Fanconijev sindrom
Fanconijev sindrom se sastoji od višestrukih poremećaja reapsorpcije u proksimalnim kanalićima bubrega, koji dovode do glukozurije, fosfaturije, generalizirane aminoacidurije i gubitka HCO3. Simptomi u djece su nenapredovanje u razvoju i rastu i rahitis. Simptomi u odraslih su osteomalacija i mišićna slabost. Dijagnoza se postavlja dokazivanjem glukozurije, fosfaturije i aminoacidurije. Liječi se nadoknadom HCO3 te poduzimanja mjera protiv zatajenja bubrega.
Etiologija
Nasljedni Fanconijev sindrom obično prati drugi genski poremećaj, osobito cistinozu. Fanconijev sindrom može pratiti i Wilsonovu bolest, nasljedno nepodnošenje fruktoze, galaktozemiju, bolesti pohrane glikogena, Loweov sindrom i tirozinemiju. Načini nasljeđivanja se razlikuju, ovisno o povezanom poremećaju.
Stečeni Fanconijev sindrom može biti uzrokovan različitim lijekovima, uključujući određene kemoterapeutike (npr. ifosfamid, streptozocin), antiretrovirusne lijekove (npr. didanozin, cidofovir) i tetracikline kojima je istekao rok trajanja. Svi su ti lijekovi nefrotoksični. Također ga može uzrokovati presađivanje bubrega, multipli mijelom, amiloidoza, otrovanje teškim metalima i drugim kemijskim tvarima ili manjak vitamina D.
Patofiziologija, simptomi i znakovi
Dolazi do različitih poremećaja prijenosa kroz proksimalne bubrežne kanaliće, uključujući poremećenu resorpciju glukoze, fosfata, aminokiselina, HCO3, mokraćne kiseline, vode, K i Na. Aminoacidurija je opća, i za razliku od cistinurije, povećano izlučivanje cistina tek je manja sastavnica. Osnovna patofiziološka abnormalnost je nepoznata, no možda uključuje poremećaj mitohondrija. Niske vrijednosti fosfata uzrokuju rahitis, koji se pogoršava smanjenom pretvorbom vitamina D u njegov aktivniji oblik, u proksimalnim kanalićima.
U nasljednom Fanconijevom sindromu se glavne kliničke značajke, a to su proksimalna tubularna acidoza, hipofosfatemični rahitis, hipokalijemija, poliurija i polidipsija, obično opažaju u dojenačkoj dobi.
Kad se Fanconijev sindrom pojavi zbog cistinoze, često je zaostajanje u rastu i razvoju. Na mrežnici se nalaze mrljaste depigmentacije. Razvija se intersticijski nefritis, koji vodi u progresivno zatajenje bubrega s mogućim smrtnim ishodom prije adolescencije.
Kod stečenog Fanconijeva sindroma, odrasli pokazuju laboratorijske poremećaje poput renalne tubularne acidoze (proksimalnog tipa II), hipofosfatemije i hipokalijemije. Mogu pokazivati simptome bolesti kostiju (rahitis) i mišićne slabosti.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza se postavlja dokazivanjem poremećaja funkcije bubrega, osobito glukozurije (uz postojanje normalne razine glukoze u serumu), fosfaturije i aminoacidurije. Kod cistinoze, pretragom oka se mogu naći kristali cistina u rožnici.
Posebnog načina liječenja nema, osim uklanjanja oštećujućeg nefrotoksina. Acidoza se može ublažiti primjenom tableta ili otopina Na ili K HCO3 ili citrata, npr. Shohlove otopine (Na citrat i limunska kiselina; 1 ml odgovara 1 mmol HCO3) u dozi od 1 mEq/kg dva do tri puta dnevno ili 5 do 15 ml nakon obroka i prije spavanja. Gubitak K može zahtijevati nadoknadu s pripravkom koji sadrži K. Hipofosfatemični rahitis se može liječiti kao što je opisano kasnije. Presađivanje bubrega pokazalo se uspješnim pri liječenju bubrežnog zatajenja. Međutim, kad je osnovna bolest cistinoza, progresivno oštećenje drugih organa se može nastaviti te konačno dovesti do smrti.