Bronhopulmonalna displazija

Bronhopulmonalna displazija je kronično oštećenje pluća u nedonoščadi, izazvano nadoknadom O2 i dugotrajnom mehaničkom ventilacijom.

Smatra se da bronhopulmonalna displazija (BPD) postoji kad u nedonoščadi s 36 tj. gestacije, a koja nema drugih bolesti koje bi zahtijevale primjenu O2 (npr. pneumonija, prirođena srčana greška) postoji potreba za nadoknadom O2. BPD je posljedica visoke koncentracije udahnutog O2, a u pravilu se razvija u bolesnika na dugotrajnoj mehaničkoj ventilaciji. Incidencija se povećava sa stupnjem nedonošenosti; dodatni čimbenici rizika su intersticijski emfizem pluća, visok vršni inspiratorni tlak, povećani otpor u dišnim putovima i plućnoj arteriji te muški spol. Na BPD se posumnja kada se ventilirano dijete ne uspijeva odviknuti od oksigenoterapije, odvojiti od respiratora (mehanička ventilacija) ili oboje. Bolesnici razvijaju sve jaču hipoksemiju, hiperkapniju i potrebu za O2. RTG slika pluća u početku pokazuje difuzno zamućenje zbog nakupljanja eksudata; izgled potom postaje multicističan ili spužvast s izmjenjujućim područjima emfizema, ožiljkavanja i atelektaze. Alveolarni epitel se može odljuštiti a u aspiratu dušnika se mogu naći makrofagi, neutrofili i medijatori upale.

Prognoza i liječenje

Prognoza ovisi o izraženosti. Stopa smrtnosti djece koja u dobi od 36 tj. gestacije još ovise o mehaničkoj ventilaciji, u djetinjstvu iznosi 20–30%. Zastoj u rastu i razvojne neurološke poteškoće su u djece s BPD 3 do 4 puta češće. Nekoliko su godina ta djeca u povećanoj opasnosti od infekcija donjeg dijela dišnog sustava (osobito virusnih) te u slučaju da do plućne infekcije dođe, mogu brzo razviti respiratornu dekompenzaciju. U slučaju razvoja respiratorne infekcije ili distresa, ne treba oklijevati s hospitalizacijom.

Liječenje je potporno i uključuje nadomještanje prehrane, ograničenje unosa tekućine, diuretike i možda, inhalacijske bronhodilatatore. Respiratorne infekcije treba rano otkriti i agresivno liječiti. Odvikavanje od mehaničke ventilacije i nadoknade kisika treba postići što je moguće ranije.

Prehranom se treba postići unos od >120 kalorija/kg/dan; kalorijske su potrebe povećane zbog povećanog rada pri disanju te zacjeljivanja i rasta pluća.

Budući da može doći do kongestije i edema pluća, dnevni unos tekućine je često ograničen na oko 120 ml/kg/dan. Ponekad se primjenjuju diuretici: klorotiazid (10 do 20 mg/kg PO 2×/dan) plus spironolakton (1 do 3 mg/kg 1×/dan ili podijeljen u 2 doze). Furosemid (1 do 2 mg/kg IV ili IM ili 1 do 4 mg/kg PO svakih 12 do 24 h u novorođenčadi i svakih 8 h u starije djece) se može primjenjivati kraće vremensko razdoblje, dok dugotrajna primjena uzrokuje hiperkalciuriju s posljedičnom osteoporozom, prijelomima i bubrežnim kamencima. Dok se daju diuretici treba pažljivo kontrolirati hidraciju i elektrolite u serumu.

Kod uznapredovale BPD mogu biti potrebni tjedni ili mjeseci dodatne ventilacijske potpore i/ili dodatne primjene O2. Ventilacijske tlakove i frakciju udahnutog O2 (FIO2) bi trebalo smanjiti što se brže podnosi ali se ne smije dozvoliti da dijete postane hipoksemično. Arterijska oksigenacija se mora neprekidno nadzirati pomoću pulsnog oksimetra i odražavati na zasićenju 88%. Prilikom mehaničke ventilacije i odvajanja od respiratora može se razviti respiratorna acidoza koja je prihvatljiva sve dok je pH >7,25 a dijete ne razvije teški respiratorni distres.

Pasivna imunoprofilaksa s palivizumabom, monoklonskim protutijelom na respiratorni sincicijski virus (RSV), smanjuje hospitalizaciju povezane s RSV i boravak u JIL–a ali je skupa i indicirana ponajprije u visokorizične djece (indikacije vidi na str. 1600). Tijekom sezone infekcije RSV–om (od studenog do travnja) djeci se daje 15 mg/kg IM svakih 30 dana, sve dok ne protekne 6 mj. od liječenja akutne bolesti. Djecu >6 mj. bi također trebalo cijepiti protiv gripe.

Prevencija

BPD se često može spriječiti navikavanjem djeteta na najniže podnošene parametre respiratora te potpunim odvikavanjem od mehaničke ventilacije što je moguće ranije; rana primjena aminofilina kao stimulatora disanja može pomoći nedonoščadi pri odvikavanju od povremene obavezne ventilacije. Prenatalna primjena kortikosteroida, profilaktička primjena surfaktanta u djece izrazito male porođajne težine, rano liječenje otvorenog ductus arteriosusa i izbjegavanje primjene velikih količina tekućine također smanjuje incidenciju i težinu BPD–a. Kada se dijete ne može odviknuti za očekivano vrijeme, u razmatranje treba uzeti neku drugu osnovnu bolest, uključujući prohodni ductus arteriosus i intrahospitalnu pneumoniju, te ih treba liječiti.