Poremećaji prehrane

Poremećaji prehrane se kreću od promjene apetita sukladne životnoj dobi, do ozbiljnih ili čak po život opasnih poremećaja prehrane (vidi str. 1701) poput anoreksije nervoze, bulimije nervoze i prejedanja. Roditelji djece u dobi od 2 do 8 god. se često brinu kako njihovo dijete ne jede dovoljno ili jede previše, jede krivu hranu, odbija jesti određenu hranu ili se tijekom obroka neprikladno ponaša (npr. daje hranu kućnom ljubimcu, baca ili namjerno ispušta hranu).

U procjenu je uključena učestalost poteškoće, trajanje i izraženost. Mjere se visina i težina. Djecu bi trebalo pažljivije obraditi ako izražavaju trajnu zabrinutost zbog svog izgleda ili težine, ako mršave ili im se težina počne povećavati značajno brže nego prije. Međutim, većina poremećaja prehrane ne traje dovoljno dugo da bi ometali rast i razvoj. Ako se dijete doima zdravim a rast je u prihvatljivim granicama, roditelje treba razuvjeriti i ohrabriti da umanje sukob i nagovaranje povezano s jelom. Dugotrajna i pretjerana roditeljska zabrinutost može u biti doprinijeti kasnijim poremećajima prehrane. Pokušaji hranjenja silom ne povećavaju unos hrane; dijete može zadržavati hranu u ustima ili povraćati. Roditelji bi trebali ponuditi obroke dok sjede s obitelji za stolom, bez odvraćanja pažnje televizijom ili kućnim ljubimcima i bez iskazivanja osjećaja prilikom nuđenja hrane. Hranu nakon 20 do 30 min treba skloniti bez komentara o tome što je pojedeno a što nije. Dijete bi trebalo sudjelovati u čišćenju bilo koje hrane koja se baca ili namjerno ispušta na pod. Ove metode, zajedno sa zabranom uzimanja hrane između obroka osim jednog jutarnjeg i jednog popodnevnog obroka, obično uspostavljaju povezanost između apetita, pojedene količine i djetetovih prehrambenih potreba.