Kortikalna nekroza

Kortikalna nekroza je rijedak oblik smrti čitavog, ili dijela tkiva bubrega koje sačinjava njegov vanjski sloj (koru, ali ne zahvaća unutarnji dio bubrega (srž).

Kortikalna nekroza može se razviti u svakoj životnoj dobi. Oko 10% slučajeva zbiva su u dojenačkoj dobi i djetinjstvu. Više od polovice novorođenčadi s ovom bolešću rođeno je porodom koji je bio kompliciran prijevremenim odvajanjem posteljice (abrupcijom posteljice); slijedeći najčešći uzrok je bakterijska infekcija u krvi (bakterijska sepsa). U djece kortikalna nekroza može nastati nakon infekcije, dehidracije, šoka ili hemolitičnouremičnog sindroma. U odraslih, bakterijska sepsa uzrokuje trećinu slučajeva kortikalne nekroze. Oko 50% opisanih slučajeva zbiva se u žena koje imaju komplikacije u trudnoći, poput prijevremenog odljuštenja posteljice, nenormalnog smještaja posteljice (placenta previja, predležeća posteljica), krvarenja iz maternice, infekcije neposredno po porodu (babinja groznica), začepljenja arterije (embolija) plodovom vodom, smrt fetusa (ploda) unutar maternice i preeklampsiju (visok krvni tlak uz bjelančevine u mokraći i zadržavanje tekućine tijekom trudnoće).

Drugi uzroci su odbacivanje presađenog bubrega, opekline, upala gušterače (pankreatitis), ozljeda, ugriz zmije i trovanje―primjerice fosforom ili arsenom.

Simptomi

Kortikalna nekroza može nalikovati drugim oblicima zatajenja bubrega. Međutim, liječnici posumnjaju na kortikalnu nekrozu kad god se iznenada i izrazito smanji stvaranje mokraće a bez znakova začepljenja mokraćovoda ili mjehura u osobe koja ima stanje koje može dovesti do kortikalne nekroze. Učestalo se javlja i vrućica. Česti su i blaže povišen ili čak snižen krvni tlak.

Mala količina mokraće koja se stvara sadrži bjelančevine, brojne crvene krvne stanice i cilindre (nakupine crvenih i bijelih krvnih stanica i drugih stanica). U ranim stadijima bolesti razina nekih enzima mjerenih u uzorku krvi je nenormalno visoka.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se obično može postaviti pomoću ultrazvuka ili kompjutorizirane tomografije (CT). Mogu se napraviti biopsija bubrega ili arteriografija, ali u većini slučajeva nisu potrebni. Nakupine kalcija koje se vide na rendgenskim slikama ukazuju na kortikalnu nekrozu bubrega ali se razvijaju kasno tijekom bolesti kao rezultat cijeljenja i nalaze se u samo 25% do 50% ljudi.

Liječenje je često komplicirano jer se mora liječiti osnovna bolest. Zatajenje bubrega zahtijeva dijalizu. Ponekad se ljudima bubrežna funkcija vrati u dovoljnoj mjeri da nakon nekoliko mjeseci mogu prestati s dijalizom. U oko 20% do 40% slučajeva bubrežna se funkcija djelomice obnovi. Za većinu, transplantacija bubrega ili doživotna dijaliza predstavljaju jedino rješenje.