Pljuckanje i povraćanje
Dijete normalno pljucka male količine (obično <5 do 10 ml) tijekom ili ubrzo nakon hranjenja, osobito tijekom podrigivanja; uzrok može biti brzo hranjenje i gutanje zraka, premda se pljuckanje događa i bez ovih čimbenika. Ono može biti znak prejedanja. Povremeno povraćanje može biti normalno, ali trajno povraćanje, osobito ako je povezano sa sporim rastom puno češće obilježava ozbiljnu bolest. Uzroci uključuju tešku infekciju (npr. sepsu, meningitis), gastroezofagealni refluks, opstruktivne probavne bolesti poput stenoze pilorusa ili opstrukcije crijeva (npr. uslijed duodenalne stenoze ili volvulusa), neurološka stanja (npr. meningitis, tumor ili drugu promjenu koja zauzima prostor) i metaboličke bolesti (npr. adrenogenitalni sindrom, galaktosemija). U starije djece, povraćanje često nastaje uslijed akutnog gastroenteritisa ili apendicitisa.
Obrada
Anamneza: Anamneza se usmjerava na učestalost i procjenu količine povraćenog sadržaja, raspored hranjenja, čestoću stolice, izlučivanje mokraće i na bol u trbuhu.
Budući da povraćanje može biti posljedica mnogih bolesti, treba učiniti pažljivi pregled svih organskih sustava. Kombinacija povraćanja i proljeva ukazuje na akutni gastroenteritis. Vrućica ukazuje na infekciju. Povraćanje u mlazu ukazuje na stenozu pilorusa ili drugu opstrukciju. Žuti ili zeleni (sa žuči obojeni) povraćeni sadržaj ukazuje na opstrukciju distalno do papile Vateri. Povraćanje praćeno izraženim plačem i nepostojanje stolice, ili stolica nalik na žele od ribizla nastaju uslijed intususcepcije. Razdražljivost, gušenje i dišni znakovi poput stridora mogu biti znakovi gastroezofagealnog refluksa. Nenapredovanje u anamnezi ili neurološki znakovi ukazuju na poremećaj SŽS–a.
Tjelesni pregled: Pregled se usmjerava na opći izgled, znakove dehidracije (npr. suhu sluznicu, tahikardiju, letargiju), pokazatelje rasta, znakove razvojnog napredovanja i abdominalne nalaze. Masa u epigastriju ili “maslina” ukazuju na stenozu pilorusa. Napetost trbuha ili mase mogu predstavljati opstruktivne promjene ili tumore. Dijete koje ne pokazuje odgovarajuće razvojno napredovanje može imati bolest SŽS–a. Bolnost trbuha ukazuje na upalni proces.
Pretrage: Kod djeteta koje normalno napreduje i nema znakova bolesti nisu potrebne nikakve pretrage. Njih treba učiniti ako anamneza i pregled ukazuju na osnovni poremećaj te mogu obuhvaćati rendgen, CT, MRI za promjene ili tumore koji opstruiraju probavni sustav; rendgen gornjeg dijela probavnog sustava i određivanje pH kod refluksa; slikovnu pretragu mozga kod bolesti SŽS–a, kulture uzročnika kod infekcije; te specifične biokemijske pretrage krvi kod metaboličkih poremećaja.
Liječenje
Pljuckanje ne treba liječiti. Kad je uzrok prebrzo hranjenje, liječi se uporabom bočica s čvršćim dudama i manjim otvorima, u kombinaciji s češćim podrigivanjem.
Nespecifično liječenje povraćanja uključuje odgovarajuću hidraciju (vidi str. 2293); onima koji su voljni uzeti tekućine na usta može se dati često male količine tekućina koje sadrže elektrolite. Infuzije su rijetko potrebne. Antiemetici se ne daju dojenčadi i maloj djeci zbog bojazni od nepovoljnih učinaka. Specifično liječenje povraćanja je usmjereno na uzrok; kod gastroezofagealnog refluksa pomaže postavljanje tijela s glavicom na višoj razini od nogu, gušći obroci i ponekad lijekovi koji blokiraju kiselinu i potiču motilitet. Kod stenoze pilorusa i drugih opstruktivnih promjena potreban je kirurški zahvat.