Poremećaji kuka, noge i stopala
Razvojna displazija kuka (prije, prirođena dislokacija kuka): Displazija je abnormalni razvoj zgloba kuka, koji dovodi do subluksacije ili dislokacije. Češća je u djece porođene u stavu zatkom, osobito djevojčica. Čini se da nastaje zbog labavosti ligamentata oko zgloba ili zbog položaja unutar maternice. Displazija može biti jednostrana ili obostrana. Česti su asimetrični nabori kože na bedru i u preponi, no takvi se nabori pojavljuju i u djece bez displazije kuka. Ako se displazija ne otkrije i ne liječi, zahvaćena noga konačno postaje kraća a kuk može postati bolan. Abdukcija kuka je često ograničena, uslijed spazma aduktora.
Prilikom probira se obično rabe dva postupka. Kod Ortolanijeva hvata se kuk koji se ispituje abducira i nježno povuče prema naprijed. Na nestabilnost ukazuje opipljivi, ponekad čujni udarac glave femura prilikom gibanja preko stražnjeg ruba acetabuluma i smještanja u njegovoj šupljini. Potom se Barlowljevim hvatom kuk adducira dok se kuk gura prema natrag. Udarac ukazuje da se glava femura pomiče izvan acetabuluma. Na displaziju, osobito jednostranu, ukazuje razlika u visini koljena kad je dijete ispruženo, flektiranih kukova, savijenih koljena a stopala oslonjenih na stol za pregled (Galeazzijev znak). Nešto kasnije, na subluksaciju ili dislokaciju ukazuje nemogućnost potpune abdukcije kuka dok su kuk i koljeno u fleksiji; abdukciju sprječava spazam aduktora, koji je čest čak i ako u doba pregleda kuk i nije dislociran. Često se čuju sitniji zvukovi. Premda zvukovi obično nestaju za 1 ili 2 mj., treba ih redovito provjeravati. Budući da obostranu displaziju može biti teško otkriti u vrijeme rođenja, tijekom 1. godine života se preporučuju povremene pretrage za pronalaženje ograničene abdukcije kuka.
Kod sve ženske novorođenčadi u stavu zatkom potrebno je učiniti ultrazvučnu pretragu kuka da se isključi displazija. Kod sve ostale djece slikovna pretraga je potrebna kad se tijekom pregleda posumnja na bilo kakvu abnormalnost. Ultrazvučnom pretragom kuka se rano postavlja točna dijagnoza. RTG snimke kuka pomažu nakon što kosti počnu osificirati, tipično nakon 3 ili 4 mj.
Rano liječenje je izrazito važno. Odgađanjem se mogućnost ispravljanja bez kirurškog zahvata stalno smanjuje. Kuk se obično može ispraviti neposredno nakon poroda a tijekom rasta acetabulum može oblikovati skoro normalni zglob. Liječi se pomoću aparata, najčešće Pavlikova, koji drži pogođene kukove u abdukciji i vanjskoj rotaciji. Mogu biti korisni Frejkinov jastuk i slične udlage. Široko povijanje nije učinkovito.
Torzija femura (izvinutost): Glava femura može biti izvinuta. Torzija može biti unutarnja (femoralna anteverzija; koljena su okrenuta jedno prema drugome uz prste na nogama okrenute prema unutra) ili vanjska (femoralna retroverzija; koljena su okrenuta u suprotnom smjeru) i u novorođenčadi je česta. U vrijeme rođenja, unutarnja torzija može iznositi i do 40 ° a dijete kasnije može biti dobro. Vanjska torzija u vrijeme rođenja također može biti upadljiva a dijete svejedno može biti dobro.
Djeca s unutarnjom torzijom obično mogu sjediti u W položaju ili spavati ispružena na leđima s nogama ispruženim ili savinutim i rotiranim prema unutra. Ova djeca vjerojatno zauzimaju takav položaj jer im je tako udobnije. Smatralo se kako sjedeći W položaj pogoršava torziju, no nema dovoljno dokaza kako bi se takav položaj trebalo sprječavati ili izbjegavati. Do adolescencije, unutarnja torzija se i bez zahvata postupno smanjuje, do oko 15 °.
Do vanjske torzije može doći ako sile unutar maternice dovode do abdukcije ili vanjske rotacije mekih tkiva. Ako je u vrijeme rođenja vanjska torzija upadljiva, indicirana je pažljiva pretraga (uključujući i rendgen ili ultrazvuk kuka) na dislokaciju kuka. Vanjska se torzija tipično spontano ispravlja, osobito nakon što djeca počnu sjediti i hodati, no kad izrazita torzija postoji nakon 8. god. života, potrebna je ortopedska obrada.
Genu varum i valgum: Dva glavna oblika deformacije koljena, odnosno kutnih deformacija femura i tibije su genu varum (O noge) i genu valgum (X noge). Neliječena, oba mogu dovesti do osteoartritisa koljena u odrasloj dobi.
O noge su česte u male djece i obično se do dobi od 18 mj. spontano povlače. Ako promjena traje ili postaje izrazitija, treba posumnjati na Bluntovu bolest (progresivnu osteohondrozu tibije). Rana dijagnoza Bluntove bolesti je teška jer rendgenske slike mogu biti normalne. Također treba isključiti rahitis. Rana primjena danske noćne udlage može biti učinkovita, no često je potrebna osteotomija.
X noge su rjeđe, te se čak i ako su jako izražene, obično povlače spontano do dobi od 9 god. Ako i nakon 10. god. života postoji izražena deformacija, potrebna je kirurška fiksacija medijalne distalne epifize femura.
Dislokacija koljena: Dislokacija koljena prema naprijed prilikom hiperekstenzije u vrijeme rođenja je rijetka, no potrebno ju je hitno liječiti. Do nje može doći kod Lerenovog sindroma, koji se sastoji od višestrukih prirođenih dislokacija (npr. laktova, kukova, koljena), čukljavog stopala i karakterističnog izgleda lica (npr. izbočenog čela, upalog korijena nosa, široko razmaknutih očiju) ili kod artrogripoze (vidi str. 2421). Dislokacija može biti povezana s neravnotežom mišića (ako postoje mijelodisplazija ili artrogripoza) ili položajem unutar maternice. Često istodobno postoji dislokacija kuka s iste strane.
Ako je dijete inače normalno, hitno liječenje svakodnevnim pokretima pasivne fleksije i primjenom udlage u fleksiji obično dovodi do funkcionalnog koljena.
Torzija tibije: Izvinutost tibije može biti vanjska (lateralna) ili unutarnja (medijalna). Do vanjske torzije dolazi normalno tijekom rasta: od 0 ° u vrijeme rođenja do 20 ° u odrasloj dobi. Vanjska torzija rijetko predstavlja poteškoću. Međutim, iskrivljenje tibije uz uski sklerotični medularni prostor (Blountova bolest), što se vidi na rendgenu, nosi veliku opasnost od prijeloma i pseudoratroze te je potrebna primjena zaštitne ortoze. Svijanje tibije također može biti posljedica rahitisa.
Unutarnja torzija je u vrijeme rođenja česta, no tipično se povlači tijekom rasta. Međutim, pretjerani stupanj torzije može ukazivati na neuromuskularnu tegobu. Trajna, jaka torzija može dovesti do iskrivljenja stopala prema unutra i savinutih potkoljenica.
Talipes equinovarus: Talipes equinovarus, ponekad zvan i čukljavo stopalo, je obilježen plantarnom fleksijom, unutarnjim zakrivljenjem pete (u odnosu na središnju liniju noge) i adukcijom prednjeg dijela stopala (medijalnom devijacijom od okomite osi noge). Nastaje uslijed abnormalnosti talusa. Nalazi se u oko 2 na svakih 1000 poroda, obostran je u do 50% zahvaćene djece a može se pojaviti sam za sebe ili kao dio sindroma. Deformacije koje nastaju uslijed položaja unutar maternice se mogu razlikovati od prave malformacije, jer se mogu lako pasivno ispraviti.
Liječi se ortopedskim putem, u početku ponavljanim nošenjem gipsanog ovoja, običnih ovoja ili primjene udlaga kojima se normalizira položaj stopala. Ako se to ne pokaže uspješnim a abnormalnost je teška, može biti potreban kirurški zahvat. Operacija se po mogućnosti izvodi prije dobi od 12 mj., dok su tarzalne kosti još hrskavične građe.
Talipes calcaneovalgus: Stopalo je spljošteno ili konveksno i u dorzifleksiji, s petom okrenutom prema van. Stopalo se može lako približiti donjem dijelu tibije. Obično je uspješno rano liječenje gipsanim ovojem (kako bi se stopalo postavilo u equinovarus položaj) ili korektivnim aparatima.
Metatarsus adductus: Prednji dio stopala je okrenut prema središnjoj liniji. U mirovanju je stopalo mlohavo. Obično se stopalo može pasivno abducirati i pomaknuti iz neutralnog položaja stimulacijom tabana. Ponekad je zahvaćeno stopalo ukočeno i ne može se dovesti u neutralni položaj. Deformacija se obično povlači bez liječenja tijekom prve godine života. Ako to ne bude slučaj, potreban je gipsani ovoj ili kirurški zahvat (abduktorna osteotomija).
Metatarsus varus: Plantarna površina stopala je okrenuta prema unutra, tako da je svod stopala izdignut. Ova deformacija obično nastaje uslijed položaja unutar maternice. Tipično se ne povlači nakon rođenja, te može biti potrebno postavljanje korektivnog gipsanog ovoja.