Atrezija jednjaka

Atrezija jednjaka predstavlja nepotpuno oblikovanje jednjaka, često povezano s traheoezofagealnom fistulom. Dijagnoza se postavlja na osnovi nemogućnosti uvođenja NGS. Liječi se kirurškim zahvatom.

Atrezija jednjaka je najčešća atrezija probavnog sustava. Postoji 5 glavnih oblika. Najčešći (85%) je oblik kod kojeg gornji dio jednjaka završava slijepo, a donji dio je povezan s dušnikom traheoezofagealnom fistulom. Slijedeća po učestalosti (8%) je čista atrezija jednjaka bez fistule. Ostatak predstavlja fistula “H tipa” između dušnika i jednjaka uz normalni jednjak (4%), atrezija jednjaka s traheoezofagealnom fistulom u proksimalnom dijelu jednjaka (1%) i atrezija jednjaka s 2 fistule (1%).

Karakteristični znakovi su pretjerana sekrecija, kašljanje i cijanoza nakon pokušaja hranjenja te aspiracijska pneumonija. Atrezija jednjaka s distalnom fistulom dovodi do proširenja abdomena jer se, dok dijete plače, zrak iz dušnika kroz fistulu utiskuje u donji dio jednjaka i želudac.

Dijagnoza

Na dijagnozu ukazuje nemogućnost uvođenja NGS u želudac. Kontrastnim kateterom se na rendgenskim slikama određuje smještaj atrezije. U atipičnim slučajevima za utvrđivanje građe fluoroskopom može biti potrebna mala količina u vodi topljivog kontrasta. Kontrast treba brzo aspirirati natrag jer njegov ulazak u pluća može izazvati kemijski pneumonitis. Ovaj postupak bi trebao izvoditi samo obučeni radiolog, u centru u kojem će biti izvedena operacija novorođenčeta.

Liječenje

Preoperativni postupak je usmjeren na dovođenje djeteta u dobro stanje za podnošenje operativnog zahvata i na sprječavanje aspiracijske pneumonije, koja čini kirurški zahvat opasnijim. Hranjenje na usta se ne provodi. Trajna sukcija kateterom dvostrukog lumena uvedenim u gornji dio jednjaka sprječava aspiraciju progutane sline. Dijete treba ispružiti na desni bok, s glavicom dignutom pod kutem od 30 do 40 °, kako bi se olakšalo pražnjenje želuca i smanjilo opasnost od aspiracije želučanog sadržaja kroz fistulu. Ako se konačni zahvat mora odgoditi zbog izrazite nedonošenosti, aspiracijske pneumonije ili druge prirođene malformacije, izvodi se gastrostomija u svrhu dekompresije želuca. Sukcija kroz tubus gastrostome potom smanjuje opasnost od refluksa želučanog sadržaja kroz fistulu u traheobronhalno deblo.

Kad je djetetovo stanje stabilno, može se učiniti ekstrapleuralna kirurška korekcija atrezije jednjaka i zatvaranje traheoezofagealne fistule. Ponekad može biti potrebno umetanje dijela debelog crijeva između dijelova jednjaka.

Najčešće akutne komplikacije su propuštanje na mjestu anastomoze i stvaranje suženja. Nakon uspješnog kirurškog zahvata česte su poteškoće pri hranjenju zbog loše pokretljivosti distalnog dijela jednjaka, što u djeteta stvara sklonost ka gastroezofagealnom refluksu. Ako liječenje refluksa lijekovima ne uspije, može biti potrebna fundoplikacija po Nissenu.