Prehrambena potpora

Mnogi pothranjeni bolesnici trebaju prehrambenu potporu, čiji je cilj povećanje nemasne tjelesne mase. Hranjenje na usta može biti otežano u nekih bolesnika s anoreksijom ili poteškoćama pri jedenju ili apsorpciji. Ponekad su učinkovite bihevioralne mjere, uključujući ohrabrivanje pri jelu, zagrijavanje ili začinjavanje jela, nuđenje omiljenih jela ili jela jakog okusa, malih obroka, točan raspored obroka i pomoć pri hranjenju.

Ako su bihevioralne mjere neučinkovite, indicirana je prehrambena potpora—oralna, enteralna putem tubusa ili parenteralna. Prehrambena potpora ne mora biti indicirana u umirućih ili jako dementnih bolesnika.

Predviđanje prehrambenih potreba

Prehrambene se potrebe mogu predvidjeti pomoću izračuna ili se mogu neposredno izmjeriti kalorimetrijom. Obično se predviđaju potrebe za ukupnom potrošnjom energije (engl. total energy expenditure = TEE) i bjelančevinama. TEE se obično predviđa na osnovi bolesnikove težine, stupnja aktivnosti i stupnja metaboličkog stresa (metaboličkih potreba); raspon TEE iznosi od 25 kcal/kg/ dan u ljudi koji se malo kreću i nisu pod stresom do oko 40 kcal/kg/dan, u teško bolesnih ljudi. TEE je jednak potrošnji energije u mirovanju (engl. resting energy expenditure = REE, koja normalno iznosi oko 70% TEE– a), energiji potrošenoj metabolizmom hrane (10% TEE–a), plus potrošnji energije tijekom tjelesne aktivnosti (20% TEE–a). Pothranjenost može smanjiti REE i do 20%. Stanja koja povećavaju metabolički stres, poput teške bolesti, infekcije, upale, trauma ili kirurškog zahvata mogu povećati REE, ali rijetko za >50%.

REE se procjenjuje pomoću Harris–Benedictove jednadžbe, prikazane na dnu ove stranice.

TEE se također može procijeniti dodavanjem oko 10% (za ljude koji se malo kreću) do oko 40% (za ljude koji su teško bolesni) iznosu REE–a.

Procjenjuje se kako potrebe za bjelančevinama u zdravih ljudi iznose 0,8 g/kg/dan. Međutim, u bolesnika pod metaboličkim stresom ili sa zatajenjem bubrega te u staraca, potrebe mogu biti veće (vidi TBL. 3–1).

Ukupna potrošnja kalorija se može izmjeriti posrednom kalorimetrijom uz pomoć metaboličke izmjene (zatvorenog sustava potrošnje kisika kojim se potrošnja energije procjenjuje na osnovi ukupnog stvaranja CO₂). Za procjenu metaboličke izmjene potrebno je posebno znanje te nije uvijek dostupna. Za nadzor potrošnje kalorija može se rabiti i kalorimetrija.

Procjena odgovora na prehrambenu potporu

Za procjenu odgovora ne postoji zlatni standard. Od pomoći mogu biti pokazatelji nemasne tjelesne mase, poput indeksa tjelesne mase (BMI), analize sastava tijela i raspodjele masnog tkiva (vidi str. 12 i 58). Također se mogu rabiti ravnoteža dušika, odgovor na kožne antigene, mjerenje mišićne snage i posredna kalorimetrija.

Ravnoteža dušika, koja odražava ravnotežu između potreba za bjelančevinama i njihovog unosa, je razlika između unesenog i izlučenog dušika. Pozitivna ravnoteža (odnosno, unos veći od gubitka) ukazuje na odgovarajući unos. Točno mjerenje je nepraktično, no procjena pomaže u utvrđivanju odgovora na prehrambenu potporu. Procijenjeni gubitci dušika se sastoje od gubitaka dušika mokraćom (procijenjenog mjerenjem sadržaja dušika u pažljivo sakupljenoj 24–satnoj mokraći) uz gubitke stolicom (procijenjene na 1 g/dan ako ima stolice; zanemarivima ako stolice nije bilo) uz nevidljive i druge nemjerljive gubitke (procijenjene na 3 g).

Odgovor na kožne antigene, što je pokazatelj odgođene preosjetljivosti, se kod odgovora pothranjenih bolesnika na prehrambenu potporu često vraća na normalu. Međutim, na odgovor na kožne antigene mogu utjecati i drugi čimbenici.

Mišićna snaga posredno odražava povećanja nemasne tjelesne mase. Ona se može mjeriti kvantitativno, dinamometrijom snage stiska ruke, ili elektrofiziološki (tipično podraživanjem ulnarnog živca pomoću elektrode).

Pri procjeni odgovora pomaže i mjerenje bjelančevina u serumu, osobito onih kratkog života, poput prealbumina, retinol–vežućeg proteina i transferina (vidi str. 12).