Hidrocefalus

Hidrocefalus je proširenje moždanih komora viškom cerebrospinalnog likvora. Manifestacije su povećanje glave i atrofija mozga. Povećanje intrakranijalnog tlaka uzrokuje u djece razdražljivost i izbočivanje fontanela. Dijagnoza se u novorođenčadi postavlja ultrazvukom, a u starije djece pomoću CT–a ili MR. Liječi se obično kirurški, trajnom drenažom viška tekućine iz moždanih komora.

Hidrocefalus je najčešći uzrok abnormalno velike glavice u novorođenčeta. On nastaje ili zbog opstrukcije protoka likvora (opstruktivni hidrocefalus) ili poremećene resorpcije (komunicirajući hidrocefalus). Opstrukcija se obično razvija u Silvijevom akveduktu, no ponekad i na razini otvora kroz koje likvor iz 4 komore izlazi u subarahnoidalni prostor (foramina Luschka i Magendie). Poremećena resorpcija u subarahnoidalnom prostoru obično nastaje kao posljedica upale moždanih ovojnica ili krvarenja u subarahnoidalni prostor (npr. kod prijevremeno rođenog novorođenčeta koje je imalo krvarenje u moždane komore).

Opstruktivni hidrocefalus može biti posljedica Dandy–Walker malformacije ili malformacije Chiari tipa II (prije zvanom Arnold– Chiari malformcija). Dandy–Walker malformacija je progresivno cistično proširenje 4. komore. Kod Chiarijeve malformacije tipa II, koja se često pojavljuje uz spinu bifidu (vidi str. 2443) i siringomijeliju (vidi str. 1915), izrazito izduljenje tonzila malog mozga uzrokuje da one vire kroz foramen magnum, uz iskrivljenje kolikula i zadebljanje gornjeg cervikalnog dijela kralježnične moždine.

Simptomi i znakovi

Neurološki nalazi ovise o tome je li intrakranijalni tlak povišen, na što ukazuju simptomi poput glavobolje (ili razdražljivosti u dojenčadi), vrištanja, povraćanja, letargije, strabizma ili poremećenog vida te izbočenih fontanela (u dojenčadi). Edem papile je kasni znak povećanja intrakranijalnog tlaka; to što u početku nije izražen ne znači ništa. Posljedice kroničnog povišenja intrakranijalnog tlaka mogu biti prijevremeni pubertet u djevojčica, poremećaji učenja (npr. poteškoće u usmjeravanju pažnje, razumijevanja i pamćenja podataka) i poremećaji izvršne funkcije (npr. poremećaji s apstraktnim razmišljanjem, uopćavanje, razumijevanje i organiziranje te planiranje informacija u svrhu rješavanja problema).

Dijagnoza

Dijagnoza se često postavlja prenatalno, ultrazvukom. Nakon rođenja, na dijagnozu se posumnja ako rutinski pregled pokaže povećani opseg glave; dojenčad može imati izbočene fontanele ili široko razmaknute šavove kostiju lubanje. Slični nalazi mogu nastati uslijed intrakranijalnih promjena koje zauzimaju prostor (npr. subduralnih hematoma, porencefaličnih cista, tumora). Makrocefalija može nastati kao posljedica osnovne bolesti mozga (npr. Alexanderova ili Canavanova bolest) ili može biti dobroćudne prirode, kad višak likvora okružuje normalni mozak. Kod bolesnika za koje se sumnja da imaju hidrocefalus, potrebna je slikovna pretraga mozga pomoću CT–a, MR ili ultrazvuka. CT glave ili pretraga ultrazvukom (ako je prednja fontanela otvorena) se rabe za praćenje razvoja hidrocefalusa, kad se jednom postavi njegova anatomska dijagnoza. Ako dođe do konvulzija, od koristi može biti EEG.

Liječenje

Liječenje ovisi o etiologiji, težini te o tome je li hidrocefalus progresivan (odnosno, da li se širina ventrikula s vremenom povećava s obzirom na veličinu mozga). Kod progresivnog hidrocefalusa obično je potrebno učiniti ventrikularni šant. Za privremeno smanjenje tlaka likvora u dojenčadi, mogu se primijeniti ventrikularni čepovi ili serijske lumbalne punkcije (ako se radi o komunicirajućem hidrocefalusu).

Vrsta ventrikularnog šanta ovisi o iskustvu neurokirurga, premda ventrikulo–peritonealni šantovi dovode do manjeg broja komplikacija od ventrikulo–atrijskih šantova. Bilo koja vrsta šanta nosi opasnost od infekcije. Nakon uspostavljanja šanta, provjerava se opseg glave i stupanj razvoja a redovito se izvode slikovne pretrage. Opstrukcija šanta može predstavljati hitno stanje; djeca dolaze sa znakovima i simptomima naglog povišenja intrakranijalnog tlaka poput glavobolje, povraćanja, letargije, razdražljivosti, ezotropije ili paralize prilikom pogleda u vis. Može doći do konvulzija. Ako je opstrukcija postupna, mogu se pojaviti neupadljiviji znakovi i simptomi, kao što je razdražljivost, loš uspjeh u školi i letargija, što se može zamijeniti s depresijom.

Premda neka djeca kad narastu nemaju više potrebe za šantom, teško je odrediti pravo vrijeme za njegovo odstranjivanje (koje može dovesti do krvarenja i ozljede). Stoga se šantovi rijetko uklanjanju. Pokušaji liječenja hidrocefalusa operacijom fetusa in utero nisu se pokazali uspješnima.