Ozljeda kralješnične moždine

Ozljeda kralježnične moždine (vidi i str. 2583) je rijetka, i uključuje prekid moždine različitog stupnja, često praćen krvarenjem. Potpuni prekid moždine je vrlo rijedak. Trauma obično nastaje pri porodu zatkom, nakon dugotrajnog uzdužnog povlačenja moždine. Isto tako, može nastati nakon hiperekstenzije glave in utero (“leteći fetus”). Ozljeda obično zahvaća donje vratno područje (C5 do C7). Kod višlje smještene ozljede, oštećenja su obično smrtonosna jer je disanje u potpunosti ugroženo. Ponekad se za vrijeme poroda čuje zvuk pucanja.

TABLICA 272–3

ODREĐIVANJE KLINIČKOG STADIJA POSTHIPOKSIČNE ENCEFALOPATIJE

ČIMBENIK

STADIJ I (BLAGA)

STADIJ II (UMJERENA)

STADIJ III (TEŠKA)

Trajanje

< 24 h

2–14 dans

Satima do tjednima

Razina svijesti

Pretjerana živahnost i razdražljivost

Letargija

Duboki stupor ili koma

Mišićni tonus

Normalan

Hipotonija ili slabost proksimalnih dijelova ekstremiteta

Mlohavost

Tetivni refleksi

Pojačani

Pojačani

Slabi ili odsutni

Mioklonus

Prisutan

Prisutan

Odsutan

Složeni refleksi

Sisanja

Aktivan

Slab

Odsutan

Moroov refleks

Pretjerano izražen

Nepotpun

Odsutan

Hvatanja

Normalan do pretjerano izražen

Pretjerano izražen

Odsutan

Okulocefalični (oko lutke)

Normalan

Pojačan

Smanjen ili odsutan

Autonomne funkcije

Zjenice

Proširene

Sužene

Različito, ili ukočene

Disanje

Pravilno

Razlikuje se po frekvenciji i dubini, povremeno

Nepravilna apneja

Rad srca

Normalan ili ubrzan

U mirovanju usporen < 120/min

Usporen

Konvulzije

Nema

Česte (70%)

Rijetke

EEG

Normalan

Niska voltaža, povremeno ili u paroksizmima, epileptiformna aktivnost

Povremeni ili izoelektričan

Opasnost od smrti

< 1%

5%

> 60%

Opasnost od teškog tjelesnog oštećenja

< 1%

20%

> 70%

Preneseno i prilagođeno iz Sarnat HB, Sarnat MS: Neonatal encephalopathy following fetal distress. Archives of Neurology 33:696–705, 1975.

U početko se razvija spinalni šok praćen mlohavošću mišića ispod razine ozljede. Obično ispod ozljede postoji mrljasti ispad osjeta ili pokreta. Za nekoliko dana ili tjedana razvija se spasticitet. Disanje je dijafragmalno jer frenični živac nije oštećen budući da izlazi iznad razine (C3 do C5) tipičnog mjesta ozljede. Kad je ozljeda kralješnične moždine potpuna, međurebreni i trbušni mišići ostaju paralizirani a sfinkteri rektuma i mokraćnog mjehura ostaju bez voljne kontrole. Ispod zahvaćene razine se gubi osjet i prestaje znojenje, što može dovesti do kolebanja tjelesne temperature pod utjecajem promjena u okolišu.

MR kralješnične moždine može pokazati promjenu a njome se isključuju promjene koje se mogu liječiti kirurškim putem, poput prirođenih tumora ili hamartoma koji pritišću na moždinu. Cerebrospinalna tekućina je obično krvava.

Uz odgovarajuću njegu, većina djece preživljava dugi niz godina. Uobičajeni uzroci smrti su opetovane pneumonije i progresivni gubitak funkcije bubrega. Liječenje uključuje zdravstvenu skrb za sprječavanje ulceracija kože, pravovremeno liječenje mokraćnih i dišnih infekcija te redoviti nadzor za rano otkrivanje opstruktivne uropatije.

Sl. 272–3. Postupnik za oživljavanje novorðenčadi.

Sl. 272–3. Postupnik za oživljavanje novorðenčadi.