Upala mokraćnog mjehura (cistitis)

Cistitis je upala mokraćnog mjehura.

Infekcije mokraćnog mjehura su česte u žena, osobito tijekom reproduktivnih godina. Neke žene opetovano razvijaju upale mokraćnog mjehura.

Bakterije iz rodnice mogu putovati u mokraćnu cijev i u mjehur. Žene često dobivaju upalu mjehura nakon spolnih odnosa, vjerojatno stoga, što je tijekom odnosa ozlijeđena mokraćna cijev. Ponavljane infekcije mjehura u žena rijetko su uzrokovane abnormalnom povezanošću između mjehura i rodnice (vezikovaginalnom fistulom) koja može uzrokovati samo te simptome, bez ikojih drugih.

Infekcije mokraćnog mjehura u muškaraca su rjeđe i obično započinju s infekcijom mokraćne cijevi koja se širi u prostatu a zatim u mjehur. S druge strane, infekciju mokraćnog mjehura može izazvati i uvođenje katetera ili drugog instrumenta tijekom kirurškog zahvata. Najčešći uzrok ponavljanih infekcija mokraćnog mjehura u muškaraca je trajna bakterijska infekcija prostate. Premda antibiotici brzo uništavaju bakterije u mokraći koja se nalazi u mjehuru, većina tih lijekova ne može prodrijeti dobro u unutrašnjost prostate te svladati infekciju na tom mjestu. Posljedica je toga da nakon prestanka antibiotskog liječenja, bakterije koje zaostaju u prostati ponovno inficiraju mokraćni mjehur.

Rijetko se razvija nenormalna povezanost između crijeva i mokraćnog mjehura (vezikoenterična fistula), koja omogućuje bakterijama koje stvaraju plin, ulazak u mokraćni mjehur. Ovakve infekcije mogu stvoriti mjehuriće zraka u mokraći (pneumaturija).

Simptomi

Infekcije mokraćnog mjehura obično izazivaju čestu, neodoljivu potrebu za mokrenjem i pečenje ili bol tijekom mokrenja. Bol se obično osjeća iznad stidne kosti i često također u križima. Još jedan simptom je često mokrenje tijekom noći. Mokraća je često zamućena i sadrži vidljivu krv u oko 30% ljudi. Ponekad, simptomi nestaju bez liječenja. Ponekad, infekcija mokraćnog mjehura ne izaziva simptome pa se otkrije slučajno prilikom pregleda mokraće (sedimenta) iz nekog drugog razloga. Infekcije mokraćnog mjehura bez simptoma su osobito česte u starijih ljudi, u kojih se kao ishod može razviti i inkontinencija (nemogućnost zadržavanja) mokraće.

Osoba čija živčana podraženost mjehura nije odgovarajuća (neurogeni mjehur) ili osoba koja ima trajni kateter u mokraćnom mjehuru može imati infekciju mokraćnog mjehura bez simptoma sve dok se ne razvije infekcija bubrega ili vrućica neobjašnjenog uzroka.

Dijagnoza

Liječnik može dijagnosticirati infekciju mokraćnog mjehura na osnovi njezinih tipičnih simptoma. Za analizu mokraće se uzima srednji mlaz, kako mokraća ne bi bila onečišćena bakterijama iz rodnice ili s vrška penisa. Osoba mokri u sanitarni čvor, zatim prestane, te nastavi mokriti u sterilnu posudicu. Mokraća se pregledava mikroskopom kako bi se vidjelo sadrži li crvene ili bijele krvne stanice ili druge tvari. Bakterije se prebrojavaju a uzorak se uzgaja kako bi se utvrdila vrsta bakterije. Ako osoba ima infekciju, obično je jedna vrsta bakterija prisutna u vrlo velikom broju.

U muškaraca, srednji mlaz mokraće obično je dovoljan za postavljanje dijagnoze. U žena su ovi uzorci ponekad onečišćeni bakterijama iz rodnice. Kako bi se izbjeglo onečišćenje mokraće, liječnik često mora uzeti uzorak mokraće neposredno iz mokraćnog mjehura, pomoć katetera.

Vrlo je važno pronaći uzrok infekcija koje se često ponavljaju. Liječnici mogu učiniti i rendgenske pretrage s primjenom kontrasta pri čemu se kontrastno sredstvo uštrca bolesniku u venu, a zatim rendgenski prati njegovo izlučivanje u mokraću putem bubrega. Rendgenske slike daju uvid u bubrege, mokraćovode i mokraćni mjehur. Cistouretrografija, kod koje se kontrastno sredstvo uvodi u mokraćni mjehur te se rendgenski snima njezin izlazak, je dobar način pronalaženja mogućeg vraćanja mokraće iz mjehura u mokraćovode, osobito u djece a može otkriti i svako suženje mokraćne cijevi. Retrogradni urogram, kod kojeg se kontrastno sredstvo uvodi ravno u mokraćnu cijev, koristan je za pronalaženje suženja, izbočenja ili nenormalnih povezanosti (fistula) mokraćne cijevi i kod žena i kod muškaraca. Gledanje neposredno u mjehur uz pomoć instrumenta (cistoskopija) može pomoći pri postavljanju dijagnoze u slučajevima kada se infekcija mjehura ne popravlja unatoč liječenju.

Liječenje

Liječenje obično nije potrebno kod starijih osoba i infekcija bez simptoma.

Prvi postupak je pijenje obilja tekućine, što često dovodi do izlječenja blage infekcije mokraćnog mjehura. Ispiranje mokraće izbacuje mnoge bakterije iz tijela; tjelesne prirodne obrambene snage odstranjuju preostale uzročnike infekcije.

Prije propisivanja antibiotika, liječnik utvrđuje ima li osoba kakvo stanje koje bi još više moglo pogoršati infekciju mokraćnog mjehura, kao što je poremećaj građe ili živčane opskrbe, šećerna bolest ili oslabljen imunološki sustav koji smanjuje sposobnost osobe da se bori s infekcijom. Takva stanja mogu se agresivnije liječiti, osobito stoga, što će se infekcija vjerojatno vratiti čim osoba prestane uzimati antibiotike.

Uzimanje antibiotika na usta tijekom 3 dana ili čak pojedinačna doza obično su učinkoviti ako infekcija nije dovela do nikakvih komplikacija. U slučaju tvrdokornije infekcije, antibiotici se obično uzimaju 7 do 10 dana.

Male doze antibiotika mogu se uzimati neprekidno u cilju sprječavanja (prevencija, profilaksa) infekcije u ljudi koji imaju više od dvije infekcije mokraćnog mjehura godišnje. Godišnja cijena takve terapije iznosi samo jednu četvrtinu cijene liječenja tri ili četiri infekcije na godinu. Zbog tih razloga antibiotici se mogu uzimati svakodnevno, tri puta tjedno, ili neposredno nakon spolnog odnosa.

Za ublažavanje simptoma koriste se različiti lijekovi, osobito kod čestih i jakih poriva na mokrenje te bolnog mokrenja. Određeni lijekovi, poput atropina, mogu opustiti spazme (stiskanje) mišića. Drugi lijekovi, poput fenazopiridina, smanjuju bol i smiruju upalu u tkivima. Često se simptomi mogu ublažiti ako se mokraću učini alkalnijom (lužnatijom), što se radi pijenjem sode bikarbone otopljene u vodi.

Kirurški zahvat može biti potreban radi otklanjanja fizičke zapreke toku mokraće (opstruktivna uropatija) ili za ispravljanje poremećaja građe, koji povećavaju vjerojatnost infekcije, kao što je to “spuštanje” maternice ili mokraćnog mjehura. Ispuštanje mokraće iz začepljenog područja kroz kateter pomaže pri kontroli infekcije. Obično se prije kirurškog zahvata daje antibiotik kako bi se smanjila opasnost od proširenja infekcije po cijelom tijelu.