Probir

Krvne pretrage: Za otkrivanje manjka željeza, u dobi od 9 do 12 mj. kod djece rođene na termin, a u dobi od 5 do 6 mj. kod nedonoščadi, te jednom godišnje u adolescentica koje imaju mjesečnice, trebalo bi odrediti Hkt ili Hb. Pretraga na Hb S se može učiniti u dobi od 6 do 9 mj. (vidi str 1055) ako nije učinjena u sklopu novorođenačkog probira.

Preporuke za krvne pretrage na izlaganje olovu se razlikuju od države do države (u SAD–u, op. prev). Općenito, pretragu u djece koja su mogla biti izložena olovu (ona koja žive u kućama sagrađenim prije 1980–tih) treba učiniti u dobi između 9 mj. i 1 god. te je ponoviti s 24 mj. Ako kliničar nije siguran je li dijete u opasnosti, pretragu treba učiniti. Razine >10 μg/d (>0,48 μmol/L) su opasne jer mogu izazvati neurološka oštećenja (vidi str. 2668), premda neki stručnjaci dovode u pitanje ovu graničnu vrijednost, smatrajući kako bilo koja količina olova u organizmu može biti toksična.

Probir na kolesterol je indiciran u djece >2 god., koja su u opasnosti zbog obiteljske anamneze. Ako postoje drugi čimbenici rizika ili je obiteljska anamneza nesigurna, odluku o pretrazi donosi liječnik.

1. Prenatalni posjet se preporučuje visokorizičnim roditeljima, parovima koji su prvi put roditelji, te onima koji zahtjevaju sastanak. Prenatalna posjeta bi trebala uključiti unaprijed predviđene smjernice, relevantnu anamnezu, te raspravu o dobrobiti dojenja i planiranoj metodi prehrane prema preporuci AAPa "Prenatalni posjet" (1996.).

2. Svako dojenče treba imati novorođenačku procjenu izvršenu nakon poroda. Dojenje treba poticati, davati instrukcije i podupirati. Svako dojenče treba ponovno pregledati 4872 h poslije otpusta iz bolnice te zabilježiti njegovu težinu, procjeniti formalno dojenje, poticati na dojenje, davati instrukcije prema preporukama APPa "Dojenje i primjena ljudskog mlijeka" (1997.).

3. Za novorođenčad otpuštenu za manje od 48 sati nakon poroda prema preporukama AAPa "Dužina hospitalizacije zdravog novorođenčeta rođenog na termin" (1995).

4. Pitanja vezana za razvoj, psihosocijalna pitanja i kronična bolest kod djece i adolescenata mogu zahtijevati često savjetovanje i terapijske posjete odvojeno od preventivnih pregleda.

5. Ako dijete dođe prvi put u bilo kojem trenutku pedijatrijskog kalendara za kontrolu djece, ili ako bilo koja stavka nije obavljena na vrijeme, čim prije treba isplanirati novi raspored kontrolnih pedijatrijskih pregleda.

6. Ako pacijent ne surađuje, izvršite ponovni uvid u stanje unutar mjeseci.

7. Svu novorođenčad treba podvrgnuti probiru po uputi AAP skupine za sluh novorođenčadi i dojenčadi, "Nagluhost novorođenčadi i dojenčadi: Otkrivanje i intervencija" (1999.).

8. Anamneza i odgovarajući fizikalni pregled: ako se nešto sumnja, uraditi specifične objektivne testove za procjenu razvoja. Roditeljske vještine treba čuvati pri svakoj posjeti.

9. Pri svakom posjetu, ključan je kompletan fizikalni pregled, dok je dijete potpuno golo, a starije dijete razodjenuto te primjereno ogrnuto .

10. Ovo se može modificirati, ovisno o "ulazu" u raspored pregleda i individualnim potrebama.

11. Metabolički probir (npr. štitnjača, hemoglobinopatije, fenilketonurija [PKU], galaktozemija) treba uraditi prem važećim državnim zakonima.

12. Kalendar(i) prema Povjerenstvu za infektivne bolesti, tiska se svake godine u siječanjskom izdanju pedijatrijskog kalendara cijepljenja. Svaki posjet treba biti prilika za kompletiranje imunizacije djeteta.

13. Vidi AAP Pedijatrijski priručnik o prehrani (1998.) za raspravu o univerzalnim i selektivnim opcijama pretraživanja. Razmotrite ranije pretraživanje za visokorizičnu dojenčad (npr. prematurnu dojenčad i djecu niske porođajne težine). Vidi također "Preporuke za prevenciju i kontrolu manjka željeza u SADu, "MMWR. 1 8;47 (RR3):12 .

NAPOMENA: Specijalne kemijske, imunološke i endokrine pretrage obično se vrše prema specifičnim indikacijama. Testiranje drugih osim novorođenčeta (npr. na urođene greške metabolizma, bolest srpastih stanica, itd.) ostavljeno je na volju liječnika.

14. Sve adolescentice koje imaju menstruaciju trebalo bi pregledati jedanput godišnje.

15. Vršite pregled urina test trakom na leukocite jedanput godišnje seksualno aktivnih muških i ženskih adolescenata.

16. Za djecu kojoj prijeti trovanje olovom, konzultirajte preporuke AAPa "Skrining za eleviranu razinu krvi" (1998). Osim toga, skrining treba uraditi u suglasju s važećim državnim zakonom kad je primjenljiv.

17. Testiranje na TBC prema preporukama Povjerenstva za infektivne bolesti, tiskano u sadašnjem izdanju Crvene knjige: Preporuke povjerenstva za zarazne bolesti. Testiranje bi trebalo uraditi po prepoznavanju visokorizičnih faktora.

18. Probir na kolesterol visokorizičnih bolesnika prema preporuci AAPa "Kolesterol u djetinjstvu" (1998.). Ako obiteljska anamneza nije sigurna a postoje i drugi rizični faktori, probir treba vršiti prema nahođenju liječnika.

19. Sve seksualno aktivne pacijente treba pretražiti na spolne bolesti (SB).

20. Sve seksualno aktivne žene trebalo bi podvrgnuti pregledu zdjelice. Pregled zdjelice i rutinski Papa test trebao bi biti dio preventivnog zdravstvenog pregleda u dobi između 18 i 21 godinu.

21. Rasprava i savjetovanje trebali bi biti sastavni dio svakog kontrolnog posjeta pedijatru prema AAP Guidelines for Health Supervision 111 (1998.).

22. AAPov Program za prevenciju ozljeda (TlPP→*) odnosi se na djecu od rođenja do 12. godine, kako je opisano u Guide to Safety Counseling in Office Practice (1994).

23. Prevencija i tretman nasilja za sve pacijente prema preporuci AAPa "Uloga pedijatra u prevenciji mladenačkog nasilja u kliničkoj praksi i u zajednici" (1999).

24. Roditeljima i njegovateljima trebalo bi preporučiti da polože zdravo dojenče na leđa kada ga stavljaju spavati. Položaj na boku je razumna alternativa ali je rizik od SlDSa nešto veći. Konzultirajte preporuke AAPa "Položaj djeteta i sindrom iznenadne smrti dojenčeta ("Positioning and Sudden lnfant Death Syndrome (SlDS): Update" (1996).

25. Savjetovanje o prehrani za odgovarajuću dob trebalo bi biti sastavni dio svakog posjeta po AAPovom Priručniku o prehrani (1998.).

26. Nekoj djeci može biti potreban raniji stomatološki pregled. Kasnije preglede određuje stomatolog.

Preporuke navedene u ovom dokumentu ne indiciraju ekskluzivan tijek terapije ili standard zdravstevene njege. Varijacije, uzimajući u obzir individualne razlike, mogu biti opravdane.

Sl. 2662. Preporuke za prventivnu pedijatrijsku zdravstvenu skrb. Svako dijete i obitelj su jedinstveni, stoga su ove preporuke namijenjene skrbi o djeci koja imaju cjelovito roditeljstvo, nemaju nikakvih ipoljavanja važnih zdravstvenih tegoba te koja rastu i razvijaju se na zadovoljavajuæi naèin. Dodatni posjeti mogu postati potrebni ako okolnosti ukazuju na odstupanja od normale.

Sluh: (vidi i Pogl. 85 na str. 781) Roditelji mogu posumnjati na slabiji sluh ako njihovo dijete ne reagira na odgovarajući način na zvukove ili glasove ili ne razumije niti ne razvija sposobnost govora (vidi TBL. 266–5). Budući da oštećenje sluha utječe na razvoj govora, poremećaje sluha treba ispraviti što je prije moguće. Zbog toga bi kliničari trebali tražiti suradnju roditelja glede pretraga sluha tijekom svakog posjeta u ranom djetinjstvu, te biti spremni učiniti formalnu pretragu ili uputiti dijete audiologu kad god je djetetova sposobnost sluha upitna.

Audiometrija se može obaviti u okviru primarne zdravstvene zaštite; većinu drugih audioloških pretraga (elektrofiziološke pretrage, npr. otoakustičko emisijsko testiranje i slušni odgovori moždanog debla) treba izvršiti audiolog. Uobičajena audiometrija se može primijeniti u djece stare do oko 3 god.; mala djeca se također mogu testirati promatranjem njihovih odgovora na zvukove putem slušalica; uočavanjem njihovih pokušaja lokalizacije zvuka ili izvođenja jednostavnog zadatka.

Timpanometrija (vidi str. 787) se može izvoditi u djeteta bilo koje dobi i korisna je prilikom procjene funkcije srednjeg uha. Abnormalni timpanogrami često ukazuju na disfunkciju Eustahijeve tube ili tekućinu u srednjem uhu koja se ne može opaziti prilikom otoskopskog pregleda. Premda je pneumatska otoskopija korisna prilikom procjene stanja srednjeg uha, kombinacija sa timpanometrijom pruža više podataka, nego ijedna od ovih pretraga sama za sebe.

*Djecu koja ne savladaju ove minimalne standarde ponašanja ili čiji roditelji sumnjaju da postoji gubitak sluha u bilo kojoj dobi trebalo bi poslati na pretrage.

Ostale probirne pretrage: Kad se sumnja na tuberkulozu, svu djecu u zemljama u razvoju te djecu novih useljenika treba podvrgnuti tuberkulinskom testu. Spolno aktivni adolescenti trebaju svake godine uraditi pregled mokraće pomoću trake na leukocite; neki kliničari uz to određuju i klamidijsku infekciju u mokraći.