Dijafragmalna hernija
Dijafragmalna hernija predstavlja istiskivanje organa trbušne šupljine u prsište kroz defekt u ošitu. Pritisak na pluća može dovesti do trajne plućne hipertenzije. Dijagnoza se postavlja na osnovu rendgenske snimke prsnog koša. Liječi se kirurškim zahvatom.
Dijafragmalna hernija se obično razvija u posterolateralnom dijelu ošita (Bochdalekova hernija) i to u 90% slučajeva na lijevoj strani. Vijuge tankog i debelog crijeva, jetra i slezena mogu se nalaziti u polovici prsišta na zahvaćenoj strani. Ako je hernija velika, pluće na toj strani će biti hipoplastično. Nakon rođenja, kako novorođenče plače i guta zrak, crijeva se brzo ispunjavaju zrakom i proširuju, uzrokujući daljnje akutne smetnje disanja, jer se srce i organi medijastinuma potiskuju u desno, pritišćući normalnije građeno, desno pluće. U teškim slučajevima odmah dolazi do respiratornog distresa. Velika je vjerojatnost udubljenog izgleda trbuha (zbog potiskivanja organa trbušne šupljine u prsište). Nad zahvaćenom polovicom prsišta se mogu čuti crijevni zvukovi (te odsutnost zvukova disanja). U manje teškim slučajevima se nakon nekoliko sati ili dana razvijaju blage poteškoće pri disanju, jer se organi trbušne šupljine progresivno izbočuju kroz manji defekt ošita.
Ostale plućne posljedice uključuju slabiji razvoj krvnih žila pluća, što dovodi do povišenog otpora i plućne hipertenzije. Trajna plućna hipertenzija (vidi str. 2301) dovodi do desno– lijevog shunta na razini foramena ovale ili kroz prohodni Botalijev duktus, što sprječava odgovarajuću oksigenaciju čak i uz nadomještanje O2 ili mehaničku ventilaciju. Trajna plućna hipertenzija je i glavni uzrok smrti u djece s prirođenom dijafragmalnom hernijom.
Dijagnoza
Ponekad se dijagnoza postavlja prenatalno, pomoću ultrazvuka. Nakon rođenja, dijagnoza se postavlja na osnovi rendgenske slike prsnog koša koja pokazuje crijevne vijuge u prsištu. Kod velikog defekta, u prsištu postoje brojne, zrakom ispunjene crijevne vijuge uz potiskivanje srca i medijastinuma u suprotno prsište. Ako se RTG slika učini odmah po porodu, prije nego što je novorođenče progutalo zrak, trbušni organi se vide u prsištu kao gusta masa bez zraka.
Liječenje
Novorođenče bi trebalo odmah endotrahealno intubirati i ventilirati u rađaoni; ventilacija pomoću maske može ispuniti organe u prsištu zrakom i pogoršati disanje. Trajna sukcija kateterom dvostrukog lumena sprječava napredovanje progutanog zraka kroz probavni sustav i uzrokovanje dodatnog pritiska na pluća. Ponekad su potrebni lijekovi za uzrokovanje paralize gutanja. Za vraćanje crijeva u trbušnu šupljinu i zatvaranje defekta ošita potreban je kirurški zahvat.
Trajnu tešku plućnu hipertenziju je prije operacije potrebno ustaliti IV primjenom NaHCO3 i udisanjem dušikovog oksida, koji pomaže pri širenju plućnih arterija i poboljšanju sistemske oksigenacije. Neka novorođenčad ima koristi od izvantjelesne membranske oksigenacije (ECMO—vidi str. 2297), premda novorođenčad s izrazitom plućnom hipertenzijom ne preživljava. Uspješno premještanje teško bolesnog novorođenčeta s prirođenom dijafragmalnom hernijom i trajnom plućnom hipertenzijom je vrlo teško, stoga je mudro, u slučaju prenatalne ultrazvučne dijagnoze dijafragamalne hernije takvu djecu poroditi u pedijatrijskom centru koji posjeduje aparat za EMCO.