Anomalije testisa i skrotuma
Rijetke anomalije su ageneza, hipoplazija, ektopija ili hemangiom skrotuma; penoskrotalna transpozicija i rascijepljeni skrotum. Dječaci se češće rađaju s prirođenom hidrokelom ili nespuštenim testisima (kriptorhizam). O torziji testisa vidi na str. 2042.
Prirođena hidrokela: Prirođena hidrokela je nakupljanje tekućine u skrotumu. Ono može biti izolirano ili biti povezano s trbušnom šupljinom preko prohodnog procesus vaginalisa, mogućeg mjesta nastanka hernije. Hidrokela se manifestira u vidu bezbolnog povećanja skrotuma. Može se povući spontano, no obično je, ako traje nakon 6 do 9 mj. života ili se povećava, potreban kirurški zahvat.
Kriptorhizam: Nespuštanje jednog ili oba testisa u skrotum pogađa oko 3% na termin rođene djece i do 30% prijevremeno rođene djece; 2/3 nespuštenih testisa spustit će se spontano u prva 4 mj. života. Normalno se testisi razvijaju sa 7 do 8 tj. gestacije i ostaju iznad unutarnjeg inguinalnog prstena do oko 28. tj., kad se počinju spuštati u skrotum, vođeni zgusnutim mezenhimom (gubernakulum). Početak spuštanja je posredovan hormonskim (npr. androgenim, inhibirajućim mullreovim čimbenikom), tjelesnim (npr. regresijom gubernakuluma, intraabdominalnim tlakom) i okolišnim (npr. izlaganjem majke estrogenim ili antiandrogenim tvarima) čimbenicima, no nespušteni testisi su skoro uvijek idiopatski. Oko 10% slučajeva je obostrano; u fenotipskih dječaka s obostranim, neopipljivim, nespuštenim testisima u vrijeme rođenja (osobito ako su povezani s hipospadijom) treba sumnjati na žensku virilizaciju zbog prirođene adrenalne hiperplazije.
Nespušteni testisi mogu izazvati smanjenu plodnost i povezani su s karcinomom testisa, osobito u nespuštenom testisu i osobito uz intraabdominalni smještaj. Međutim, u bolesnika s jednim nespuštenim testisom, 10% zloćudnih tumora se razvija u normalnom testisu. U neliječenim slučajevima intraabdominalnog testisa može doći do torzije koja se očituje u vidu akutnog abdomena. Skoro svi bolesnici s nespuštenim testisom u vrijeme rođenja također imaju inguinalnu herniju (prohodni procesus).
U oko 80% slučajeva skrotum je pri rođenju prazan; u preostalim se slučajevima u vrijeme rođenja testis u skrotumu pipa, ali se čini kako se rastom tijela u duljinu povlači prema gore zbog ektopičnog hvatišta gubernakuluma što ga sprječava u normalnom “spuštanju” u skrotum. Pravi nespušteni testis ostaje u inguinalnom kanalu uzduž puta spuštanja ili je, u rjeđim slučajevima smješten u trbušnoj šupljini ili retroperitonealno. Ektopični testis je smješten izvan normalnog puta spuštanja (npr. suprapubično u površnoj inguinalnoj vreći, unutar međice ili uzduž unutarnje strane bedra). Nespuštene i ektopične testise se mora razlikovati od hipermobilnih (retraktilnih) testisa koji se nalaze u skrotumu ali se lako povlače u inguinalni kanal.
Dijagnoza se postavlja tjelesnim pregledom; toplo okruženje, tople ruke ispitivača i opušteni bolesnik su važni za izbjegavanje poticaja povlačenja testisa. Kod bolesnika s jednostranim neopipljivim testisom, spušteni testis koji je veći od očekivanog ukazuje na atrofiju nespuštenog testisa; za potvrdu je potrebna abdominalna laparoskopija. Kod obostrano neopipljivih testisa, izvodi se stimulacijski test humanim korionskim gonadotropinom (hCG). Bolesnici dobiju IM injekciju 2000 i.j. hCG 1×/dan tijekom 3 do 4 dana; prije toga i nakon 24 h od posljednje injekcije se mjeri razina testosterona, luteinizirajućeg hormona (LH) i folikulo–stimulirajućeg hormona (FSH) u krvi. Oni s obostranim kriptorhizmom bi trebali odgovoriti stvaranjem testosterona, dok ga oni bez testisa (uključujući i genotipske žene) ne stvaraju. Osim toga, bazalna razina FSH i možda LH su povišene.
U 2/3 dječaka se testis spontano spusti do 3 ili 4 mj. života, što dovodi do prevalencije onih kojima je potrebno liječenje od 0,8%.
Kad je opipljiv nespušteni testis, liječenje je kirurško, orhidopeksijom, prilikom koje se testis smješta u skrotum i pričvrsti šavom; istodobna inguinalna hernija se također razrješava. Kad je testis neopipljiv i nespušten, izvodi se abdominalna laparoskopija; ako se testis pronalazi, kirurškim putem ga se smješta na mjesto ili ga se, ako je atrofičan, odstranjuje. Kirurški zahvat bi trebalo učiniti sa oko 6 mj. života jer rano učinjen zahvat poboljšava plodnost i može smanjiti opasnost od raka. Atrofični nespušteni testisi vjerojatno nastaju uslijed prenatalne torzije.
Primjena hCG–a u dozi od 250 do 1000 i.j. IM 2 ili 3 puta/tj. tijekom do 6 tj., može potaknuti lokalno stvaranje testosterona i ubrzati spuštanje testisa, ili u potpunosti, ili u mjeri dovoljnoj da se testis može opipati, povećati krvnu opskrbu ili i jedno i drugo, što olakšava izvođenje kirurškog zahvata.
Kod retraktilnog testisa, sve dok je spermatički tračak dovoljno dug da omogućuje smještaj u skrotum bez trakcije ako se ne izaziva refleks kremastera, nije potreban kirurški zahvat. Hipermobilnost se obično povlači bez liječenja do puberteta, kad povećanje testisa otežava retrakciju.