Sindrom kroničnog umora

Sindrom kroničnog umora se definira kao dugotrajna, teška, onesposobljavajuća malaksalost bez mišićne slabosti. Uzročnih otklona koji bi mogli objasniti ovo stanje nema. Depresija, anksioznost i slične psihološke dijagnoze su tipično izočne. Liječenje se sastoji iz odmora i psihološke podrške, koja nerijetko uključuje antidepresive.

Definicija sindroma kroničnog umora (SKU; fatigatio chronica) ima više varijanti, uz nemalu raznolikost među pacijentima koji zadovoljavaju navedene kriterije. Prevalenciju se ne može točno utvrditi, drži se da se kreće u rasponu od 7 do 38/100.000 ljudi. Učestalost je tako varijabilna zbog razlika u dijagnostici, u odnosu liječnik–pacijent, u socijalnoj prihvatljivosti, u riziku izlaganja jednom zaraznom ili toksičnom agensu, ili u definiciji i traženju takvih pacijenata. SKU je nešto češći u žena. Na temelju istraživanja u ordinacijama najviša je prevalencija među bijelcima, dok populacijska ispitivanja ukazuju na višu prevalenciju među crncima, Hispanoamerikancima i Indijancima.

Etiologija i patofiziologija

Etiologija je kontroverzna, a uzrok nepoznat. Psihološki čimbenici mogu biti odgovorni za jedan, nepoznat dio slučajeva, no SKU se razlikuje od tipične depresije, anksioznosti i drugih psiholoških poremećaja. Predlagala se i kronična virusna infekcija jer mnogi pacijenti vežu početak tegoba uz stanje slično gripi ili mononukleozi. Držalo se da bi uzročnik mogao biti Epstein–Barrov virus, ali se imunološki markeri ekspozicije nisu pokazali ni osjetljivi niti specifični. U druge moguće, ali nedokazane uzročnike idu i enterovirusi, humani herpesvirus 6 i HTL virus. Spominjale su se i alergijske reakcije; oko 65% takvih pacijenata navodi prethodne alergije, a stopa kutane reaktivnosti na inhalacijske ili nutritivne podražaje je 25–50% više nego u općoj populaciji.

Opisani su i razni imunološki otkloni, poput niskih razina IgG, smanjene proliferacije limfocita, niskog IF–γ odgovora na mitogene te oslabljene citotoksičnosti NK limfocita. U nekih je pacijenata nađen abnormalni IgG uz cirkulirajuća protutijela i imune komplekse. Ispitivan je i niz drugih imunoloških abnormalnosti, ali ni jedna nije pokazala dovoljnu osjetljivost ni specifičnost u definiranju SKU. Osim toga, nije utvrđen ni jedan konzistentan i reproducibilan oblik imunološkog otklona.

Od drugih predloženih mehanizama spomena su vrijedne neuroendokrine promjene, abnormalne razine pojedinih neurotransmitora, neprimjerena cerebralna cirkulacija i povišene razine ACE.

Podaci ukazuju na povećan rizik SKU među rođacima takvih pacijenata, što bi moglo govoriti za genetsku ili mikrosocijalnu podlogu.

Klinička slika i dijagnoza

Početak je obično nagao i mnogi bolesnici navode stanje slično virusnoj infekciji s otokom limfnih čvorova, malaksalošću, vrućicom i simptomima gornjih dišnih putova. Vodeći je simptom izrazita klonulost (mahom 6 mjeseci) koja ometa svakodnevne aktivnosti (vidi TBL. 334–1 za druge simptome).

U pravilu nema elemenata mišićne slabosti, artritisa, neuropatije ili organomegalije. Neke definicije ipak zahtijevaju nazočnost supfebrilnosti, neeksudacijskog faringitisa, odnosno palpabilnih ili osjetljivih limfnih čvorova.

TABLICA 334-1

DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA SINDROM KRONIČNOG UMORA

Neobjašnjiva, dugotrajna ili rekurentna kronična klonulost koja je nastupila nedavno ili ima jasan početak, a koja nije posljedica aktualnog napora, koju odmor bitno ne popravlja i koja znatno ograničava radne, socijalne, odgojne ili osobne aktivnosti

Bar 4 od navedenih smetnji kroz 6 mjeseci*:

Slabljenje kratkoročne memorije (iz anamneze) koja znatno smanjuje radne, socijalne, odgojne ili osobne aktivnosti

Grlobolja

Supfebrilnost

Osjetljivi, uvećani, bolni vratni ili pazušni limfonodi

Bolovi u mišićima

Bolovi u trbuhu

Bol u više zglobova bez otoka i osjetljivosti (artralgija)

Glavobolje nove po tipu, lokalizaciji ili intenzitetu

Neosvježavajući san

Malaksalost po naporu trajanja >24 h

Kognitivne smetnje (posebno uz koncentraciju i san)

*Ne smiju prethoditi SKU–u.

Podaci CDC, NIH i International Chronic Fatigue Study Group.

Kako je uzrok nepoznat, dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkih kriterija (TBL. 334–1). Dodatna se obrada usmjerava na isključivanje kurabilnih uzroka. Razložno je odrediti krvnu sliku, sedimentaciju eritrocita, elektrolite i TSH. Ponekad se dodaje i RTG prsišta uz pretrage na ANA, RF, hepatitis i HIV. Druga virusna protutijela i ostale, skupe analize vjerojatno neće pripomoći dijagnozi niti otkrivanju skrovitog uzroka. Očita depresija ili izrazita tjeskoba isključuju dijagnozu SKU.

Liječenje

Obično se propisuju nesedativni antidepresivi, premda im vrijednost nije utvrđena. Antivirusne terapije aciklovirom ili amantadinom se nisu pokazale djelotvornima. Pokusi imunoloških intervencija, poput visokih doza imunoglobulina, dijalizabilnih ekstrakta leukocita, amfigena, interferona, izoprinozina ili kortikosteroida ostali su nedorečeni i uglavnom razočaravajući. Često se koriste dijetalni dodaci i visokodozirani vitamini, ali njihova vrijednost nije dokazana. Psihološke intervencije (npr. individualna ili grupna psihoterapija) nekima znadu pomoći. Ponekad su korisni i formalni, strukturirani programi fizičke rehabilitacije. Svakako treba izbjegavati trajno ili produženo mirovanje jer samo pogoršava dekondicioniranje i progresivnu nemoć.