Spastički krivi vrat

Spastički krivi vrat je bolni povremeni ili kontinuirani grč vratnih mišića, koji dovodi do rotacije i naginjanja glave prema naprijed, nazad ili postranično.

Krivi vrat se javlja u 1 od 10000 ljudi i češći je u žena (oko 1½ put). Bolest se može razviti u bilo kojoj dobi, ali najčešće se javlja u dobi od 30 do 60 godina. Uzrok je najčešće nepoznat. Stanja poput hipertireoze, sistemske infekcije živaca, tardivne diskinezije (abnormalni pokreti lica kao posljedica antipsihotičnih lijekova) i vratnih tumora, mogu uzrokovati krivi vrat.

Rijetka je pojava krivog vrata u novorođenčadi čiji je uzrok ozljeda vratnih mišića tijekom teškog poroda. U djece krivi vrat može nastati zbog razrookosti, koštanih deformiteta gornjeg dijela kralješnice ili anomalije leđnih mišića.

Sipmtomi

Bolni grč vratnih mišića može početi iznenada a može se javljati povremeno ili kontinuirano. Strana u koju se glava rotira i saginje zavisi o tome koji su mišići zahvaćeni. Trećina ljudi koja ima ovaj poremećaj, također ima i grčeve u drugim područjima tijela, najčešće u kapcima, licu, čeljusti ili šaci. Grčevi se pojavljuju bez ikakvog predznaka i rijetko za vrijeme spavanja.

Krivi vrat može uzrokovati blage simptome, ali i ozbiljne i nepopustljive. Oko 10 do 20% ljudi koji boluju od toga, obično mladi ljudi s blagim simptomima, oporave se bez liječenja unutar 5 godina. U većine dolazi do pogoršavanja simptoma tijekom 1 do 5 godina, nakon čega se stanje stabilizira. Simptomi krivog vrata mogu se javljati čitavog života, uzrokujući neprekidnu bol, ograničene pokrete vrata i nepravilno držanje.

Dijagnoza i liječenje

Za vrijeme pregleda dojenčeta, liječnik može primijetiti oštećenje mišića koje može uzrokovati krivi vrat. Pri postavljanju dijagnoze u veće djece i odraslih, liječnik detaljno ispituje o prijašnjim ozljedama i drugim smetnjama u vratu. Različite dijagnostičke metode, kao što su rendgensko snimanje, kompjutorska tomografija (CT), magnetska rezonanca (MRI), ponekad mogu ukazati na specifični uzrok grčenja vratnih mišića, premda je to rijedak slučaj.

Kad se uzrok krivog vrata dijagnosticira, kao što je npr. abnormalni rast kostiju, liječenje je obično uspješno. Međutim, kad je uzrok bolest živčanog sustava ili kad je uzrok nepoznat, liječenjem se teže kontroliraju grčevi.

Ponekad se grčevi mogu privremeno olakšati fizikalnom terapijom i masažom. Jednom vrstom masaže se vrši lagan pritisak na čeljust iste strane na koju je glava rotirana.

Lijekovima se može reducirati grč mišića i nevoljne kretnje u skoro trećine oboljelih, a moguće je i kontrolirati grčevitu bol. Najčešće se koriste antikolinergični lijekovi, koji blokiraju specifične živčane impulse i benzodiazepini, koji su blagi sedativi. Rjeđe se prepisuju lijekovi za opuštanje mišića (miorelaksansi) i antidepresivi. Nekoliko injekcija male doze tvari koja uzrokuje botulizam smanjuje bol i grč (spazam), te omogućuje prirodniji položaj glave; to poboljšanje može trajati nekoliko mjeseci. Kirurško odstranjenje živca za nefunkcionalni vratni mišić može se izvršiti u slučaju kada druga terapija nije učinkovita. Psihijatrijsko liječenje može pomoći u slučajevima u kojima emocionalni problemi pogoršavaju spazam.

U prirođenim slučajevima krivog vrata, s intenzivnom fizikalnom terapijom kojom se rasteže oštećeni mišić, treba započeti u prvim mjesecima života. Ako se s fizikalnom terapijom kasno započne ili ako ne dovode do poboljšanja, mišić se mora liječiti kirurški.