Spavanje

Ponašanje vezano sa spavanjem je kulturološki uvjetovano a problemi se opisuju kao ponašanja koja se razlikuju od prihvaćenih običaja ili normi. U kulturama gdje djeca spavaju odvojeno od roditelja u istoj kući, poteškoće vezane uz spavanje su među najčešćima s kojima se suočavaju roditelji i djeca. Djeca općenito prihvaćaju dnevno–noćni raspored spavanja između 4 i 6 mj.; tegobe pri spavanju nakon ove dobi poprimaju brojne oblike, uključujući tegobe prilikom noćnog zaspavljivanja, atipičnog spavanja tijekom dana i ovisnosti o hranjenju ili nošenju. Ove tegobe su povezane s roditeljskim očekivanjima, djetetovim temperamentom i biološkim ritmovima te međudjelovanjima između roditelja i djece. U središtu spavanja dojenčeta su urođeni biološki obrasci, dok u prohodalog i starijeg djeteta važniji postaju emocionalni čimbenici i ustaljene navike. Osim toga, poremećaji spavanja postaju česti s 9 mj., te ponovno s oko 18 mj., kad češći postaju strah od odvajanja, sve veća sposobnost djeteta da se kreće samostalno i nadzire svoj okoliš, duga popodnevna spavanja, uzbuđujuće igre prije spavanja i noćne more.

Obrada

Anamneza: Anamneza se usmjerava na okoliš u kojem dijete spava, ustaljenost vremena u kojem odlazi na spavanje, postupke oko spavanja i očekivanja roditelja. Može biti koristan podroban opis uobičajenog djetetovog dana. Anamnezom bi se trebalo ispitati stresne čimbenike u djetetovom životu, poput poteškoća u školi, kao i izloženosti uznemirujućim televizijskim programima i napitcima koji sadrže kofein (npr. bezalkoholnim napitcima). Podaci o neustaljenom vremenu odlaska na spavanje, bučnom ili nesređenom okolišu ili čestim pokušajima djeteta da manipulira roditeljima pomoću spavanja ukazuje na potrebu za promjenom načina života. Izrazita frustracija roditelja ukazuje na napetost unutar obitelji ili na roditelje kojima je teško biti dosljedni i čvrsti.

Dnevnik spavanja vođen tijekom nekoliko noći može pomoći prilikom pronalaženja neuobičajenih obrazaca i poremećaja spavanja (npr. mjesečarenje, noćni strahovi—vidi str. 1842). Pažljivo ispitivanje starije djece i adolescenata o školi, prijateljima, strahovima, depresivnim simptomima i sveukupnom mentalnom stanju često otkriva izvor problema pri spavanju.

Tjelesni pregled i pretrage: Pregled i pretrage obično pružaju vrlo malo podataka.

Liječenje

Uloga kliničara je da pruži objašnjenja i mogućnosti roditeljima, koji moraju uvesti promjene kako bi dijete doveli u prihvatljivi raspored spavanja. Pristupi se mijenjaju ovisno o dobi i okolnostima. Djecu često smiruje povijanje, zvukovi iz okoliša i kretanje. Međutim, vječno zibanje djeteta dok ne zaspi onemogućava ga da nauči kako da zaspi samo od sebe, što je važan razvojni zadatak. U zamjenu za zibanje roditelj može mirno sjediti kraj kolijevke sve dok dijete napokon ne zaspi, te će dijete konačno naučiti da se utješi i zaspi i bez da ga se drži na rukama. Sva se djeca tijekom noći bude, no djeca koja su naučena zaspati sama od sebe će se obično i sama uspavati. Kada dijete ne može ponovno zaspati, roditelji ga trebaju obići kako bi se uvjerili da je sve u redu, no djetetu potom treba dozvoliti da se samo uspava.

U starije djece spavanje olakšava razdoblje “smirivanja”, s mirnim aktivnostima poput čitanja prije spavanja. Ustaljeno vrijeme odlaska na spavanje je važno, a ustaljeni ritual pomaže maloj djeci. Traženje djeteta koje zna govoriti da ispriča dnevne doživljaje često uklanja noćne more i buđenje. Poticanje tjelovježbe tijekom dana, izbjegavanje zastrašujućih televizijskih programa i filmova i izbjegavanjem toga da vrijeme odlaska u krevet postane objekt manipulacije također pomaže prilikom sprječavanja tegoba sa spavanjem. Stresna zbivanja (npr. selidba, bolest) mogu uzrokovati akutne tegobe sa spavanjem u starije djece; razuvjeravanje i ohrabrivanje su na koncu uvijek učinkoviti. Dozvoljavanje da dijete spava u krevetu roditelja u takvim okolnostima skoro uvijek produljiva problem, umjesto da ga riješi.