Prenošeno novorođenče

Prenošeno novorođenče je ono rođeno nakon 42 tj. gestacije.

Uzrok prenošenosti općenito nije poznat. Vrlo rijetko, uzrok mogu biti poremećaji koji zahvaćaju osovinu hipofiza–nadbubrežna žlijezda (npr. anancefalija ili ageneza nadbubrežnih žlijezda).

Patofiziologija

Nakon termina, posteljica involuira, a višestruki infarkti i degeneracija resica izazivaju sindrom posteljične insuficijencije. Kod ovog sindroma fetus ne dobiva odgovarajuću količinu hranjivih tvari od majke, što dovodi do propadanja mekih tkiva. Tijekom poroda su prenešena novorođenčad sklona razvoju asfiksije; sindroma aspiracije mekonija, koji može biti neuobičajeno ozbiljan jer je količina plodove vode kod prenešenosti smanjena a aspirirani mekonij gušći; i novorođenačke hipoglikemije zbog nedovoljnih pohrana glikogena u vrijeme poroda. Budući da se anaerobnim metabolizmom brzo troši preostali pohranjeni glikogen, ako dođe do perinatalne asfiksije hipoglikemija se pogoršava.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Prenešena djeca su živahna i doimaju se zrelom ali imaju smanjenu količinu mekih tkiva, osobito potkožne masti. Na ekstremitetima koža može labavo visiti i često je suha i ljušti se. Nokti na rukama i nogama su dugi. Nokti i pupkovina mogu biti obojeni mekonijem ispuštenim in utero. Dijagnoza se postavlja na osnovi izgleda (SL. 266–1 na str. 2221) i procijenjenog datuma poroda.

Prognoza i liječenje

Prognoza i liječenje ovise o komplikacijama. Djeca sa sindromom aspiracije mekonija mogu imati kroničnu dišnu insuficijenciju te, ako nisu liječena, sekundarnu plućnu hipertenziju; često pomaže liječenje nadomještanjem surfaktanta.