Žučni kamenci

Žučni kamenci su zbirka kristala u žučnom mjehuru ili žučnim vodovima (žučni sustav). Kada su prisutni žučni kamenci u žučnom mjehuru, takvo se stanje zove kolelitijaza; kada su žučni kamenci u žučnim vodovima stanje se zove koledokolitijaza.

Žučni kamenci su češći u žena i u nekim ljudskim skupinama, kao što su rođeni Amerikanci. Rizični čimbenici za stvaranje žučnih kamenaca su starija dob, pretilost, zapadnjačka vrsta prehrane i genetska sklonost. U Sjedinjenim Državama žučne kamence ima 20% ljudi u dobi iznad 65 godina, ali većina nikada nema problema. Svake godine više od pola milijuna ljudi se podvrgava kirurškom uklanjanju žučnog mjehura―većina zbog toga što su im žučni kamenci stvarali probleme.

Glavni sastojak većine žučnih kamenaca je kolesterol, premda su neki napravljeni od kalcijevih soli. Žuč sadrži velike količine kolesterola koji obično ostane tekuć. Međutim, kada žuč postane prezasićena kolesterolom, on može postati netopljiv i istaloži se iz žuči.

Većina se žučnih kamenaca stvara u žučnom mjehuru. Većina žučnih kamenaca u žučnim vodovima dolazi u njih iz žučnog mjehura. Kamenci mogu nastati u žučnom vodu kada se žuč vraća u njega jer je nenormalno sužen ili nakon što se žučni mjehur ukloni.

Žučni kamenci u žučnim vodovima mogu uzrokovati tešku ili po život opasnu infekciju žučnih vodova (kolangitis), gušterače (pankreatitis) ili jetre. Kada je sustav žučnih vodova začepljen, bakterije mogu rasti i brzo dovesti do infekcije u vodovima. Bakterije se mogu širiti u krvotok i uzrokovati infekcije drugdje po tijelu.

Simptomi

Većina žučnih kamenaca ne uzrokuje dulje vremena bilo kakve simptome, ako ih uopće uzrokuju, naročito ako ostanu u žučnom mjehuru. Međutim, rijetko veliki žučni kamenci mogu postupno izjedati stijenku žučnog mjehura i ući u tanko ili debelo crijevo, gdje mogu uzrokovati začepljenje crijeva nazvano ileus izazvan žučnim kamencem. Obično žučni kamenci prođu iz žučnog mjehura u žučne vodove. Mogu proći kroz te vodove u tanko crijevo bez incidenta ili mogu ostati u vodovima a da ne smetaju tok žuči ili dovedu do simptoma.

Kada žučni kamenci djelomično ili potpuno začepe žučni vod, osoba dobije napade boli. Bol dolazi i prolazi―to je tip boli koji se zove kolika. Tipično je da ta bol raste polako do jedne razine i tada postupno opada. Bol može biti oštra i isprekidana u trajanju do nekoliko sati. Smještaj boli je različit. Najčešće je bol u desnom gornjem dijelu trbuha koji može biti i bolno osjetljiv. Bol se može širiti u desni pazuh. Osoba često ima mučninu i povraća; ako se sa začepljenjem voda razvije infekcija, osoba ima povišenu temperaturu, tresavicu i žuticu. Obično je začepljenje privremeno i nije komplicirano infekcijom. Bol uzrokovana suženjem voda ne može se razlikovati od boli zbog suženja žučnog mjehura.

Trajno začepljenje koje zatvori cistični vod uzrokuje upalu u žučnom mjehuru (stanje zvano akutni kolecistitis). Žučni kamenci koji začepe pankreatički vod uzrokuju upalu gušterače (pankreatitis), a isto tako i bol, žuticu i moguću infekciju. Katkada se isprekidana bol vraća nakon što se uklonilo žučni mjehur; takvu bol mogu uzrokovati žučni kamenci u zajedničkom žučnom vodu.

Često se pogrešno smatra da su žučni kamenci odgovorni za simptome loše probave i nepodnošljivost masne hrane. Osoba koja podriguje, napuhnuta je, ima osjećaj punoće i mučninu može isto tako imati peptički vrijed (ulkus) ili lošu probavu kao što može imati žučne kamence. Bol u desnom gornjem dijelu trbuha koja se pojavljuje nakon jedenja masne hrane može biti posljedica žučnih kamenaca. Loša probava nakon jela je česta i samo rijetko ukazuje na žučne kamence.

Dijagnoza

Ultrazvuk je najbolja metoda dijagnosticiranja žučnih kamenaca u žučnom mjehuru. Kolecistografija je također učinkovita. Pri kolecistografiji, rendgenogram pokazuje put radiokontrastne tvari nakon što se proguta, apsorbira u tankom crijevu, izluči u žuč i pohrani u žučnom mjehuru. Ako žučni mjehur ne funkcionira, kontrastna tvar se neće prikazati u žučnom mjehuru. Ako je žučni mjehur u funkciji, na rendgenogramu s kontrastnom tvari vidi se obris žučnog kamenca. Zajedničkom uporabom ultrazvuka i kolecistografije liječnik može prepoznati žučne kamence u žučnom mjehuru u 98% slučajeva. Međutim, te pretrage mogu dati lažnopozitivne rezultate u nekih ljudi koji nemaju žučne kamence.

Kada osoba ima bol u trbuhu, žuticu, tresavicu i povišenu temperaturu, velika je vjerojatnost da ima žučne kamence u žučnom vodu. Rezultati pretraga krvi obično pokazuju sliku nenormalne funkcije jetre što upućuje na začepljenje voda. Nekoliko pretraga može dati dodatne podatke potrebne da se postavi točna dijagnoza. Te pretrage uključuju ultrazvuk, kompjutoriziranu tomografiju (CT) i različite rendgenske tehnike koje rabe radiokontrastnu tvar da prikaže obris žučnih vodova. Ultrazvuk i CT mogu pokazati je li žučni vod proširen, ali vodovi mogu biti začepljeni a da nisu prošireni. Rendgenske tehnike pomažu u otkrivanju začepljenja i, ako postoji, je li uzrokovano žučnim kamencem.

Koja će se dijagnostička rendgenska tehnika upotrijebiti ovisi o situaciji. Ako je dijagnoza prilično sigurna, mnogi liječnici rade neku od rendgenskih tehnika prije nego se odluče za operaciju. Ako je dijagnoza nesigurna, treba najprije napraviti ultrazvuk.

Liječenje

Većina ljudi koji imaju “tihe” kamence u žučnom mjehuru (to znači bez simptoma) ne trebaju liječenje. Ljudi s isprekidanom boli mogu izbjegavati ili smanjiti uzimanje masne hrane. Takvo ponašanje može im pomoći u sprječavanju ili smanjivanju broja bolnih epizoda.

Žučni kamenci u žučnom mjehuru

Ako žučni kamenci u žučnom mjehuru uzrokuju napadaje boli koji se vraćaju unatoč promjene u prehrani, liječnik može preporučiti uklanjanje žučnog mjehura (kolecistektomija). Uklanjanje žučnog mjehura ne uzrokuje prehrambeni manjak i nakon operacije ne treba provoditi nikakva prehrambena ograničenja. Oko 1 do 5 osoba na svakih 1000 koji se podvrgnu operaciji, umire. Tijekom kolecistektomije liječnik može istražiti postoje li kamenci u žučnim vodovima.

Laparoskopska kolecistektomija je uvedena 1990. godine i u jednom začuđujuće kratkom vremenu napravila je revoluciju u kirurškoj praksi. Danas se oko 90% kolecistektomija radi laparoskopski. Kod laparoskopske kolecistektomije se žučni mjehur uklanja preko cjevčica koje se stavljaju kroz male rezove u trbušnoj stijenci. Čitav postupak se izvodi uz pomoć kamere (laparoskop) koja se također smješta u trbuh kroz rezove. Laparoskopska kolecistektomija je smanjila poslijeoperacijsku nelagodu, skratila boravak u bolnici i smanjila bolovanje.

Druge metode uklanjanja žučnih kamenaca uvedene tijekom prošlog desetljeća su otapanje s metiltertbutil eterom ili mrvljenje zvučnim šoknim valovima (litotripsija). Jedno još ranije liječenje je otapanje kamenaca s dugotrajnom terapijom žučnom kiselinom (kenodiol i ursodeoksikolična kiselina).

Žučni kamenci u žučnim vodovima

Žučni kamenci u žučnim vodovima mogu uzrokovati ozbiljne probleme: njih treba ukloniti ili trbušnom operacijom ili postupkom koji se zove endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija (ERCP). Prilikom ERCPa se endoskopom (savitljiva cijev za promatranje s kirurškim priključcima) prolazi kroz usta niz jednjak, kroz želudac i u tanko crijevo. Radiokontrastna tvar se uvuče u žučni vod preko cijevi u Oddijevu sfinkteru. U postupku koji se zove sfinkterotomija, mišićni sfinkter se otvori dovoljno široko da omogući kamencima koji su začepili žučni vod da prođu u tanko crijevo. ERCP i sfinkterotomija su učinkoviti u 90% slučajeva. Umire manje od 4 osobe na 1.000, a 3 do 7 na 100 dobije komplikacije, što te postupke čini sigurnijima od operacija preko trbuha. Neposredne komplikacije su krvarenje, upala gušterače (pankreatitis) i proboj ili upala žučnih vodova. U 2% do 6% ljudi, vodovi se ponovno stisnu i žučni kamenci opet pojave. Žučni kamenci smješteni samo u žučnom mjehuru ne mogu se ukloniti ERCPom.

Obično je sam ERCP najbolji za starije ljude koji u žučnim vodovima imaju žučne kamence i kojima je žučni mjehur već uklonjen. Za te ljude, postotak uspješnosti usporediv je s onim kod trbušne operacije. U većine starijih ljudi, koji nisu nikada imali problema sa žučnim mjehurom, njegovo uklanjanje je nepotrebno, jer samo oko 5% starijih ljudi ima ponavljane simptome žučnih kamenaca u žučnim vodovima.

Ljudi ispod 60 godina starosti s napadajima izazvanima uslijed problema sa žučnim vodom ili žučnim mjehurom obično si daju ukloniti žučni mjehur nakon što su napravili ERCP i sfinkterotomiju. Inače će u kasnijim godinama imati veći rizik od razvoja akutnih problema sa žučnim mjehurom. Većina se kamenaca uklanja iz žučnog voda tijekom postupka ERCPa. Ako žučni kamenci ostaju u vodu, oni će često proći naknadno kroz trajnu sfinkterotomiju. Svaki preostali žučni kamenac može se tada ukloniti endoskopski prije nego se izvuče dren stavljen u žučni vod prilikom operacije.