Spolno sakaćenje žena

Spolno sakaćenje žena se provodi rutinski u dijelovima Afrike (obično sjeverne ili središnje Afrike), gdje je duboko ukorijenjeno kao dio nekih kultura. Smatra se kako je žene koje iskuse spolno zadovoljstvo nemoguće nadzirati, izbjegava ih se, te se ne mogu udati.

Prosječna dob djevojčica koje se sakati je 7 god., a sakaćenje se izvodi bez anestezije. Sakaćenje može biti ograničeno na djelomično odstranjenje klitorisa. Infibulacija, najekstremniji oblik predstavlja odstranjenje klitorisa i labija, čemu obično slijedi zašivanje preostalog tkiva osim otvora promjera 1 do 2 cm, za otjecanje menstruacije i mokraće. Noge se povezuju tjednima nakon toga. Tradicionalno se infibulirane žene otvaraju prve bračne noći.

Posljedice spolnog sakaćenja mogu uključivati operativno ili postoperativno krvarenje i infekciju (uključujući i tetanus). U infibuliranih žena su moguće opetovane mokraćne ili ginekološke infekcije i ožiljkavanje; jače su podložne AIDS–u, a porod može završiti smrtonosnim krvarenjem. Psihološke posljedice mogu biti teške.

Spolno sakaćenje žena se možda prorjeđuje zbog utjecaja vjerskih vođa koji su se izjasnili protiv takvog postupka te sve većeg protivljenja u nekim društvima.