Obavljanje nužde
Navikavanje na obavljanje nužde obuhvaća prepoznavanje spremnosti za to, i izvođenje različitih radnji; raspravu, razodijevanje, obavljanja nužde, ponovno odijevanje, povlačenje vode i pranje ruku. Većina djeca se mogu naučiti nadzoru nad crijevima između 2 i 3 godine a nadzoru nad mokrenjem između 3 i 4 godine. U dobi od 5 god. prosječno dijete može samo ići na nužnik. Inkontinencija mokraće (enureza) i stolice (enkopreza) u djeteta ≥4 god. objašnjena je na str. 2480.
Ključ uspješnog navikavanja je prepoznavanje stadija spremnosti na učenje (obično u dobi od 18 do 24 mj.): dijete može ostati suho nekoliko sati, pokazati zanimanje za sjedenje na noćnoj posudi i izražavati očite znakove spremnosti za mokrenje ili defeciranje, nakon ovoga želi biti presvučeno, pokazalo je sposobnost spremanja stvari na njihovo mjesto te može razumjeti i ispuniti jednostavne verbalne zapovijedi. Pristup navikavanju na obavljanje nužde mora biti dosljedan među svim odgajateljima.
Najčešći je pristup vremenska metoda. Kad dijete pokaže spremnost, roditelj biranim riječima mu objasni što će se dogoditi, tako da dijete može razumjeti i izraziti se. Dijete se postupno upoznaje s noćnom posudom te kratko, potpuno odjeveno sjedi na njoj; potom dijete vježba skinuti gaćice, sjediti na noćnoj posudi ≤5 ili 10 min. te se ponovno obući. Svrha vježbe se opetovano objašnjava i naglašava stavljanjem mokrih ili prljavih pelena u noćnu posudu. Kad se jednom postigne povezivanje noćne posude i obavljanja nužde, roditelji bi trebali pokušati predvidjeti djetetovu potrebu za nuždom i u takvim okolnostima mu pružiti pozitivnu podršku za uspjeh. Dijete se također ohrabruje da vježba uporabu noćne posude kad god osjeti potrebu za obavljanjem nužde. Dijete također treba naučiti o povlačenju vode i pranju ruku nakon svakog obavljanja nužde. Kod djeteta s nepredvidljivim ponašanjem ovakav plan je težak a vježbanje se mora odgoditi sve dok dijete samo ne može predvidjeti potrebu za nuždom. Ljutnja ili kažnjavanje za nezgode ili neobavljanja nužde su kontraproduktivni.
Dijete koje se opire sjedenju na noćnoj posudi trebalo bi pokušati ponovno nakon obroka. Ako se opiranje nastavi danima, najbolji je pristup odgađanje navikavanja za barem nekoliko tjedana. Jedna je mogućnost prilagođivanje ponašanja zbog nagrade uslijed uspješnog obavljanja nužde; jednom kad se navika uspostavi, nagrada se postupno ukida. Borbe se trebaju izbjegavati jer često uzrokuju nazadovanje bilo kojeg postignutog uspjeha i napinjanje odnosa roditelj–dijete. Djeca naviknuta na obavljanje nužde mogu također nazadovati tijekom bolesti, emocionalnog uzbuđenja ili kad osjećaju potrebu za naglašenijom pažnjom, kao kad dođe novi brat ili sestra. Odbijanje korištenja noćne posude može također predstavljati manipulaciju. U takvim okolnostima, roditeljima se savjetuje da ne vrše pritisak na dijete, da ponude poticaj i ako je moguće, pruže djetetu više nježnosti i pažnje u vrijeme kad se ono navikava na noćnu posudu.