Omfalokela
Omfalokela predstavlja ispadanje trbušnih organa kroz defekt u središnjoj liniji, na hvatištu pupkovine.
Kod omfalokele, ispali organi su obavijeni tankom opnom koja može sadržavati malo (samo nekoliko crijevnih vijuga) ili većinu trbušnih organa (crijeva, želudac i jetru). Neposredna opasnost prijeti od isušivanja organa, hipotermije i dehidracije uslijed isparavanja s ispalih organa i infekcije površine peritoneuma. Djeca s omfalokelom pokazuju vrlo visoku incidenciju drugih prirođenih anomalija, uključujući atreziju crijeva; kromosomskih abnormalnosti poput Downova sindroma te srčanih i bubrežnih anomalija, koje treba utvrditi prije kirurškog zahvata.
Nakon rođenja, ispale organe treba odmah prekriti sterilnim, u fiziološku otopinu natopljenim spužvama a potom okluzivnim zavojem, kako bi se održala sterilnost i spriječilo isparavanje. Smještanje tijela novorođenčeta u sterilnu vreću koja sadrži zagrijanu fiziološku otopinu također sprječava isparavanje s površine izloženih organa.
Dojenče se, prije pristupanja kirurškom zahvatu pregledava na postojanje drugih anomalija. Kad je to moguće, pristupa se primarnom zatvaranju defekta. Kod velike omfalokele, trbušna šupljina može biti premala za smještaj organa. U takvom slučaju se organi prekrivaju vrećom ili “silosom” od polimeriziranog silikonskog materijala, koji se progresivno smanjuje tijekom nekoliko dana dok se obujam trbušne šupljine polako povećava, sve dok se svi organi ne mogu smjestiti unutar trbušne šupljine.