Invaginacija
Invaginacija je uvlačenje jednog dijela crijeva (intussusceptum) u susjedni dio (intussuscipiens) uslijed čega dolazi do opstrukcije a ponekad i do ishemije crijeva.
Invaginacija se obično zbiva između 3 mj. i 3 god. života, a 65% slučajeva je u dobi prije 1 god. To je najčešći uzrok opstrukcije crijeva u toj dobnoj skupini, a koja je obično idiopatska. U starije djece može postojati “vodič”, odnosno tvorba ili druga abnormalnost crijeva koja potiče uvlačenje; primjeri su polipi, limfom, Meckelov divertikul i Henoch–Schönleinovu purpuru. Cistična fibroza je također čimbenik rizika.
Uvučeni dijelovi opstruiraju crijevo i ometaju krvnu opskrbu, uzrokujući ishemiju, gangrenu i perforaciju.
Simptomi i znakovi
Početni simptom je grčevita bol u trbuhu koja se pojavljuje svakih 15 do 20 min., često uz povraćanje. Između napada se dijete doima relativno dobro. Kasnije, s razvojem crijevne ishemije, bol postaje stalna, dijete postaje letargično a krvarenja u sluznicu dovode do pozitivnog nalaza na hem u stolici pri rektalnoj pretrazi, te ponekad do izbacivanja “stolice poput suhog grožđa”. Ponekad u trbuhu postoji opipljiva masa, oblika poput kobasice. Perforacija izaziva znakove peritonitisa, jaku bolnost i napetost mišića trbušnog zida (defans). Bljedilo, tahikardija i znojenje ukazuju na šok.
Dijagnoza i liječenje
Pretrage i zahvat se moraju izvesti žurno, jer se preživljenje i vjerojatnost uspjeha konzervativnog postupka s vremenom znakovito smanjuju. Postupak ovisi o kliničkoj slici. U bolesne djece s peritonitisom potrebno je liječenje tekućinom (vidi str. 2291), antibioticima širokog spektra (npr. ampicilinom, gentamicinom, klindamicinom), nazogastrična sukcija i operativni zahvat. U ostalih je potrebno učiniti slikovne pretrage za potvrđivanje dijagnoze i liječenje poremećaja.
Prije se najboljom početnom pretragom, i obično terapijskim postupkom, smatrala klizma barijeve kaše; barij svojom težinom i pritiskom često smanjuje uvučenost tog dijela crijeva. Međutim, barij ponekad ulazi u peritonealnu šupljinu kroz klinički neprepoznatu perforaciju i uzrokuje peritonitis. Stoga se, kad je dostupan, rabi ultrazvuk. Ako se invaginacija potvrdi, stanje se ublažava klizmom sa zrakom, koja smanjuje vjerojatnost i posljedice perforacije. Nakon toga se djeca preko noći promatraju, kako bi se isključilo skrivenu perforaciju. Ako je ublažavanje invaginacije neuspješno, potrebna je hitna operacija. Bez operacije, stopa recidiva iznosi 10%.