Niacin
Izvedenice niacina (nikotinske kiseline) uključuju nikotinamid adenin dinukleotid (NAD, koenzim I) i nikotinamid adenin dinukleotid fosfat (NADP, koenzim II), koji su koenzimi u oksidacijsko–redukcijskim reakcijama. Oni su ključni za stanični metabolizam. Budući da se triptofan iz hrane može metabolizirati u niacin, hrana bogata triptofanom (npr. mliječni proizvodi) može nadoknaditi nedostatni unos niacina.
MANJAK NIACINA
Prehrambeni manjak niacina (koji uzrokuje pelagru) je u razvijenim zemljama rijedak. Klinička slika uključuje “tri D“: difuzni, pigmentirani osip (dermatitis); gastroenteritis (dijareja); i rasprostranjene neurološke deficite, uključujući spoznajno propadanje (demencija). Međutim, opstipacija je češća od proljeva. Dijagnoza se obično postavlja klinički, a nadopuna prehrane je obično uspješna.
Etiologija
Primarni manjak nastaje zbog izrazito nedostatnog unosa i niacina i triptofana, do čega obično dolazi u područjima gdje kukuruz čini značajni dio prehrane. Vezani niacin, koji se nalazi u kukuruzu, se ne apsorbira u probavnom sustavu ukoliko prethodno nije obrađen alkalnim tvarima, kao prilikom pripreme tortilja. Bjelančevine kukuruza također su siromašne triptofanom. Visoka incidencija pelagre u Indiji, među ljudima koji jedu proso s visokim sadržajem leucina, je doveo do pretpostavke da nedostatku može doprinijeti neravnoteža aminokiselina. Primarni manjak niacina obično prate nedostatci bjelančevina i nekolicine vitamina B.
Sekundarni manjak može biti uzrokovan proljevom, cirozom ili alkoholizmom. Pelagra se također može pojaviti tijekom dugotrajnog liječenja izonijazidom, kod karcinoidnog sindroma (triptofan se pretvara u 5–hidroksitriptofan) i kod Hartnupove bolesti.
Simptomi i znakovi
Pelagra se očituje promjenama na koži i sluznicama, simptomima sa strane SŽS–a i probavnog sustava. Uznapredovala pelagra može uzrokovati simetrični fotoosjetljivi osip, stomatitis, glositis, proljev i mentalne abnormalnosti. Simptomi se mogu pojaviti pojedinačno ili u kombinaciji.
Kožne promjene obuhvaćaju nekoliko oblika promjena, koje su obično obostrano simetrične. Raspodjela promjena—na mjestima pritiska ili na koži izloženoj suncu—je jače patognomonična od njihovog oblika. Promjene se mogu razviti na rukama, u obliku rukavica (pelagrična rukavica) ili na nogama i stopalima, u obliku čizama (pelagrična čizma). Sunčeva svjetlost uzrokuje Casalovu ogrlicu i leptiraste promjene na licu.
Promjene na sluznicama zahvaćaju ponajprije usnu šupljinu, ali mogu zahvatiti i rodnicu i mokraćnu cijev. Glositis i stomatitis su obilježja akutnog nedostatka. S napredovanjem nedostatka, jezik i sluznica usne šupljine postaju svijetlo crvene boje (što se naziva grimizni glositis), a slijedi pojava boli u usnoj šupljini, pojačano stvaranje sline i edem jezika. Mogu se razviti vrijedovi, osobito ispod jezika, na sluznici donje usnice i nasuprot kutnjacima.
Probavni simptomi u ranom stadiju nedostatka su pečenje u ždrijelu i jednjaku te nelagoda i napuhnutost trbuha. Opstipacija je česta. Kasnije se mogu pojaviti mučnina, povraćanje i proljev. Proljev je često krvav zbog hiperemije i ulceracije crijeva.
Simptomi SŽS–a su psihoza (obilježena poremećajem pamćenja, dezorijentacijom, smetenošću i konfabulacijom; pretežući simptom može biti uzbuđenje, depresija, manija, delirij ili paranoja), encefalopatija (obilježena poremećenom svijesti) i spoznajno propadanje (demencija).
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza se postavlja klinički i može biti jasna kad se istodobno pojave kožne promjene i promjene na sluznicama, proljev, delirij i demencija. Češće, očitovanja nisu tako očita. Razlikovanje promjena SŽS–a od onih kod manjka tiamina je teško. Pri postavljanju dijagnoze može pomoći prehrambena anamneza u kojoj nedostaje niacin i triptofan. Povoljan odgovor na liječenje niacinom obično potvrđuje dijagnozu. Ako su dostupne, laboratorijske pretrage mogu pomoći pri potvrđivanju dijagnoze, osobito kad je ona nejasna. Izlučivanje N′–metilnikotinamida (NMN) mokraćom je smanjeno; <0,8 mg/dan (<5,8 μmol/dan) ukazuje na manjak niacina.
Budući da su višestruki nedostatci česti, potrebna je uravnotežena prehrana, koja uključuje i druge B vitamine (osobito riboflavin i piridoksin). Za liječenje nedostatka se obično rabi nikotinamid, jer on, za razliku od nikotinske kiseline (najčešćeg oblika niacina) ne uzrokuje crvenjenje lica, svrbež, pečenje ili trnjenje. Nikotinamid u dozi od 40 do 250 mg/dan PO treba primjenjivati podijeljen u doze (tri do četiri puta dnevno). Ako oralno liječenje sprječava proljev ili nesuradljivost bolesnika, treba primijeniti 100 do 250 mg IM dva do tri puta na dan.
TOKSIČNOST NIACINA
Niacin (nikotinska kiselina) se u velikim količinama ponekad rabi za snižavanje razina LDL kolesterola i triglicerida i podizanje razina HDL kolesterola. Simptomi mogu obuhvaćati crvenjenje lica, i rijetko, hepatotoksičnost.
Pripravci niacina (ali ne nikotinamid) neposrednog ili odgođenog otpuštanja mogu popraviti razine lipida. Crvenjenje lica, koje je posredovano prostaglandinima, je češće uz pripravke s neposrednim otpuštanjem. Ono može biti izraženije nakon uzimanja alkohola, aerobne aktivnosti, izlaganja suncu i uzimanja začinjene hrane. Crvenjenje lica je slabije izraženo ako se niacin uzima nakon obroka ili acetilsalicilne kiseline (325 mg) uzete 30 do 45 minuta prije niacina. Mogućnost jakog crvenjenja se može smanjiti u početku uzimanjem niacina s neposrednim otpuštanjem u maloj dozi (npr. 50 mg tri puta dnevno) koja se vrlo polako povećava. Uz srednje doze (1000 mg/dan) se razine triglicerida smanjuju za 15 do 20%, a razine HDL kolesterola povećavaju za 15 do 30%. Sniženje LDL kolesterola je malo (<10%). Veće doze niacina (3000 mg/dan) smanjuju LDL kolesterol za 15 do 20%. Veće doze mogu biti povezane s žuticom, nelagodom u trbuhu, zamagljenim vidom, pogoršanjem hiperglikemije i izazivanjem od prije postojećeg gihta. Osobe s jetrenim poremećajima vjerojatno ne bi trebale uzimati visoke doze niacina.
Čini se da je hepatotoksičnost, koja je češća uz pripravke s odgođenim otpuštanjem povezana s dozom (npr. >3 g/dan). Neki stručnjaci preporučuju provjeravanje razina mokraćne kiseline, glukoze u krvi i transaminaza u plazmi svakih 6 do 8 tj., sve dok se doza niacina ne ustali.