon što cijeljenje započne, vježbe istezanja mišića mogu pomoći u sprječavanju ponavljanja ozljede.

Leđa dizača utega

Leđa dizača utega (lumbalno istegnuće) predstavljaju ozljedu tetiva i mišića donjeg dijela leđa koja uzrokuje grč (spazam) mišića i bolnost.

Svaka jača sila može otrgnuti mišiće i tetive donjeg dijela leđa (slabinska ili lumbalna regija). Ova je ozljeda česta kod sportova u kojima je potrebno gurati ili povlačiti protivno velikom otporu, kao što je dizanje utega ili američki nogomet. Događa se i kod sportova u kojima dolazi do naglog okretanja leđa, kao što je to u košarci, bejzbolu ili golfu.

TABLICA 57-3

Vježbe za jačanje stražnje skupine mišića natkoljenice

1. Stavite uteg od 2 kg na stopalo ozlijeđene noge i lezite potrbuške na krevet tako da donji dio tijela (od struka naniže) visi preko kreveta, a nožni prsti dodiruju pod.

Držeći ispružena koljena, polako podižite i spuštajte nogu.

Svaki drugi dan napravite 3 serije od 10 vježbi.

Kako se u nogu snaga vraća, koristite sve veću masu utega.

2. Stavite uteg od 2 kg na stopalo ozlijeđene noge.

Stanite na drugu nogu.

Lagano savinite nogu u koljenu i podižite uteg prema stražnjici, potom polako ispružajte koljeno i spuštajte uteg.

Svaki drugi dan napravite 3 serije od 10 vježbi.

Kako se snaga vraća, koristite sve veću masu utega.

Ova vježba prvenstveno jača donji dio stražnje skupine mišića natkoljenice.

Rizični faktori za lumbalno istegnuće su prenaglašeni zavoji kralješnice u donjem dijelu, zdjelica nagnuta prema naprijed, nefleksibilni i slabi leđni mišići, slabi trbušni mišići i napeti, nefleksibilni mišići stražnje strane potkoljenice. Kralješnica je također podložna ovoj ozljedi kad je oslabljena artritisom, iskliznućem ili pucanjem diskusa ili koštanim tumorom.

Prilikom okretanja, guranja ili povlačenja javlja se iznenadna bol u donjem dijelu leđa. U početku bol nije toliko jaka da spriječi daljnje vježbanje. Međutim, kako otrgnuti mišić ili tetiva otiču i krvare, 2 ili 3 sata kasnije dolazi do grča mišića i žestoke boli. Mišićni spazam se pogoršava kretanjem, stoga osoba miruje, najčešće u fetusnom položaju. Lumbalno je područje osjetljivo na dodir, a bol se pojačava pri sagibanju unaprijed.

Liječenje treba započeti što je prije moguće, mirovanjem, stavljanjem leda i zavoja na bolni dio leđa. Vježbe jačanja trbušnih mišića koji stabiliziraju leđa, te istezanje i jačanje leđnih mišića preporučuju se tek kad počne oporavak.

TABLICA 57-4

Sprječavanje ozljeda leđa

Naginjanje zdjelice (za smanjivanje prenaglašene zavijenosti donjeg dijela leđa)

Lezite na leđa sa savijenim koljenima. Pete stavite na pod i opteretite teretom. Spustite leđa tako da dotaknu tlo, podignite stražnjicu nekoliko centimetara iznad tla i napnite trbušne mišiće. Ostanite u ovom položaju dok nabrojite do 10. Ponovite vježbu 20 puta i vježbajte svaki dan.

Jačanje trbušnih mišića

Lezite na leđa, savijenih koljena, sa stopalima na tlu. Stavite ruke preko trbuha. Podignite lagano glavu, a ramena neka ostanu na podu. Potom, polagano podignite ramena 25 cm od poda i polagano ih spustite. Napravite 3 serije od 10 vježbi. Kad vježba postane prelagana, zamotajte uteg u ručnik i stavite ga ispod vrata. Postupno povećavajte težinu utega.

Istezanje kvadricepsa

Stavite nogu na tlo, a koljeno druge noge savinite pod kutom od 90o. Obim rukama uhvatite gležanj savijene noge s prednje strane. Držeći koljena skupa, povucite gležanj prema nazad (primičući pete stražnjici). Ostanite u tom položaju dok izbrojite do 10. Ponovite isto s drugom nogom. Napravite cijelu vježbu 10 puta.

Istezanje donjeg dijela leđa

Hvatanje palca u sjedećem položaju

Sjednite na pod, ispružite koljena i razmaknite noge koliko najviše možete. Stavite obje ruke na isto koljeno. Polako pomičite obje ruke prema gležnju. Zaustavite se u položaju koji nije bolan i tako ostanite 10 sekundi. Polako opustite nogu. Napravite istu vježbu s drugom nogom. Vježbu napravite 10 puta.

Podizanje jedne noge s lučno savijenom kralježnicom

Lezite na leđa, savijenih koljena pod kutom od 90o, sa stopalima na tlu. Primaknite jednu nogu prsima i zadržite 10 sekundi. Polagano pustite nogu i ponovite isto s drugom nogom. Vježbu napravite 10 puta.

Labud (za poboljšanje savitljivosti leđa)

Lezite potrbuške sa savijenim laktovima i dlanovima naslonjenim na uši. Odignite od tla ramena i noge u isto vrijeme. Koljena ne smiju biti savijena. Zadržite položaj 10 sekundi i ponovite vježbu 20 puta. Vježbajte svakodnevno.

Napomena: Vježbe istezanja kralješnice mogu izazvati i pogoršanja mnogih stanja. Svaku vježbu radite s oprezom i prekinite na prvi znak boli.

Prenaglašeni zavoji donjeg dijela kralješnice koji opterećuju mišiće podupirače donjeg dijela leđa u znatnoj su mjeri određeni nagibom zdjelice. Vježbe koje naginju gornji dio zdjelice prema nazad (u normalni položaj) mogu smanjiti te prevelike nagibe kralješnice. U te vježbe spadaju jačanje trbušnih mišića (koje ih i skraćuju) i vježbe istezanja mišića natkoljenice (koje ih i produžuju). Nošenje steznika može spriječiti ozljedu leđa.

Bekhend teniski lakat

Bekhend teniski lakat (lateralni epikondilitis) je oštećenje tetiva koje povlače ručni zglob od dlana, uz pojavu boli s vanjske i stražnje strane podlaktice.

Mišići podlaktice koji se hvataju na vanjsku stranu lakta postaju bolni nakon stresa usmjerenog na njihovo hvatište. Bol se najčešće javlja tijekom bekhend udarca. Sila kojom se reketom udara po loptici može ozlijediti tetive na mjestu gdje one prolaze preko ruba lakta. Nastanku bekhend teniskog lakta može doprinijeti loša tehnika bekhend udarca, slabost mišića ramena i zapešća, igranje s prenapetim žicama na reketu ili s prekratkom drškom reketa, udaranje teške, mokre lopte, te neudaranje središnjim dijelom reketa. Prvi simptom je bol, koja se javlja pri bekhend ili kod sličnih udaraca. Bol se javlja s vanjske i stražnje strane lakta i s one strane podlaktice na kojoj se nalazi palac kad je dlan okrenut prema naprijed. Ako se nastavi s igrom, bol se može širiti prema šaci i zadržati se i nakon odmaranja. Lakat je bolan kad se iz položaja ruke okrenute i naslonjene na stol, pokuša dignuti ruku savijajući zapešće.

Teniski lakat

Dva tipa teniskog laktabekhend i forhend uzrokuju bol u različitom području lakta i podlaktice.

MSD medicinski priručnik za pacijente

Liječenjem se izbjegava svaka kretnja koja uzrokuje bol. Vježbe koje primarno ne opterećuju zapešće, kao što je vožnja bicikle, trčanje, košarka ili skvoš preporučljive su za održavanje fizičke kondicije. Vježbe jačanja mogu započeti kako ozljeda zacjeljuje. Općenito, sve mišiće koji djeluju na zapešće treba jačati.

Forhend teniski lakat

Forhend teniski lakat (bejzbolski lakat, lakat od nošenja prtljage, medijalni epikondilitis) je ozljeda tetiva koje savijaju šaku prema dlanu, uz pojavu boli s prednje strane podlaktice, od lakatne regije do šake.

Ova ozljeda nastaje djelovanjem prevelike sile koja savija šaku prema dlanu. Nastanak ove sile izazivaju slabi mišići ramena ili podlaktice; snažno serviranje u tenisu; spin servis; udaranje teške, mokre loptice; korištenje preteškog reketa s prekratkom drškom ili prenapetim žicama; bacanje u bejzbolu; bacanje koplja; nošenje teške prtljage. Nastavljanje vježbanja nakon pojave boli može uzrokovati povlačenje tetive od kosti što izaziva krvarenje.

TABLICA 57-5

Vježbe za jačanje mišića zapešća

Vježbe za bekhend teniski lakat

1. Sjednite na stolicu pokraj stola.

Stavite ozlijeđenu podlakticu na stol, s dlanom okrenutim prema dolje, ispruženim laktom i šakom koja visi preko stola. Uzmite rukom uteg od ½ kg.

Polako podižite i spuštajte uteg, savijajući i ispružajući zapešće.

Ponovite 10 puta. Odmorite se 1 minutu i napravite još dvije serije od 10 vježbi.

Ako se javi bol, prekinite vježbu i probajte opet slijedeći dan. Ponavljajte vježbu svaki drugi dan.

Kako vježba postaje lakša, povećajte uteg.

2. S dlanom okrenutim prema gore, držite štap promjera drška metle na kojem visi uteg od ½ kg pričvršćen konopom. Namotavajte uteg.

Ponovite 10 puta. Ako se javi bol, prekinite vježbu.

Ponavljajte vježbu svaki drugi dan.

Postepeno povećavajte uteg, ali ne i broj ponavljanja vježbe.

Vježbe za forhend teniski lakat

1. Sjednite na stolicu pokraj stola. Stavite ozlijeđenu podlakticu na stol, s dlanom okrenutim prema gore i šakom koja visi preko stola.

Uzmite rukom uteg od ½ kg. Polako podižite i spuštajte uteg, savijajući i ispružajući zapešće.

Ponovite 10 puta. Odmorite se 1 minutu i napravite još dvije serije od 10 vježbi. Ako se javi bol, prekinite vježbu i probajte opet slijedeći dan. Kako vježba postaje lakša, povećajte uteg.

2. S dlanom okrenutim prema gore, držite štap promjera drška metle na kojem visi uteg od ½ kg pričvršćen konopom. Namotavajte uteg. Ponovite 20 puta. Ako se javi bol, prekinite vježbu. Postupno povećavajte težinu utega, ali ne i broj ponavljanja vježbe.

3. Nekoliko puta dnevno nježno stisnite meku, spužvastu lopticu, a zatim je otpuštajte.

Glavni simptom je bol s prednje strane lakta i podlaktice. U postavljanju dijagnoze, liječnik traži da ozlijeđeni sjedne i nasloni ruku na stol, s dlanom okrenutim prema gore. Liječnik pritiska dlan prema dolje i traži da ozlijeđeni podigne šaku savijajući zapešće prema dlanu, što izaziva bol u laktu.

Potrebno je izbjegavati svaku aktivnost koja izaziva bol u šaci savinutoj prema dlanu. Nakon izlječenja, tenisač mora ojačati mišiće šake i ramena, te ozlijeđene mišiće.

Tendinitis mišića rotatora ramena

Tendinitis mišića rotatora ramena (plivačko rame, tenisko rame, bacačko rame, sindrom sraza ramena) je otrgnuće i oteklina mišića i tetiva koji podižu ruku u ramenom zglobu.

Ove su tetive najčešće ozlijeđene kod sportova koji zahtijevaju ponavljano pomicanje ruke iznad glave, kao što je u bejzbolu, zatim pri podizanju teškog tereta preko ramena, pri serviranju u tenisu, u plivanju slobodnim, leđnim i leptir stilom. Ponavljano podizanje ruke iznad glave uzrokuje udaranje gornjeg dijela nadlaktične kosti u dio ramenog zgloba i zglobne tetive, te tako ošteti vlakna. Ako se pokreti nastavljaju izvoditi i uz pojavu boli, tetive se mogu potrgati i odlomiti dio kosti na koji su učvršćene.

Glavni simptom je bol u ramenu. U početku se bol javlja samo pri podizanju ruke iznad glave i pomicanju prema naprijed uz otpor. Kasnije se bol može javiti i pri pomicanju ruke prema naprijed zbog rukovanja. Obično je bolno guranje tereta, ali ne i primicanje prema tijelu.

Dijagnoza se postavlja nalazom boli i osjetljivosti pri izvođenju određenih kretnji, naročito pri podizanju ruke iznad glave.

Ponekad se artrogramom (rendgensko snimanje pri kojem se u zglob injicira kontrastno sredstvo) može otkriti potpuno otrgnuće tetiva rotatora ramena, ali ne i njihovo djelomično oštećenje.

TABLICA 57-6

Vježbe za jačanje ramena

Vježba na klupi

Lezite na leđa. Koristite posebnu klupu ili pitajte da vam pomognu podići uteg kad završite vježbu. Uzmite uteg u ruke, tako da su vam palčevi okrenuti jedan prema drugom. Polako odižite teret od prsa i polako ga spuštajte. Napravite 3 serije od 10 vježbi, ali odmah prekinite ako osjetite bol. Kako snaga bude rasla, uzmite veći uteg.

Napomena: Vježbu treba započeti vrlo laganim utezima zbog opterećenja ozlijeđenih mišića.

To se stanje liječi odmaranjem ozlijeđenih tetiva i jačanjem mišića ramena. Moraju se izbjegavati kretnje guranja ili podizanja lakta više od razine ramena. Vježbe koje se preporučuju, ali samo ako nisu bolne, su veslanje bez otpora (savijanjem, a ne podizanjem lakta) i pokreti povlačenja na spravi za teret, čime se ojačava musculus latisimus dorsi, mišić na leđima i ramenu. Kirurško liječenje se provodi u slučaju osobito teške ozljede kad su tetive potpuno otrgnute ili ako ozljeda ne zacijeli unutar godine dana.

U ovom poglavlju: