Anomalije penisa i mokraćne cijevi
Prirođene anomalije mokraćne cijevi u dječaka obično uključuju i anatomske anomalije penisa i obrnuto; u djevojčica, one mogu postojati bez drugih anomalija vanjskog spolovila. Kad je funkcija poremećena ili se želi estetska korekcija, potreban je kirurški zahvat.
Kordeja: Kordeja je ventralno ili rotacijsko zakrivljenje penisa, koje je najočitije u erekciji a posljedica je postojanja vezivnog tkiva uzduž normalnog spužvastog tijela. Često je povezana s hipospadijama.
Epispadije: Mokraćna se cijev otvara na dorzumu glansa ili na spoju penisa i stidne kosti. U djevojčica, mokraćna se cijev otvara između klitorisa i labija ili u trbušnu šupljinu. Epispadije mogu biti djelomične (u 15%) ili potpune; najteži oblik se pojavljuje uz ekstrofiju mjehura (vidi gore). Simptomi i znakovi su isti kao u inkontinencije, refluksa i mokraćnih infekcija. Liječenje je kirurško. Kod djelomičnih epispadija, prognoza glede kontinencije je uz liječenje dobra. Kod potpunog oblika, samo kirurško ispravljanje penisa može dovesti do trajne inkontinencije; za postizanje potpunog nadzora nad mokrenjem je potrebno rekonstruirati izlazni dio mokraćnog mjehura.
Hipospadije: Hipospadije su uzrokovane izostankom stvaranja lumena i spajanja uretralnog utora. Skoro uvijek se pojavljuje u dječaka, kod kojih se mokraćna cijev otvara s donje strane penisa, na spoju penisa i skrotuma, između skrotalnih nabora ili na međici. Prepucij ne okružuje glans već se doima poput kapuljače s dorzalne strane. Hipospadije su često povezane s kordejom.
Prognoza je glede funkcije i korekcije izgleda dobra. Ambulantni kirurški zahvat u dobi od oko 6 mj. uključuje konstrukciju neouretre pomoću kože tijela penisa i ispravak kordeje.
Hipospadije su u djevojčica izrazito rijetke: mokraćna cijev se otvara u introitus rodnice.
Fimoza i parafimoza: Fimoza, najčešći poremećaj penisa, je suženje prepucija uz nemogućnost njegovog prevlačenja preko glansa; može biti prirođena ili stečena (vidi opširnije na str. 2039). Parafimoza je nemogućnost vraćanja prevučenog prepucija preko glansa.
Prilikom razrješavanja fimoze mogu pomoći lokalna primjena kortikosteroida i nježno prevlačenje prepucija; u nekim slučajevima je potrebno obrezivanje.
Ostale anomalije penisa: Rjeđe anomalije su ageneza penisa, podvostručenje i limfedem. Mnoge anomalije također uključuju i anomaliju mokraćne cijevi ili druge anomalije, poput ekstrofije. Većina se anomalija rješava kirurški a može obuhvaćati potpuno odstranjenje spolovila uz promjenu spola.
Mikrofalus nastaje uslijed nedostatka androgena ili neosjetljivosti na njega; dječaci s nedostatkom androgena liječe se nadoknadom testosterona.
Stenoza meatusa mokraćne cijevi: Najčešće stečena nakon obrezivanja novorođenih dječaka, stenoza meatusa mokraćne cijevi je ponekad prirođena i povezana s hipospadijama. Kod znakovitog odstupanja smjera mlaza mokraće ili izrazito uskog mlaza potrebna je meatotomija.
Suženje mokraćne cijevi: Suženje mokraćne cijevi uzrokuje opstrukciju na određenom dijelu tijeka mokraćne cijevi. Skoro uvijek se pojavljuje u dječaka, obično je stečeno i tipično nastaje nakon nagnječenja kod ozljede pri raširenim nogama. Prirođena suženja mokraćne cijevi mogu se manifestirati na sličan način kao i valvule (zalisci) mokraćne cijevi a dijagnosticirati se mogu prenatalno pomoću ultrazvuka ili postnatalno na osnovi simptoma i znakova opstrukcije izlaznog dijela mokraćnog sustava ili prohodnog urahusa potvrđenih retrogradnim uretrogramom. Liječenje započinje endoskopskom uretrotomijom, premda može biti potrebna uretroplastika vanjskim pristupom
Zalisci mokraćne cijevi (uretralne valvule): U dječaka, nabor stražnjeg dijela mokraćne cijevi može djelovati poput zaliska, ometajući protok mokraće. Zalisci mokraćne cijevi mogu uzrokovati otežani početak mokrenja i slab mlaz mokraće, mokraćne infekcije, inkontinenciju prilikom prepunjenja mjehura, miogenu disfunkciju mjehura, vezikoureteralni refluks, oštećenje gornjeg dijela mokraćnog sustava i bubrežnu insuficijenciju. Ponekad se pojavljuju uz prohodni urahus. Dijagnoza se često postavlja prilikom rutinske prenatalne ultrazvučne pretrage; slučajevi na koje se posumnja nakon rođenja potvrđuju se mikcijskom cistoureterografijom. Kirurški zahvat (obično endoskopski) se poduzima u vrijeme postavljanja dijagnoze kako bi se spriječilo progresivno pogoršanje bubrežne funkcije.
Puno rjeđa promjena, divertikul prednjeg dijela mokraćne cijevi može djelovati poput zaliska (prednja uretralna valvula) a također se liječi endoskopski.