Retinopatija nedonoščadi
(Retrolentalna fibroplazija)
Retinopatija nedonoščadi je obostrani poremećaj s poremećenom vaskularizacijom mrežnice u nedonoščadi, osobito one najniže porođajne težine. Ishod bolesti se kreće od normalnog vida do sljepoće. Dijagnoza se postavlja oftalmoskopski. Liječenje teškog oblika bolesti može uključivati krioterapiju ili fotokoagulaciju; ostali oblici liječenja su usmjereni na komplikacije (npr. ablaciju retine).
Unutarnje krvne žile mrežnice započinju rasti oko sredine trudnoće, no mrežnica nije potpuno vaskularizirana sve do termina. Retinopatija nedonoščadi (RN) nastaje ako te krvne žile nastave s rastom na poremećen način, stvarajući greben tkiva između vaskulariziranog središnjeg dijela mrežnice i nevaskularizirane periferije mrežnice. Kod teške RN, te novostvorene krvne žile urastaju u staklovinu. Ponekad sve krvne žile oka postaju punokrvne (“plus” bolest).
Podložnost RN je povezana s omjerom mrežnice koji u trenutku rođenja ostaje avaskularan. RN se razvija u više od 80% novorođenčadi porođajne težine <1 kg. Postotak je još veći kada postoje brojne zdrvstvene komplikacije. Pretjerana (osobito dugotrajna) primjena O2 povećava opasnost, ali bezopasna koncentracija i trajanje nadomještanja O 2nije utvrđena, međutim je nadomještanje O 2 često nužno za odgovarajuću oksigenaciju djeteta.
Dijagnoza, liječenje i prevencija
Dijagnoza se postavlja oftalmoskopskom pretragom kojom se, u blagim slučajevima, pokazuje crta razgraničenja i greben a u težim slučajevima, proliferacija krvnih žila mrežnice. Budući da je značajna RN rijetka u djece porođajne težine >1500 g, o kojoj se vodi odgovarajuća skrb, u te djece valja razmotriti druge dijagnoze (npr. obiteljsku eksudativnu retinopatiju, Norrievu bolest).
Poremećani rast žila obično prestaje spontano, no u oko 4% preživjele djece s porođajnom težinom <1 kg., napreduje da bi izazvao odljuštenja mrežnice i gubitak vida sa 2 do 12 mj. nakon poroda. Djeca sa zacijeljenom RN pokazuju veću incidenciju miopije, strabizma i slabovidnosti. Rijetkoj djeci s umjerenom, zacijeljenom RN zaostaju ožiljci (npr. uvučenje ili nabori mrežnice) i u opasnosti su od odljuštenja mrežnice kasnije tijekom života; u ovih se bolesnika također rijetko mogu pojaviti glaukom i katarakte.
Kod teške RN krioterapijom ili laserskom fotokoagulacijom u svrhu odstranjenja perifernog, avaskularnog dijela mrežnice se smanjuje incidencija nabora i odljuštenja mrežnice. Stoga bi sva visokorizična djeca trebala biti pregledana od strane oftalmologa prije 6. tj. života. Vaskularizaciju mrežnice se mora pratiti u razmacima od 1 do 2 tj. sve dok žile u dovoljnoj mjeri ne sazriju. Ako do odljuštenja mrežnice dođe tijekom djetinjstva, u obzir dolazi kirurški zahvat na mrežnici ili vitrektomija s lensektomijom, no voi su postupci tek kasni pokušaji spašavanja čija je korist mala.
Bolesnike kojima su ostali ožiljci bi trebalo nadzirati svake godine tijekom cijelog života. Liječenjem slabovidnosti i pogrešaka refrakcije tijekom 1 godine poboljšava se vid. Bolesnike s potpunim odljuštenjem mrežnice bi trebalo nadzirati na razvoj sekundarnog glaukoma i slabog rasta oka i uputiti ih u programe s postupcima za osobe oštećena vida.
Najbolji način prevencije RN je sprječavanje prijevremenog poroda. Nakon prijevremenog poroda, O2 bi trebalo nadomještati samo prema potrebi kako bi se izbjegla hipoksija potvrđena s ABG ili pulsnom oksimetrijom. Vitamin E i ograničenje osvjetljenja nisu učinkoviti.