Burzitis

Burzitis je bolna upala burza (plosnata vreća koja sadrži sinovijalnu tekućinu i olakšava normalne kretnje nekih zglobova i mišića, te smanjuje trenje).

Burze se nalaze na mjestima gdje dolazi do trenja, pogotovo na mjestima gdje mišićne tetive prelaze preko kosti. Normalno, burze sadrže vrlo malo tekućine. Međutim, ako se ozlijede, dolazi do upale i nakupljanja tekućine.

Burzitis mogu izazvati dugotrajno opterećenje, ozljede, giht, pseudogiht, reumatoidni artritis ili infekcija; ipak, uzrok je najčešće nepoznat. Premda je rame najpodložnije burzitisu, u laktu, kuku, zdjelici, koljenu, zglobovima nožnih prstiju i u zglobovima stopala također su česte ove upalne promjene.

Simptomi

Burzitis izaziva bol i ograničenje kretnji, ali specifični simptomi ovise o položaju burze. Na primjer, kad se razvije burzitis u ramenu postranično podizanje ruke, kao pri odijevanju jakne, postaje bolno i teško.

Škljocavi prst

Škljocavi prst je stanje u kojem je prst ukočen u savinutom položaju. Događa se kad se upali i otekne jedna od tetiva koje savijaju prst. Normalno se tetiva glatko pomiče u svojoj ovojnici prilikom ispružanja i savijanja prsta. Kada se prst savije, upaljena tetiva se pomiče iz svoje ovojnice, ali kako je tetiva otečena ili kvrgava, ne može se lako vratiti u ovojnicu pri ispružanju prsta. Za ispružiti prst, potrebno je da osoba snažno potisne otečeno područje u ovojnicu pri čemu nastaje pucketavi zvuk (škljocaj), sličan zvuku povlačenja obarača.

MSD medicinski priručnik za pacijente

TABLICA 55-1

Frakture

Fraktura je lom kosti, koji je obično praćen oštećenjem okolnog tkiva. Većina fraktura je posljedica ozljeda koje nastaju pri automobilskim nesrećama, u sportu ili pri padu. Fraktura nastaje kad je djelovanje sile na kost veće od čvrstoće kosti. Osim smjera, brzine i veličine sile na tip i opseg frakture, utječu i dob, elastičnost i vrsta kosti. Kosti koje su oslabljene osteoporozom ili tumorom vrlo lako se lome.

U jednostavnoj (zatvorenoj) frakturi, slomljena kost ne prolazi kroz kožu. U složenoj (otvorenoj) frakturi, slomljena kost prolazi kroz kožu jer kost probija kožu ili koža postaje razderana ili zguljena. Otvorene frakture se češće inficiraju od zatvorenih fraktura.

Kompresijske frakture nastaju pritiskom jedne kosti na drugu ili pritiskom duž kosti. Kompresijske frakture često nastaju u starijih žena, čiji se kralješci oslabljeni osteoporozom, komprimiraju i slome. U višestrukim frakturama, direktno djelovanje sile uzrokuje nekoliko prijeloma, te nastaje nekoliko koštanih ulomaka. Ove frakture mogu veoma polako zarastati ako je prekinuta opskrba krvlju prema koštanim ulomcima. Avulzijske frakture su uzrokovane velikom mišićnom snagom kojom se otrgne dio kosti na koji je pričvršćena tetiva mišića. Ove frakture se najčešće događaju u ramenu i u koljenu, a moguće su i na potkoljenici i u stopalu. Patološke frakture događaju se na mjestima gdje tumor, najčešće zloćudni, raste unutar kostiju i time ih slabi. Fraktura u oslabljenim kostima se javlja nakon neznatne ozljede, ali i bez prethodne ozljede.

Simptomi i dijagnoza

Bol je često najizraženiji simptom. Može biti žestoka i obično se pojačava vremenom i pokretima. Doticanje područja oko prijeloma je također bolno. Na mjestu frakture obično se javlja oteklina i modrica. Ozlijeđeni ud može izgledati deformiran ovisno o tipu frakture. Funkcija ozlijeđenog uda više nije adekvatna, tako da je nemoguće pomicanje ruke, stajanje na nozi ili stisak šake. Krv može istjecati iz slomljene kosti, ponekad u velikim količinama, u okolno tkivo ili može istjecati iz rane nastale ozljedom. Obično se pomoću rendgenskog zračenja uočava fraktura. Ponekad su za jasniji prikaz ozlijeđenog područja potrebni CT i MR. Rendgenskim zračenjem se uočavaju promjene koje nastaju tijekom izlječenja.

Liječenje

Kost zarasta stvaranjem nove kosti na mjestu pukotine nastale prijelomom. Terapijski cilj je precizno namještanje krajeva prelomljenih kostiju i održavanje njihovog bliskog kontakta. Zarastanje prelomljenih kostiju traje oko 4 tjedna, mada je period zarastanja u starijih produžen. Kad kost zacijeli obično je čvrsta i potpuno funkcionalna.

Za neke frakture je dovoljna udlaga koja ograničava pokrete. Frakture ključne kosti (naročito u djece), lopatice, rebara te prstiju ruke i noge općenito tako zacjeljuju.

U drugim frakturama je potrebna potpuna imobilizacija. Imobilizacija se vrši pomoću udlaga, proteza, gipsanog zavoja, trakcije ili unutrašnjom (kirurškom) fiksacijom.

• Udlaga i proteza su čvrste naprave koje se postavljaju oko područja u kojem je slomljena kost. Npr., čvrsta, plastična proteza se može fiksirati na slomljeni prst.

• Gips je čvrst materijal, plastični ili sadreni, kojim se zavije područje oko slomljene kosti. Sloj mekšeg materijala se postavlja direktno na kožu čime se sprječava nastajanje kožnih ozljeda.

• Trakcijom se udovi postavljaju u ispruženi položaj i to pomoću povlačenja i utega. Danas se trakcija (istezanje) ne koristi često, premda je nekad bila osnovno liječenje slomljenog kuka.

• Pri unutarnjoj fiksaciji se metalna pločica ili šipka pričvršćuju na slomljene kosti. Unutarnja fiksacija je najbolja metoda za liječenje frakture kuka i za komplicirane frakture.

• Imobilizacija ruke ili noge dovodi do slabljenja mišića. Zato većina ljudi nakon frakture kostiju ruke ili noge treba fizikalnu terapiju. Terapija započinje nakon imobilizacije kosti i nastavlja se nakon skidanja udlage, proteze ili prestanka liječenja trakcijom. Za neke frakture, posebno za frakturu kuka, potpuni oporavak može trajati 68 tjedana, a nekad i duže.

Akutni burzitis nastaje iznenada. Upalno područje je bolno na dodir ili pri pokretanju. Koža iznad burzi koje su smještene površnije, kao one uz koljeno ili lakat, može postati crvena i otečena. Akutni burzitis uzrokovan infekcijom ili gihtom je naročito bolan, a zahvaćeno područje je crveno i toplo na dodir.

Kronični burzitis može biti posljedica prethodnih napadaja akutnog burzitisa ili rezultat ponavljajućih ozljeda. Konačno, zidovi burze zadebljaju i dolazi do nakupljanja nenormalnog materijala u obliku krutih kalcijevih naslaga (depozita). Oštećene burze su podložne infekciji nakon izlaganja neuobičajenim vježbama ili naprezanjima. Dugotrajna bol i oteklina mogu ograničiti pokrete, te dovesti do gubitka mišićne mase (atrofija) i snage. Napadaj kroničnog burzitisa traje od nekoliko dana do nekoliko tjedana i često se ponavlja.

Dijagnoza i liječenje

Liječnik posumnja na burzitis kada je područje oko burze bolno na dodir i kad su kretnje u određenom zglobu bolne. Ako je burza otečena, liječnik može iglom i štrcaljkom izvući uzorak tekućine iz burze i ispitati uzrok upale, kao što je npr. infekcija ili giht. Rendgensko zračenje obično ne doprinosi dijagnozi, osim u slučaju radiološki vidljivih tipičnih nakupina (depozita) kalcija.

Inficiranu burzu treba drenirati i dati odgovarajuće antibiotike. Neinfekcijski akutni burzitis zahtijeva mirovanje, privremenu imobilizaciju zahvaćenog zgloba i nesteroidne protuupalne lijekove, kao što su indometacin, ibuprofen ili naproksen. Ponekad su potrebni djelotvorniji analgetici. Drugi lijek izbora predstavlja kombinacija lokalnog anestetika i kortikosteroida koja se daje izravno u burzu. Injekcije je nekad potrebno davati više puta.

U slučajevima ozbiljnog burzitisa može nekoliko dana davati kortikosteroid oralno (na usta), npr. prednizon. Čim se bol smanji prelazi se na izvođenje određenih vježbi, jer to može pomoći da se poveća opseg kretnji u tom zglobu.

Kronični burzitis se tretira na sličan način, premda su mirovanje i imobilizacija slabije učinkoviti. Rijetko se velike naslage (depoziti) kalcija u ramenu mogu isprati kroz široku iglu ili odstraniti kirurški. Onesposobljujući burzitis u ramenu može se olakšati s nekoliko injekcija kortikosteroida i uz intenzivnu fizikalnu terapiju za očuvanje zglobne funkcije. Vježbe mogu ojačati oslabljene mišiće i uspostaviti čitav opseg zglobnih kretnji. Burzitis se često javlja ako se ne otkloni uzrok, npr. giht, reumatoidni artritis ili kronično opterećenje.