Nasilje
Djeca i adolescenti se mogu upuštati u povremene tjelesne obračune, no većina ih ne razvija trajni obrazac nasilnog ponašanja niti se upušta u nasilna zločinačka djela. Oni koji postanu nasilni prije puberteta mogu biti u većoj opasnosti da će počiniti zločine.
Nasilno ponašanje djece i adolescenata je sve učestalije. Gotovo 10% učenika u srednjim ili nižim srednjim školama ili višim i visokim školama prijavljuje da su bili žrtve zastrašivanja. Godine 2001., skoro 20% studenata visokih škola u SAD–u je priznalo da je nosilo oružje barem jednom tijekom mjeseca prije nego što su bili uključeni u istraživanje.
Usprkos rastućem zanimanju za mogućnost povezanosti između nasilnog ponašanja i genskih poremećaja ili kromosomskih anomalija, o takvoj povezanosti postoje minimalni dokazi. Međutim, s nasilnim ponašanjem je povezano nekoliko čimbenika rizika, u koje spada podvrgnutost čvrstoj disciplini, uključivanje u školsko uživanje alkohola i droge i uključivanje u bandu. Čini se kako postoji povezanost nasilja i dostupnosti vatrenog oružja, izlaganja nasilju kroz medije i izlaganja djeteta zlostavljanju i kućnom nasilju. Zastrašivana djeca mogu doseći točku sloma, nakon koje uzvraćaju natrag s potencijalno opasnim ili katastrofičnim ishodima.
Zastrašivanje je namjerno nanošenje psihološkog ili tjelesnog oštećenja slabijoj djeci. Zastrašivanje može poprimiti nekoliko oblika, uključujući trajno zadirkivanje, prijetnje, ponižavanje, dodijavanje i čak nasilne napade. Cyber–zastrašivanje je novoopisani oblik, kod kojega zastrašivači rabe e–mail i instant poruke za slanje prijetnji. Zastrašivači djeluju kako bi povećali vlastiti osjećaj vrijednosti. Oni često opisuju kako im zastrašivanje daje osjećaj moći i nadzora. I zastrašivači i njihove žrtve su u opasnosti od lošeg ishoda. Žrtva nikome ne priznaje da je zastrašivana zbog osjećaja bespomoćnosti, stida i straha od osvete. Žrtve su u opasnosti od tjelesne ozljede, niskog samopouzdanja, anksioznosti, depresije i izostajanja iz škole. Za zastrašivače je veća vjerojatnost da će biti zatvoreni, manja je vjerojatnost da će ostati u školi, zaposliti se ili kao odrasli stvoriti stabilne veze.
Sudjelovanje u bandama je povezano s nasilnim ponašanjem. Mladenačke bande su samo–stvorene udruge s ≥3 člana, tipično u dobi od 13 do 24 god. Bande obično uzimaju ime i simbole identifikacije, poput osobitog načina odijevanja, korištenja određenih znakova rukama ili grafita. Neke bande zahtijevaju od budućih članova da izvedu neka nasilna djela prije nego ih se primi u bandu. Za rastuće nasilje mladenačkih bandi dijelom je okrivljeno njihovo sudjelovanje prilikom raspačavanja i uživanja droge, osobito crack kokaina. Uporaba vatrenog oružja je česta osobina nasilništva bandi.
Prevencija bi trebala započeti u ranom djetinjstvu. U male djece, disciplina bez nasilja može biti učinkovita. Ograničenje pristupa oružju i izlaganju nasilju kroz medije i video igre može biti od pomoći. U školske djece su potrebne mjere za stvaranje i odražavanje sigurnog školskog okruženja. Žrtve treba ohrabrivati da rasprave o svojim poteškoćama s roditeljima, školskim vlastima i svojim liječnikom.
U starije djece i adolescenata, naglasak treba staviti na strategije izbjegavanja visokorizičnih situacija (npr. mjesta i okolnosti gdje su drugi u posjedu oružja, ili uživaju alkohol ili droge) te reagiranju na napete situacije ili pokušavanju njihovog smirivanja.