Opstipacija
Roditelji su često zaokupljeni time kako i koliko često njihova djeca imaju stolicu, no u većini slučajeva opstipacija nema ozbiljnih posljedica i trebala bi biti zabrinjavajuća tek kad pražnjenje crijeva postane bolno i dovodi do daljnjeg zadržavanja stolice ili kad opstipacija izazove druge simptome.
U dojenčadi je pražnjenje crijeva tako različito da je opstipaciju ponekad teško definirati. Dijete koje obično prazni crijeva 4 puta/dan može, u drugom vremenskom razdoblju imati stolicu svaka 2 dana. Većina djece izbacuje veliku, tvrdu stolicu uz minimalan napor, dok druga plaču i tijekom izbacivanja mekane stolice. Općenito, znakovi napora (npr. napinjanje) ne znače opstipaciju; u djece se tek postupno razvijaju mišići koji pomažu prilikom pokretanja crijeva. U novorođenčadi, nesposobnost izbacivanja mekonija unutar 24 h, ukazuje na Hirschsprungovu bolest (vidi str. 2430). U dojenčadi bi nemogućnost izbacivanja stolice tijekom nekoliko dana, u kombinaciji s drugim simptomima i znakovima, poput povećanja opsega trbuha i znakova boli, trebala potaknuti sumnju na rijetke bolesti (npr. Hirschsprungovu bolest ili opstrukciju uslijed tumora).
U starije djece je opstipacija definirana izbacivanjem tvrde stolice što uzrokuje neugodu, a najčešće je uzrokovano nedovoljnom količinom vlakana u hrani. Stanje se može pogoršavati jer neugoda tijekom izbacivanja stolice dovodi do daljnjeg zadržavanja stolice.
U svakoj životnoj dobi, izbacivanje tvrde stolice može uzrokovati analne fisure. One uzrokuju jaku bol prilikom defekacije i povremeno izbacivanje male količine svijetlo crvene krvi. Dijagnoza vanjskih fisura se postavlja pregledom anusa; kod unutarnjih fisura nije potrebno utvrđivanje jer liječenjem opstipacije simptomi nestaju. Većina fisura zacijeli brzo, bez liječničkih postupaka, no zacjeljivanje se može olakšati uzimanjem povećane količine tekućine i omekšivača stolice.
Obrada
Anamneza: Anamneza se usmjerava na učestalost i konzistenciju stolice, na neugodu prilikom defekacije, nalaz krvi i prehranu, osobito na količinu vode i vlakana. Podaci o opstipaciji koji sežu od rođenja i ne odgovaraju na uobičajeno liječenje ukazuju na anatomski poremećaj, poput Hirschsprungove bolesti. Podaci o bolnoj defekaciji ukazuju na analnu fisuru. Podaci o oskudnom unosu tekućine ukazuju na prehrambene čimbenike.
Tjelesni pregled: Pregled se usmjerava na trbuh i anus. Napeti trbuh ili masa u njemu ukazuje na znakovitu poteškoću sa zadržavanjem stolice, opstrukciju ili, rijetko, tumor. Raspuklina ili razdor kože anusa potvrđuje dijagnozu analne fisure. Nalaz tvrde stolice na liječnikovom vršku prsta dokazuje kako se ne radi o Hirschsprungovoj bolesti.
Pretrage: Pretrage se izvode ako anamneza i pregled ukazuju na opstrukciju (kao kod Hirschsprunove bolesti) ili na tumor. Pretrage mogu uključivati rendgen, CT ili MRI za pronalaženje intraabdominalnih masa te rektalnu manometriju i biopsiju kod Hirschsprungove bolesti.
Liječenje
Najčešće je dovoljno povećanje količine tekućine i vlakana (punozrnate namirnice, voće ili dodaci) u hrani; privremeno smanjenje unosa mlijeka može biti učinkovito. Mala djeca koja su naviknuta na obavljanje nužde često se dosađuju i tipično ne provedu na toaletu dovoljno vremena da izbace stolicu kod opstipacije. Roditeljski savjet da sjede dulje i češće (npr. barem dvaput/dan po 10 min., nakon obroka) usađuje naviku koja djetetu daje priliku da defecira u potpunosti. Za olakšavanje toga procesa postoje omekšivači stolice i laksativi (npr. sena u količini od 5 do 10 ml jednom/dan za djecu <6 god. a dvaput dnevno za djecu >6 god.; Mg hidroksid u količini od 0,5 ml/kg jednom/dan za djecu <2 god., 5 ml triput dnevno ili 15 ml jednom/dan za djecu od 2 do 5 god., 5 do 10 ml triput dnevno ili 15 do 30 ml jednom/ dan za djecu od 5 do 12 god.), kao i blage klizme, koji su dostupni i bezopasni, premda njihova primjena može biti potrebna tijekom nekoliko mjeseci, prije nego što se u potpunosti povrati normalna defekacija. U jednom se režimu laksativi ili omekšivači primjenjuju tijekom 2 do 3 tj., a potom svaki drugi dan tijekom jednog mjeseca nakon početnog olakšanja a potom svakodnevno tijekom 1 do 2 tj., ako dođe do ponavljanja opstipacije.